Kečiga (Acipenser ruthenus)

Kečiga (Acipenser ruthenus)

Kečiga živi u rijekama koje se ulivaju u Kaspijsko, Crno i Azovsko more, kao i u rijeke koje se ulivaju u Ladoga i Onega jezera. Ovo je jedini predstavnik jesetri (rod Acipenser) koji neprekidno živi u slatkoj vodi. Glava kečige je karakteristična, sa izduženom njuškom i sa dugim i osjetljivim brčićima. Na tijelu ima 12 do 17 oštrih leđnih pločica, 58 do 70 bočnih i 12 do 18 trbušnih. Maksimalno naraste do 1m i teži do 9 kg. Zimu preživljava u potpunom miru u većim dubinama donjih tokova rijeka. U toku proljeća seli se uzvodno radi parenja. Od marta do juna, ženke polože od 11.000 do 140.000 jajašaca u pjeskovitom ili šljunkovitom dnu na dubini od 3 do 4 m. U prvih devet godina što je ženka starija, to više jajašca položi. Nakon tog uzrasta broj jajašca opada. Nakon oplodnje ženke napuštaju gnijezdo, dok mužjak ostaje, nastavljajući da se pari sa drugim ženkama. Nakon izleganja mlađ se pod uticajem strujanja rijeke seli ka ušću, gdje se hrani glavonošcima. Odrasle ribe se hrane životinjama dna i ikrom drugih riba. Noću, prilaze obalama gdje hvataju insekte koji padaju u vodu. Da bi ovo izveli, okreću se na leđa, jer su im usta sa donje strane tijela.

LOV KEČIGE

Lovi se dubinski, a koriste se tanke i oštre udice veličine 8 – 14. Najbolji mamac je larva vodenog cvijeta, rijetko se može uloviti i na crvenu glistu. Najbolje se lovi u proljeće pred mrijest. Na trzaj treba odmah kontrirati.
Pored kečige u dunavskom toku žive i jesetre i morune koje su vrlo slične kečigama, ali periodično migriraju u Crno, Kaspijsko i Jadransko more. Ove dvije ribe sportski pecaroši ne mogu da upecaju, njih mrežama love isključivo profesionalni ribari.

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments