Otvor mušičarenja Kulen Vakuf – Martin Brod (www.unskiribari.com)

Svake godine neki drugi termini za otvor lipena, pa tako i ove. Već prije nekih mjesec dana čuli smo da je otvor na lipena 15.maja.
Po ustaljenoj praksi, dogovori, ko šta nosi, gdje se šta kupuje, nabavljaju se i izrađuju novi setovi mušica… Nekih par dana pred otvor, već smo počeli da shvatamo da će sve to biti uzalud, s obzirom na vremensku prognozu za vikend. Kiša, i samo kiša… Međutim, od odlaska se ne odustaje.
Već u petak 14. maja naša ekipa ide na staro mjesto, nekih 2 kilometra uzvodno od Kulen Vakufa, ispod Pribojskog slapa, mjesta koje je idealno za fly fishing, kao i za varaličarenje.
Dan ranije se ide da bi se postavio kamp (i zato što ne možemo dočekati subotu), i da bi se već po tradiciji odradio rafting od Martin Broda do našeg kampa, kada se ludo zabavljamo, naoružani samo pivom, te polaroid naočalama i digitalnim kamerama kojima svake godine hvatamo kako ribare i ribarske kampove, tako i lipenove u vodi.
Međutim, voda je visoka, i mutna, tako da od fotografisanja lipenova nema ništa, ali se ipak na obalama (više…)

Što drugi pišu o reviru I.P. OKO – (www.usr-busovaca.com)

Da ne hvalimo uvijek sami sebe, pokazat ćemo vam što drugi pišu o nama i našim aktivnostima. Naime, ovih dana smo imali posjete nekoliko ljubitelja fly fishinga na reviru I.P.OKO a koji se pored toga bave i nekim načinom novinarstva odnosno internet blogovima i sl. Stoga pogledajte kako oni doživljavaju trenutke provedene na našem reviru.
Naš prijatelj i ljubitelj fly fishing-a, Ismet Bajraktarević, ovako to doživljava i piše na svom forumu:
Zbog njegove blizine, cest sam gost na ovom reviru … Rijeka je lijepa, ribe ima u izobilju (a to cu i prakticno pokazati, zasto), a ljudi koji vode brigu o ovom reviru su (više…)

Skup na Bilećkom jezeru 2009. godine i som od 95 kilograma!

Dodje i taj dan, ustvari, tih pet dana!
„Žuta minuta“ me davno uhvatila, ali sam se čuvao i apstinirao, bio dobar otac i muž, pomagao u kući i punicu tetošio.Te, bez jezika i mezzosoprana (čitaj: piskutavog ženskog povišenog glasa sa hercegovačkim naglaskom u kojem kuka za koga se nesretnica udala, da me …. ribolov i.t.d.) dočekah da se ispalim put Bilećkog jezera.
Nakon zimskog planiranja na forumu, izbor vode za ovogodišnji skup raje sa stranice  pada na prekrasno Bilećko jezero na kom većina od nas još nije pokvasila svoje strune.
U razgovorima sa Popić Darkom iz Bilećkog udruženja dogovaramo ovu ribolovačku avanturu skoro pa u detalj, jer udaljenost od civilizacije je tolika da zahtijeva detaljno planiranje logistike (hrana/piće) kako bi preživjeli hercegovački  ”zvizdan” i extremne uslove za višednevni boravak na vodi.
U planiranju mjesta, dvojimo izmedju mjesta zvanih
(više…)

Reportaža i slike sa “Smolućijade 2010.”

Na forumu web portala bistrobih.ba, već duži vremenski period se okupljaju mnogi ribolovci, a medju njima je bio značajan broj onih kojima je ribolov na jezeru Smoluća istinsko uživanje i odmor.Jezero se nalazi u blizini Lukavca i nastalo je na površinskom kopu.Iako je od Lukavca udaljeno svega 4 kilometra, imate osjećaj da ste daleko od civilizacije.
U dopisivanjima je pao prijedlog da se druženje sa foruma premjesti na ovu prelijepu vodu čiji nenarušeni i potpuno prirodni ambijent vraća sebi one koji su jednom na nju došli.
Što zamislili – to i ostvarili – druženje ribolovaca-ljubitelja jezera Smoluća je nazvano Smolućijadom, a uz druženje je upriličeno neformalno takmičenje u lovu šarana i amura koje su najzastupljenije vrste riba u jezeru.
Zbog ograničenog kapaciteta pozicija, na ovom takmičenju-druženju je
(više…)

