Jedan čudni ulov – Morska paklara (VIDEO)

Na snimku su talijani koji su ulovili morsku paklaru (Petromyzon marinus).

Morska paklara je stanovnik Jadrana i njegovih pritoka. U rijeke Cetinu, Neretvu i Bojanu ulaze poput lososa da bi se mrijestile i uginule nakon mrijesta.

Kao larve žive više godina zakopane u mulju gdje se hrane organskim česticama. Kada se preobraze u odraslu životinju plivaju morem u potrazi za ribama ili dupinima za koje će se zalijepiti i sisati im krv.

Paklara

Talijani ulovili morsku paklaru (Petromyzon marinus) pa je i snimili. Već smo imali nekoliko objava o paklari jer je stanovnik Jadrana i njegovih pritoka. U rijeke (Cetina, Neretva, Bojana) ulaze poput lososa da bi se mrijestile i uginule nakon mrijesta. Kao larve žive više godina zakopane u mulju gdje se hrane organskim česticama. Kada se preobraze u odraslu životinju plivaju morem u potrazi za ribama ili dupinima za koje će se zalijepiti i sisati im krv.

Gepostet von Podvodni.hr am Mittwoch, 24. April 2019

Iz Wikipedije:

Paklare (Petromyzontidae) su red unutar razreda Cephalaspidomorphi koji pripadaju nadrazredu besčeljusnika.[1] Svojim primitivnim izduženim oblikom tijela liče na jegulje. Razvojno gledano, to su vrlo primitivni predstavnici kralježnjaka. Već 500 milijuna godina taj živi fosil se gotovo nije promijenio. Danas su sve vrste paklara toliko rijetke, da su stavljene na “crvenu listu” akutno ugroženih životinja

Pročitajte i:   Aleksandar se sa grdosijom borio pola sata, pomoglo mu "ružno pače"

Paklare žive pretežno u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi. Paklare se mogu naći u svim područjima umjerenih klimatskih zona, osim Afrike.

Paklare se mrijeste u gornjim tokovima potoka i rijeka. Za to im je potrebna šljunčana podloga i prohladna voda bogata kisikom (to je razlog zbog čega ih nema u tropskim područjima). Nakon izlaska iz jajašca, još slijepe larve koje imaju samo rudimentarne oči ukapaju se u pješčane dijelove vodotokova. Glava ostaje vani, i hrani se mikroorganizmima (plankton) iz vode.

Paklare nemaju čeljusti, a okrugla usta s rožnatim zubima oblikovana su za prisisavanje. Imaju jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora.

Nakon radikalne pretvorbe (metamorfoza) tjelesne građe od larve do odrasle životinje koja se događa uglavnom nakon 4-7 godina (što ovisi o vrsti), većina (morska paklara, riječna paklara) odlazi nizvodno do mora gdje živi parazitski do 18 mjeseci, obično blizu obale. “Domaćini” su im ribe na koje se prisišu, pijući im krv i stružući njihovo meso. Veće, zdrave ribe, uglavnom preživljavaju ovakve napade, zadržavajući nakon toga samo tipičan okrugli ožiljak. Manje ribe, mlade kao i bolesne ribe mogu od takvih napada i uginuti.

Nakon nekog vremena, kad dosegnu spolnu zrelost, vraćaju se ponovo u riječne tokove radi mriještenja. Nakon mriještenja, životinje ugibaju.

Potočne paklare ne odlaze u more. Ostaju živjeti u blizini mjesta gdje su provele svoj larveni dio života, u odraslom životnom razdoblju se ne hrane, i mrijeste se ponovo u istom području.

Pročitajte i:   Jajce: Posadili 1.000 sadnica bijelog bora na Gornjem Bešpelju

Postoje i dvije endemske vrste potočnih paklara. Obje žive u slivu Dunava. To su dunavska potočna paklara (Eudontomyzon vladykovi) i kako im ime govori, u ukrajinskom dijelu sliva Dunava, ukrajinska potočna paklara (Eudontomyzon mariae).

Zanimljivosti

Morska paklara (Petromyzon marinus) prva je vrsta koja je iz Atlantskog oceana ušla u Velika jezera kroz kanale izgrađene za prolaz brodova. Paklara je živeći kao parazit na ribama prouzročila veliku štetu na ihtiofauni Velikih jezera, posebno na populaciji jezerske pastrve koja je iz nekih jezera potpuno nestala. Čak 40% do 60% jezerskih pastrva koje napadne morska paklara ugiba zbog manjka krvi. Paklare su se toliko proširile u Velikim jezerima zbog nedostatka predatora i velikog broja pritoka koji su izvrsno stanište za razvoj ličinki paklara. Zbog nestanka jezerske pastrve koja je bila glavni predator u Velikim jezerima prije invazije paklara došlo je do velikih promjena u sastavu zajednice riba.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.