Smuđ (Stizostedion Lucioperca)

SMUĐ (Stizostedion Lucioperca)

Smuđ je porijeklom iz voda rijeke Elbe koja se uliva u Aralsko more. Odatle je donesen u zapadnu Evropu i Ameriku. Dvije su osnovne vrste smuđeva kod nas. Prvi je rasprostranjeniji obični smuđ, a drugi je smuđ kamenjar.

• Stizostedion lucioperca – obični smuđ
Zadnji ugao vilica ne doseže nivo zadnje ivice oka. Obrazi nose krljušt na sebi. U bočnoj liniji se nalazi 70-83 krljušti. Živi u omanjim jatima, u najdubljim dijelovima rijeka u njihovom donjem toku. Najviše mu odgovara pjeskovito i kamenito dno. Prilagodljiv je, pa može živeti i u brakičnim vodama i vještačkim jezerima. Može da naraste do 1,3 m dužine i do 15 kg mase.

• Stizostedion volgensis – smuđ kamenjar
Zadnji ugao vilica doseže ili premašuje zadnji ugao oka. Bočni dijelovi glave nisu skroz, već samo mjestimično obrasli krljuštima. U bočnoj liniji se nalazi 80-97 krljušti. Naraste do 50 cm i 1,4kg.

Smuđu je neophodna voda bogata kiseonikom da bi preživjeo i tada može podnijeti velike toplotne ekstreme, pa cak i 35°C. Najviše voli dubinu od 4 m, a kada voda nadolazi približava se obali u područja dubine od 1 do 2 m.

Životni vijek smuđa je 17 godina.

LOV SMUĐA

Tipična hrana smuđa su bodorka (Rutilus rutilus), balavac (Gymnocephalus cernua) i grgeč (Perca fluviatilis). U proljeće, smuđevi, posebno sitniji primjerci, rado uzimaju i gliste i krupnije puževe.

Zbog vrlo dobro razvijenog sloja sudovnjače oka, smuđ ima sposobnost relativno dobre vizuelne orijentacije i u mutnoj vodi, kao i u uslovima loše osvjetljenosti, što mu omogućava da lovi ribu u svim uslovima i na svim lokacijama. Ljeti se intenzivno hrani ujutru, dok se sa približavanjem zime počinje hraniti i predveče. U toku zime aktivan je celog dana. Smuđ se slabo hrani noću i u podne. Plijen progoni iz dubine, nikada se ne bacajući po površini.

Sezona najboljeg lova je od juna pa sve do prvih mrazeva u novembru, kao i u rano proljeće, ako je ono blago.

Srednje toplo, vlažno vrijeme, mutni i maglovit dan je idealan za smuđa. Kad je visoka voda treba ga tražiti u većoj dubini u priobalju pod potopljenim vrbama tokom većeg dijela dana, a to je obično sa proljeća i sa jeseni. Kad je voda niska, vrijedi ga čekati uveče iza prepreka koje prave limane i oko rtova. U bistrim vodama, gdje je dozvoljeno, peca se noću.

Odmah po otvaranju sezone u kasno proljeće definitivno najbolje mjesto za pecanje smuđa je zapenjena voda ispod mjesta gdje voda pada sa veće visine (vodopada, prelivnice,…). Tu se odrasli kapitalni smuđevi okupljaju u velikim jatima i pecaju se na živog kedera. Nakon proljetnjeg okupljanja u bržoj vodi u čijoj blizini su se izmrijestili, smuđevi napuštaju ovakva mjesta i početkom ljeta se povlače u mirnije i dublje vode. Tokom ljetnjih mjeseci trebalo bi pecati na mjestima sa šljunkovitim dnom ili jakim padom dubine.

Obratite naročitu pažnju na potopljena ostrva, jer je upravo to struktura koja proizvodi bogat ulov tokom cijele godine.
Karbonski tvrđi štap dužine od 3 do 3,5m namjenjen pecanju šarana ili štuke je idealan je za smuđa. Smuđ pruža lijep otpor, ali nije snažan. Iz tog razloga, najlon nosivosti 3,6 kg je sasvim dovoljan. Ukoliko u vodi ima dosta potopljenih panjeva, potreban je najlon nosivosti 5 kg. U ovim vodama pazite da se najlon ne vuče po vodi. Udice veličine 8 do 10 su idealne.

Mrtva ribica je najbolji mamac za smuđa u toku cijele godine. Možete koristiti bilo koju slatkovodnu ribu, ali su mu bodorka, balavac, jegulja i grgeč omiljeni. Morska riba kao što su tune i sardine nisu dobri mamci za smuđa, mada će privući mnoge druge ribe. Veličina mrtve ribe treba da da bude između 8 i 10 cm i težine do 60 g i treba je spustiti na samo dno vode. Mamac otežajte olovom kako bi sigurno legao na dno. Možete koristiti svježe ili zamrznute mamce.
Metod “oživljavanja” mrtve ribe su 1967. godine izmislili Albert Drašković i Henri Limouzin. Osnovu ovog sistema čini jig glava. Udicu provučete kroz riblja usta, kroz tijelo i kroz stomak izvadite vrh udice napolje. Jig vežemtepreko vrtilice za glavnu strunu. Na istu vrtilicu postavite jednu ili dve trokrake udice na predvezima ne dužim od polovine dužine kedera. Mamac bacate finim štapom dužine 2,5 do 2,7 m. Pustite ga da padne na dno, što identifikujete blagim opuštanjem najlona. Oživljavanje se radi naglim trzajem vrha štapa nagore i namotavanjem najlona. Na ovaj način riba kao da skakuće po dnu glumeći bolesnu ribu.