Uručena zakašnjela nagrada

Jučer sam (napokon) završio obavezu koja mi već dvije godine “leži za vratom”.
Na kraju 2007. godine smo na stranici imali sponzorstvo u iznosu od 100 KM za najljepši ulov u toj godini.Sponzor toj nagradi je bio Šendelj Suad – fitoterapeut i homeopata iz Sarajeva, čija se apoteka nalazi u Džamijskoj ulici br. 7 u Sarajevu.
Najbolji ulov/fotografaju su izabrali članovi foruma na stranici.To je bila slika Šahbaza Hasanovića sa štukom od 22.200 grama ulovljenom na jezeru Sniježnica.
Kako napisah, jučer sam sa prijateljem morao u Ugljevik.Odmah sam se “dao” u ponovno pronalaženje broja Šahbazovog telefona (koji mi je ostao u starom, ukradenom mobitelu).Srećom, nadjoh, i jučer, nakon završenog posla u Ugljeviku, zaputih se u mjesto Sniježnica na samom jezeru Sniježnica.
Zahvaljujući mještanima dodjosmo i do djedove kuće.
Dočeka nas Šahbazova unuka – objasnih ko sam i što tražim Šahbaza.Dijete ode na sprat kuće i zovnu djeda.Htio sam da slikam ovu primopredaju nagrade, a da to bude u bašti kuće.Iznenadih se i bi mi neprijatno kad djed sidje
(više…)

Vijest sa službenog puta – Mali ribolovac Ibrahim Ćehajić

Jučer smo jedan prijatelj i ja imali nekog posla u Banovićima, i nakon obavljenog posla, odlučismo da se vratimo za Sarajevo putem preko Ribnice, kanjonom Krivaje, te preko Vareša.
Naravno, više je to bila moja ideja, ne bi li uslikao kakvu lijepu sliku a i da makar gledam u vodu dok putujem.Ovaj moj prijatelj nije ribolovac, ali je golubar – samim tim što voli životinje, voli i prirodu te mi nije bio problem nagovoriti ga da se vratimo pomenutom dionicom.
Tako smo u putu jedan drugom pričali – ja njemu o ribolovu, on meni o golubovima i golubarstvu.Uglavnom, sporazumjeli smo se.
Prva stanica gdje smo stali da ja malo slikam je bilo jezero Breštica, udaljeno svega par kilometara od Banovića na putu prema Zavidovićima.
Na jezeru je bilo 5-6 ribolovaca, i svi koje sam pitao kako radi riba su odgovorili da nije bilo ni trzaja, objašnjavajući to još uvijek hladnom vodom.
Na jezeru je bio i jedan mali ribolovac, devetogodišnji Ibrahim Ćehajić koji je u ribolov došao
(više…)

Zabluda o Lištici (sirokibrig.com)

Tekst iz 2007. godine u kojem jedan ribolovac izražava svoje nezadovoljstvo radom matičnog Udruženja.Tekst je star tri godine i nadam se da nije aktuelan što se tiče Ribolovnog društva “Borak” iz Širokog Brijega, ali je itekako aktuelan što se tiče mnogih drugih Udruženja ribolovaca u Bosni i Hercegovini.
Još dok sam bio klinac pitao sam se koje vrste riba žive u Lištici. Tad su u Lištici, pored riba, živili i rakovi. Odgovor koji sam najčešće dobivao je bio da je u lištici obitava Potočna pastrva.
Mudri ribolovci su to vjerojatno pretpostavili zato što potočna pastrva živi u velikom dijelu Europe. Ali kad su počela poribljavanja potočnom pastrvom uočio sam značajnu razliku između autohtone i ubačene vrste. Radilo se o potpuno različitim vrstama.
Autohtona lištička vrsta (na slici) je
(više…)

