Već je kasno, ali vi toga još uvijek niste svjesni

Već je kasno da se popravi stanje na vodotocima koje smo uništili, no mnogi od nas toga nisu svjesni. Na to upozoravamo godinama, mislim na nas ribolovce koji smo prvi na braniku voda, ali se na nas gleda kao na neambiciozne budale koji sjede i gledaju u vodu. Mi nismo generali poslije bitke, mi smo vodili te bitke, sami, bez podrške ikoga. I imamo pravo da kažemo “JESMO LI VAM GOVORILI!”

PIŠE: Senad Kapo

Tek kad se dese katastrofe poput ove sa sodom u rijeci Spreči (neko će reći ‘ekološki ispadi’), tek tada se digne “i kuka i motika” – na svim medijima, posebno portalima, krene kuknjava, žalopojke, kritikovanje zagađivača…

I to je opet neiskreno, samo što je tada aktuelno i ‘klikljivo’, jer u trci za ‘klikovima’ ove teme su, u ‘normalnim’ situacijama, potpuno neinteresantne. Samo rijetki upitaju kakvo je stanje sa vodotocima, samo rijetke to interesuje u ‘normalnim’ vremenima kad nas drugi bombarduju informacijama o starletama, pjevaljkama, ko je koga i ko je protiv koga…

Napiši u naslovu ‘sex’, ‘gole grudi’, ‘polni organ’, pri tome dodaj još onaj uvod za radoznalo-primitivne mase ‘zamislite šta joj se dogodilo…’, ‘nećete vjerovati šta joj se desilo…’, ‘pogledajte šta joj je uradio momak kad je ona…’, i eto klikova.  Jer danas je taj ‘klik’ cilj koji opravdava sva sredstva.

Naravno, nisu samo mediji krivi, više ne zagovaram ni tezu da smo ‘postali’ takvim pa nas interesuju realitiji, paparaci i ostala žutila – mi smo takvi uvijek bili, samo što smo noseve zabadali lokalno, a sada, zahvaljujući novim tehnologijama i fejsbukovima, zabadamo ih globalno.

‘Jao, zamisli, Kim Kardashian dobila žulj od anamnekih cipela… Auuuu, jadna…’ – zamišljam realan dijalog dvije tinejdžerke novog doba.
Ekologija?! Aaa, to ono čime se svaka Missica bavi… joooj i ja bih to isto kad postanem Miss…

Jes’ diovi, ocat, kako me upratila ona na Fejsu, svu noć smo tipkali…
Ekologija?! Stipu ba, ocam, imam preča posla, Black ops, nargila, ovo-ono… – realan odgovor tinejdžera koji živi virtualni život.

Koga interesuje u kakvom je stanju Spreča, Misoča, Stavnja… ili Bosna koja je nakon dva kilometra svog toka, od prelijepe, pitke vode, do prije deset godina pune pastrmke i lipljena, sada obična baruština?

Koga interesuje što Misoča svake godine presuši po nekoliko puta… što ribe u Ilijašu imaju na sebi otvorene rane od bakterijskih infekcija… što Bosna smrdi gore nego Miljacka u najmanjem vodostaju po najvećim vrućinama…

Koga interesuje što Neretvu nagrdiše strujama i podvodnim puškama, što je mekousne pastrmke i glavatice sve manje… što uz Jablaničko i dalje serbez prodaju ribu mimo svih sanitarnih pravila, sve i da je na zakonit način ulovljena i stavljena u promet (što ne može biti nikako jer po zakonu tamo niko nema dozvolu za privredni ribolov, a sve i da je uhvaćena po Zakonu o sl. ribarstvu, takvu ribu je istim zakonom zabranjeno stavljati u promet)… što hoće da pregrade Bunske kanale i naprave dvije od još 300 (slovima: tri stotine) planiranih mini hidroelektrana…

Koga interesuje što mladice u Drini skoro i nema više, a što je u Željeznici potpuno nestala…

Nikoga, isto kao što nije nikoga interesovalo kad smo uradili analizu ribe iz jezera Modrac i dokazali da je u njoj koncentracija teških metala tri puta viša od dozvoljene za ljudsku ishranu… i to u relativno malom somu.

Lažem, interesovalo je samo one koji su željeli tu informaciju sakriti, pa su nas na sva zvona prozivali kako smo slagali, kako smo lažirali nalaz, kako riba nije iz Modraca… Tek ove  godine je pokrenuta priča o zemlji oko Spreče zagađenoj teškim metalima, a niko neće da se uhvati sa pravim i najvećim problemom – voda iz jezera se koristi za piće.

Tada smo rekli, sada ponavljamo – neka nadležne institucije naprave uzorkovanje i analizu ribe iz jezera i pobijte naš nalaz!

Takvo je stanje i sa Bosnom, siguran sam, i sa svim vodama koje prolaze kroz industrijske zone, a indirektno i onim u koje se te vode ulijevaju.

Korumpirani političari dozvoljavaju izgradnje objekata uz vode koji ne bi smjeli biti na par kilometara od istih, daju dozvole za gradnje mini hidroelektrana haman na svakom malo većem potoku, a niko da se zapita zašto je najednom tolika ekspanzija zahtjeva za izgradnjom, što nas to najednom vole Austrijanci, Slovenci i Nijemci pa nam toliko investiraju u te mHe?

Odgovor je jednostavan – rješavaju se svoje prljave tehnologije, prebacuju je nama. Oni prave solarne i vjetro-elektrane, a trpaju Bosancima i Hercegovcima ove, šatro – ekološki prihvatljive… U BiH prihvatljive, kod njih neprihvatljive.

Godinama rade kako rade, sve u trci za profitom. Kad vidim pilićaru izgrađenu pored rijeke, hoće mi nešto biti. Pita li se iko gdje se odlaže otpad iz farmi bilo kakvih živinki, a nemamo kvalitetnu deponiju za takav otpad?

U rijeke, naravno, one u Bosni i Hercegovini služe da odnesu otpad nizvodno. I ni za šta drugo!

Globalno, ne radujem se ulasku u EU, znam da nam neće biti sjajno i da će se povećati siromaštvo, ali jedini segment kojem se radujem i koji bi nam trebao donijeti nešto pozitivno, je usklađivanje zakonske regulative i popravljanje grešaka koje smo napravili u ovom famoznom periodu ‘recesije’ – opravdanju za sve ono što je nakaradno urađeno.

Nadležne institucije šute, zatvaraju oči, izdaju okolišne dozvole koje nikad prođu u EU dobile ne bi.

Pitate se zašto šute?

Razlog je taj što ne smije inspektor bilo koje oblasti reći da vodu/zemlju/zrak zagađuje  XY firma kojoj je direktor njegov stranački kolega, ne smije inspektor reći da građani piju zagađenu vodu, jer mu je ministar i premijer vlade njegov stranački kolega.

Ne smije doći na vodu na vakat po pozivu da ne bi zatekao ono što je prijavljeno, pa onda napiše, kad se voda vrati u korito, ili kad životinje raznesu ribe i rakove, kako nema dokaza da je bio pomor.

Kad se žališ nadležnom u ministarstvu o problemima, ono kaže „Ma ja, nema sistema…“ – konju, ti si taj sistem, ti ga uspostavljaš, provodiš, ti ga predstavljaš. Oprosti mi konju, lat. Equus caballus, odnosi se na konja marke Homo sapiens.

Ne, bolje je ne raditi ništa, ‘ne čačkati mečku'…
A što se tiče naroda?
Ima ona Dubiozina  – za narod ćemo lako, ko im y€6€ mater…