Rijeke Spreča i Bosna nisu odvodni kanali nego prirodni vodotoci i nosioci života i razvoja Posavine
Od samog ekološkog akcidenta izlivanja otpadnih materija iz taložnika preduzeća „Šišedžam Soda“ d.o.o. Lukavac zajedno sa ribolovcima na terenu pratimo stanje ekosistema rijeka Spreče i Bosne i svjedočimo posljedicama zagađenja ovih rijeka.
Javnost, preduzeća i nadležne institucije treba da prestanu posmatrati ove rijeke kao odvodne kanale. Rijeke nisu isključivo masa vode za navodnjavanje, odvod otpada i izlov ribe, već i složeni ekosisitemi koji nam zbog svog normalnog funkcionisanja, koje ne shvatamo, upravo i obezbjeđuju sve što iz njih koristimo, a to je u Posavini nažalost samo šljunak i riba, i s vremena na vrijeme pejzaž pogodan za roštiljanje.
Ogorčeni smo zbog neodgovornog odnosa svih sekotra društva prema ovim „otpisanim“ rijekama koja su zbog upornog negativnog predstavljanja u javnosti od strane institucija, preduzeća, ali nažalost i dobrog dijela građana, unaprijed nepravdeno i neosnovano obilježene kao „zagađene i beživotne“ rijeke.
U sklopu riječnih ekosistema Spreče i Bosne na potezu od Doboja do Šamca na pojedinim dionicama vodotoka i u njihovoj blizini evidentirana su vrijedna i rijetka staništa kao što su riječni sprudovi, strme riječne obale, starače i rukavci, poplavne livade i poplavne šume, močvarno-barski kompleksi i dr. staništa koja se svuda u civilizovanom svijetu izdvajaju i štite, jer nestaju i u kojima egzistiraju ugrožene, rijetke ili nacionalno i međunarodno zaštićene vrste.
Kroz naš dosadašnji istraživački rad na donjim tokovima Bosne i Spreče evidentirali smo Natura2000 staništa koja se u Evropi obavezno štite, preko 180 vrsta ptica, 40 vrsta riba od kojih su neke karakteristične za čiste vode, povratak istrijebljenog dabra, mnoga staništa vidre, skoro 200 vrsta biljaka i mnoge druge vrste i osjetljive ekosisteme na koje ova akcidentna zagađenja mogu pogubno uticati.
Međutim, u dosadašnjem površnom i slabo medijski zastupljenom informisanju javnosti o stvarnom stepenu i vrsti zagađenja ovih vodotoka od momenta izlivanja otpadnih materija iz taložnika u Lukavcu iznose se šturi podaci o samo dva parametra zagađenja, a to su pH vrijednost i boja vode, što samo po sebi ne govori mnogo o stvarnom uticaju ovog zagađenja na vode, riblje vrste, lovnu divljač, poljoprivredno zemljište i ugrožene vrste i ekosisteme.
S obzirom na naše dosadašnje zalaganje na ovom području zabrinuti smo za opstanak riječnih ekosistema u najširem kontekstu shvatanja, tako da sve naredne aktivnosti koje planiramo oko procjene uticaja ovog akcidenta, predlaganje mjera sanacije, nadoknade štete i mjera restauracije zavise od stručnih procjena stepena i vrste zagađenja voda izvršenih od strane referentnih institucija i akreditovanih laboratorija sa kojima trebamo biti upoznati kako bi zainteresovana javnost imala jasnu sliku o stvarnom uticaju ove ekološke katastrofe.