Lazar Drljača, posljednji bosanski bogumil

Danas pročitah u oslobodjenju vijest o najavi manifestacije “Dani Boračkog jezera” koja bi se uskoro trebala održati.Znam da je tu manifestaciju proteklih godina organizovala nevladina eko organizacija ”Gorsko oko” i nadam se da ću u ovo par dana pronaći informacije o toj manifestaciji.I sada sam pokušavao na netu naći nešto o tome, i ne nadjoh ništa.
No, nadjoh jedan tekst o Lazaru Drljači, akademskom slikaru koji se odmetnu od grada i gradske vreve još u ono doba kada je ta vreva, sa današnje distance, bila tiha kao noć na nekoj vodi.
Čudak, samotnjak, umjetnik, koji se nastanio na Boračkom jezeru i proveo dugi period svog života na tom području.
Ovo je priča o Lazaru Drljači, posljednjem bosanskom bogumilu.
Lazar Drljača, slikar sa ivice stvarnosti
Šest godina Andrija Anđelić i njegova supruga Zora proveli su u najbliskijim prijateljskim odnosima sa slikarom – pustinjakom, Lazarom Drljačom. Mladi bračni par Anđelić, sa malenim sinom i kćerkicom, stigli su te 1964 godine na Borke iz Konjica da preuzmu službu koja im je bila dodijeljena.
Andrija je bio opštinski lugar sa zaduženjem da se brine o lovnom i ribolovnom području na Borcima i Boračkom jezeru u tim početnim danima turizma u Opštini Konjic, a Zora je dobila posao kuharice u hotelu Borašnica na Boračkom jezeru.
Nekako odmah po dolasku na novo radno mjesto, Andrija je imao priliku da se upozna sa legendarnim slikarom koji se povukao iz civilizacije i još davne 1932. godine došao da živi na Borcima. Andrija je obični, narodski čovjek koji se nije baš mnogo u životu bavio razmišljanjem o umjetnosti i umjetnicima.
Valjda do tada nije nikada ni vidio živog slikara i njegovo djelo. Tako da poznanstvo sa slikarom nije kod njega izazvalo neki naročiti dojam sa te, umjetničke strane, ali između dvojice ljudi, koji su bili zaljubljenici u prirodu i jednostavni, prirodni život, zaljubljenici rijeke i jezera i snježnih planinskih vrhova Prenja, sijevnula je ona rijetka iskra prepoznavanja srodnih duša koji su samo vanjski gledano različiti, ali ih povezuju one čudne, tajne niti, ko zna od kada i iz kojih prošlih
(više…)

Bilećko jezero – Raj za ribolovce

Bilećko jezero je u stvari vještačko, napravljeno za potrebe “Hidroelektra na Trebišnjici” početkom šezdesetih godina prošlog vijeka na rijeci Trebišnjici i sa površinom od oko 33 kvadratna kilometra, zavisno od vodostaja, predstavlja najveće vještačko jezero na Balkanu. Mnogi ovo “hercegovačko more” samatraju pravim rajem za ribolovce.
Bilećko jezero je izuzetno bogato ribljim fondom, pa kao malo gdje na ovim prostorima tamo možete uloviti soma čiji su prosječni primjerci od četiri do pet kilograma, a svake godine se ulove i desetine kapitalaca od 20-30, pa do čitavih 60 kilograma. Kako saznajemo od majstora ribolova kojih u Bileći i Trebinju ima na desetine, lovi se najuspešnije na
(više…)

U januaru na rijeci Mrežnici (HR)

Ponovo se javio Živan Jovanović- Žika iz Ljubljane, ovaj put sa reportažom o tri januarska dana provedena na rijeci Mrežnici kod Karlovca a u društvu sa prijateljem Jasminom.
Pozdrav svima!
Evo još jedne reportaže sa januarske kampanje na rijeci Mrežnica koja se nalazi u blizini grada Karlovca. Ovaj put se mi je u kampanji pridružio i prijatelj Jasmin.
Rano ujutro krećemo i već oko 9 sati ujutro smo na vodi, Jasmin zauzima ribolovno mijesto dok ja idem u grad da kupim ribolovne dozvole.
Oko 12 sati sve je na svom mestu – brzo se pristavlja jedan čaj da se malo ugrijemo, pošto su temperature stvarno bile niske.Tokom dana su se kretale od -2 do -3°C.
Temperatura vode je bila oko
(više…)

