U pomen jednom ribolovcu…
Sa malim zakašnjenjem a spriječen obavezama, nisam stigao ovaj pomen objaviti na datum kada je Josip Broz Tito napustio ovaj svijet.
Nekome ‘sin naših naroda’, nekom diktator, nekom ljubičica bijela, nekom janje, nekom Šaban, Stari…
Ja ću se zadržati na Ribar, da ne dolazim u konflikt sa nekim koji o njemu nemaju lijepo mišljenje, ali za razliku od većine njih, ja poštujem da neko može imati mišljenje suprotno mome sve dok je ono argumentovano, a ne zato što je danas moderno ‘sovati ga, dok su prije 39 godina isti plakali ispred crno-bijelih ekrana kada je Miodrag Zdravković pročitao vijest, po poljudima, po komemorativnim sjednicama sindikalnih i partijskih organizacija, po kolodvorima i željezničkim stanicama ispraćajući ‘najvećeg sina naših naroda’ na njegov posljednji put Plavim vozom.
Neću se hvatati ni one o njegovoj sahrani, broju delegacija i njihovim rangovima, nema to veze sa ovim što hoću reći. Čisto me ponese da napišem koju zbog 4. maja – da nije taj datum bio prekjučer, samo bi u vijesti osvanuo tekst u nastavku.
Ovo je tekst o štafetama.
Elem, poznato je svima koji su makar i rođeni u prošlom vijeku, da se Ribaru svakog 25. maja za rođendan pravio slet na stadionu JNA u Beogradu, i da su mu tom prilikom radni ljudi i građani željeli zdravlja i sreće, i uručivali mu štafetu mladosti.
Za one mlađe koji ne znaju poentu nošenje štafete – ona je bila, kao, veza između naroda i najvećeg sina naših naroda. Masovno omladinsko štafetno trčanje širom Jugoslavije je predložila omladina Kragujevca, imajući na umu da mladi, trčeći, predsjedniku nose lijepo izrađene palice i u njima rođendanske čestitke. Prvu štafetu Ribar prima u Zagrebu 1946. godine.
Tada, broj nosilaca štafete je bio 12.500, a trasa je bila duga 9.000 kilometara, deset godina kasnije, nosilaca je bilo 1.400.000, a trasa je bila duga 96.000 kilometara.
Posljednja, njemu uručena, bila je ova iz 1979 godine.
Kolekcija štafeta broji fantastičnih 22.000 palica sa rođendanskim čestitkama Ribaru.
Poruke su bile originalne i raznovsrne, a autori u većini slučajeva anonimni. Palice su najčešće pravljene od drveta i metala, sa obaveznom petokrakom ili plastičnom buktinjom na vrhu.
Štafete su se dijelile na lokalne i glavne.
Među ovim drugim, bilo je šest štafeta republika i još desetak drugih, čiji su pošiljaoci bili promjenjivi, a birali su se i s obzirom na aktuelnu političku situaciju.
To su bili JNA ili pojedini njeni vidovi i rodovi, veći gradovi, graditelji nekog važnog objekta, neki veliki radni kolektivi, društvene i sportske organizacije…
Vjerovali ili ne, tek prošle godine obavih i ja moju obavezu, propustio sam sa školama kad se išlo Ribaru u Kuću cvijeća, ne znam šta je bio razlog.
I tamo vidjeh ove štafete, a među njima i nekoliko ribarskih. Uspio sam uslikati ovu zeničkih ribara, ova sa uspravnom ribom. Za ovu drugu, sa ‘pastrmkom’ koju kao da je pokušao izvajati od žene mi sin, nisam uspio saznati porijeklo.
Elem, prekjučer je bilo 39 godina kako je Ribar otišao, kako vole reći, na bolji svijet.
Ja znam da je meni, u odnosu na ovo danas, tada bio bolji svijet…
Bistro, Stari…