Feljton: Ribolov i kafana – II dio

Od Kafane do kafane…
Piše: Mersad Rajić
Nisam siguran da se i danas održao ovakav način druženja kod mlađih generacija, ako jeste to je dobro da se tradicija druženja kroz ribolov održi i očuva. Kako su vremenom kafane i gostione zamjenile tradicionalne hanove, tako se i danas sve više gubi tradicionalni oblik stare kafane, zamjenjuje ga moderan “kafić” ili “klub” sa bučnom muzikom, raznobojnim svijetlosnim efektima i poslugom koja zahtijeva od gosta da; naruči, popije i ustupi mjesto za drugog što strpljivo čeka u redu za slobodno mjesto kojeg nema dovoljno za sviju. Moderni tempo života ne samo da uzima danak kod ljudi nego mijenja oblik i način njihova života i navika koje se rapidno mijenjaju u trci za što bržim bogaćenjem pojedinaca što nekada, u naše vrijeme i nije bio najvažniji životni cilj.
Sjedili bi smo satima u kafani uz
(više…)

Na Ramičkom jezeru – Druženje ribolovaca sa “Bistro BiH”

Nekako u periodu odlučivanja na kojoj vodi bi mogli imati “zagrijavanje” pred odlazak na Bilećko jezero, desi se par lijepih ulova na ovoj vodi – Zlaja je imao jednog šarana od 12 kg, a nedugo poslije njega i Admir prelijepu ribu od 19.5 kg.
I naravno,ovo šarandžija oko mene skonta da bi to mogla biti idealna destinacija za odmoriti se, a i za upoznati je.
Vodeći se onom “Ako ne možes protiv njih, ti im se priključi”, a pogotovo onom “Pametniji popušta”, slegnuh ramenima na njihovu odluku.I mene je privlačila ova voda, pogotovo jer u njoj ima štuke koju nikad nisam lovio, a i nakon Admirovih slika jezera koje je na njima jako lijepo izgledalo.
Adi i Šeha su se “ispalili” dan ranije, te na vodi našli sa Edinom(Edina Carping), Mirzom (Čupo Carp), i Zaimom (Zajko), a sutradan smo, uz Admirovo “navigavanje” došli Azim i ja.

Prvi dojam fantastičan – jezero je sačuvano od urbanizacije i ništa nije narušilo prirodni ambijent, a obale su bile, za naše prilike i običaje, (više…)

Feljton: Ribolov i kafana

Piše: Mersad Rajić
Od Kafane do kafane…
Od kako je svijet postao ljudi su se oduvijek okupljali na jednom mjestu koje ih privlačilo iz ko zna kavih razloga. Nekad je to bilo iz prijeke potrebe nekad iz pukih okolnosti. Iz ranijih vremena, kažu da je to je bio han, mjesto gdje su ljudi, koji su putovali iz jednog mjesta u drugo, zatim trgovci raznom robom što su prevozili svoje namirnice i navraćali u svratišta da prenoće, da odmore i sebe i konje, pojedu, popiju i potom nastave put do slijedeće čaršije, grada ili bilo kojeg mjesta u koje su se uputili. Hanovi su uglavnom bili građeni u gradovima i na drumovima koji su ih povezivali. Bile su to velike, kamene, četvrtaste kuće sa magazama za robu i štalama za odmor konja a koje su mogle da ugoste više ljudi sa njihovom poslugom.
Po gradovima su, pored hanova, postojale mejhane, kafane, gostione gdje bi se ljudi okupljali uz vruć napitak od čaja, kafe, salepa. Pored kafana postojale su i gostione gdje se uglavnom točila i služila domaća rakija, vino i drugi žestoki napitci zbog kojih su ljudi navraćali i skupljali se dijeleći međusobno razgovore i eglene. Vremenom, ponude kafane i gostione se ujedinjuju nudeći istovreneno i kafu i piće svojim gostima, a kasnije započinju sa pripremom
(više…)

Novogodišnja kampanja na jezeru Tribalj (HR)

Odluka je pala sutra kad ustanem pakiram i idem u ribolov na novogodišnju kampanju na jezero Tribalj – jezero se nalazi u blizini morskog grada Cirkvenica, a na tom jezeru sam već odlovio dvije kampanje , obje su bile uspješne.
Pripreme: brzo u podrum skuham 15kg partikla pošto sam znao da je voda hladna nisam htio da pretjerujem sa količinom prihrane. Partikal je bio kuhan oko 23,30 sati, ostavim ga da se ohladi a ja odem nazad među »normalne ljude«, da dalje slavim novu godinu. Kada sam im rekao da idem sutra u ribolov svi su odmahnuli sa rukama i začuđeno me gledali. Došla je ponoć – zdravica i još koja čaša šampanjca i već je bilo oko dva sata i vreme za odmor.
Dobro jutro 2010, sati je već 11,oo. Brzo doručkujem popakiram stvari i već je 12,30 sati.
Na putu preko Kočevja te preko Delnica po avtoputu, a u pravcu rijeke kod izlaza za Cirkvenicu do sela Tribalj me prati kiša, koja s mojim dolaskom na jezero još pojačava. Kad sam kupovo dozvolu saznam da je jezero još prije neki dan bilo prekriveno sa ledom i da riba slabo radi…”Veoma pametno Žika”… kažem sam sebi.
Poslije razgovora sa Mikijem (čovek koji prodaje karte na jezeru) odlučujem da će kampanja da se odvija
(više…)

Dolazi zima – idemo po kraljicu! (www.unskiribari.com)

Sezona jesen-zima je ribolovna sezona kada je mušičarenje svedeno na minimum, kao i plovkarenje ako je voda u porastu. međutim, to je dio godine kojem se najviše raduju zaljubljenici u lov kraljice Une – MLADICE! u tom smislu, predstavljamo još jedan jako zanimljiv tekst o ovoj ljepotici kao i savjetima prilkom lova mladica (hucho hucho)

Kako je mladica sve rijeđa riba kod nas, nije ju lako pronaći , a ni uloviti. U susjednoj Austriji, potpuno je nestala, a zbog industrijalizacije polako izumire. Najveća je salmonidna riba, kod nas, a uglavnom se lovi po zimi. Ribari je zovu “Dunavski losos, pošto živi i jedino je ima u dunavskom slivu. Ima izduženo valjkasto tijelo, sa snažnim zubima i jakom gubicom. Gornja joj je strana tijela zelenkastosmeđa ili plavkastosiva, a prema trbuhu prelazi u bijelosrebrnu boju. Po glavi i hrptu ima crne točke, a na tjemenu i hrptu nešto su veće crne pjege.Peraje su žućkastosive, bez pjega. Koža joj je čvrsta i debela. Nalazimo jei u rijekama do 1000 m nadmorske visine. Glavni joj je plijen, podust, klen, pa i pastrva. Rado se zadržava u većim rijekama, virovima i iza velikog kamenja te podvodnih greda. Rijeke gdje živi mladica su hladne i pretežno bistre, čisto pjeskovito, kamenito ili šljunkovito dno, jaka struja s brzacima, slapovima, bukovima, te dovoljna dubina i dovoljno riba kojima se mladica hrani. To su teže pristupačni predjeli gorskih rijeka pritoka Dunava. Mladica se, prema tome, nalazi u najgornjem području Dunava, u Dravi na području iznad i ispod Varaždina, na terenima oko 50 km toka Drave; u gornjem toku Save do Zagreba. Može se naći na ušćima…

(više…)

Skup ”Bistro BiH” Jablaničko 2009

Skup raje sa Bistro BiH, koji je već prerastao u tradiciju, 2008. godine se  trebao održati na Ramskom jezeru.
Adi sa suprugom Senom i podmlatkom Faretom i Sarom, te Enko su otišli na vodu dan prije ostatka ekipe kako bi ispitali situaciju na vodu i saznali informaciju više o aktivnosti ribe.Šalju nam sms poruku da je voda u konstantnom padu, i da pored par sporadičnih ulova, riba uopšte ne radi već duži vremenski period.
Senad kontaktira jablaničane i onako u hodu se odlučujemo za Jablaničko jezero.
Super ….. ovo će biti prilika da upoznamo Kovača, Nonu, Šehu, Džaju i ostalu raju koja vodi bitku protiv krivolovaca na Jablaničkom jezeru, ali i da okušamo ribarsku sreću i znanje na ovoj prekrasnoj vodi.
Kupim Senada koji, kao i obično, kasni i poslije jedne
(više…)