Ukoliko je dno sa dosta prepreka, granja i panjeva, umjesto jiga može se koristiti i specijalno nekačeće olovo u obliku bumeranga. U ovom slučaju olovo uvijek grebe po dnu, dižući mulj i primamljujući smuđa.

Za razliku od mrtvih mamaca, živi treba da budu iznad dna na 30 do 60 cm. Zabacite što bliže nekoj podvodnoj prepreci. Približite se vodi i potražte brojna jata sitne ribe. Smuđ mora da bude u blizini. Standardno vezivanje sa klizećim olovom se koristi kada se peca sa živim mamcem. Olova moraju da budu laka, 20 do 30 g, jer će smuđ odustati od mamca ako osjeti otpor. Plovak treba da bude polistirenski, velike nosivosti i do 60 g.

Dubinski metod se može koristiti za pecanje sa mrtvom ribicom. Najbolje je na kraj najlona postaviti olovnu virblu. Na nju postavite predvez dužine 40 cm i dve trokrake udice. Mrtvu ribu ili parče pričvrstite na udice. Iznad mamaca postavite jedno veće ili više manjih olovaca da drže mamac i najlon pripijene na dno.

Ukoliko znate da je dno puno panjeva, koristite prije plovak neko dubinsku metodu. Sistem koji vežete na plovak je bitan. Može se koristiti isti način vezivanja kao i za lov dubinskim metodom, sa tim da virbla mora biti te težine da optereti i ispravi plovak, ali se može napraviti i drugačiji sistem. Na kraj najlona postavlja se laka virbla, a onda se na nju kače dva predveza. Jedan dužine 70 cm na kome se nalazi olovo težine 20 g, a na drugom dužine 30 cm, postavlja se trokraka udica i mamac.

Može se pecati varalicom u obliku metalne kašike ili male ribice. Varalica mora da liči na prirodnu hranu koju smuđ može da nađe u svojoj okolini. Ukoliko varaličarite u jesen treba koristiti krupnije varalice. Dobro su se pokazale Risto Rap, Rattlin’ Fat Rap,Tail dancer kao i razne “zvečke”- varalice koje proizvode zvuk. Na našim vodama dobro su se pokazali Zoranovi vobleri za smuđa veličine 5 i 9 cm,sivo-plave i braon nijanse. Kada se lovi na spinera iza njega na udicu treba postaviti glistu ili veću pijavicu. U rano proljeće plitkoroneći vobleri vode se brzinom koja je jedva dovoljna da vobler radi. Sa vremena na vrijeme povucite štap da varalica napravi pauzu u radu što može natjerati smuđa da napadne varalicu. Ova tehnika je dobra ako je voda duboka od 1,5 m do 3 m.

Smuđa možete loviti i na silikonske varalice, šedove, twistere i vormove. Tehnika lova vormovima se primjenjuje na onim mjestima gdje je dno teško, puno granja i prepreka pa bi drugi sistemi kačili. Za postavljanje vorma koriste se specijalne udice sa zakrivljenim vratom. Vrh udice se uranja u tijelo vorma, i na taj način ne može doći do kačenja. Sam vorm sistem klizi po vratu udice i odskakuje od podloge. Slično jigu i vorm ima olovnu glavu, koja nije dio udice i koja se posebno montira. U slučaju teksas sistema, glava se nalazi na samom vratu udice i vorm najviše liči na twistera. Ovaj sistem je pogodan za čvrsta dna. Kada je dno muljevito, koristi se karolina sistem. Glava vorma se kači na kraj najlona i na nju se postavlja vrtilica. Veže se na virblu predvez od najlona od 0,5 do 1,5 m. Na predvez se vezuje vorm udica i sam vorm na njoj. Ovako vezan sistem neće potonuti u mulj. Pri zabacivanju, cilj je vorma što prije spustiti na dno, pa ostavite najlon slobodno da izlazi iz mašinice, sve dok vorm ne padne na dno. Nakon toga polako namotajte najlon i ostavite nekoliko sekundi da vorm leži na dnu. Vrh štapa povucite nagore oko 40 cm. Brzina povlačenja treba da je manja od brzine pri kontri. Morate osjetiti rad vorma. Opet spuštate vrh. Vorm tada ide nadole i kada padne na dno namotajte najlon. Na ovaj način pretražujete dno u koracima. Pauza na dnu može biti mirna, ali možete i da vibrirate vrhom nakon što zategnete najlon. Dno pretražujte tamo gdje bi riba mogla da bude. Imajte uvijek na umu da smuđ na čistinu izlazi samo ako nema podvodnih struktura i rano u proljeće kada prilazi plićacima da bi se hranio. U ovom drugom slučaju, smuđa ćete vrlo teško natjerati da zagrize bilo šta.

Ribolov sa jig glavom je dosta sličan ribolovu sa vormom. Ukoliko koristite jig-a sa olovnom glavom, svakako najbolja prezentacija se postiže kad puštate jig da “odskače” od dna. Povucite jig u kratkom trzaju, a zatim ga pustite da padne na dno. Na dnu ga ostavite da miruje par sekundi, a zatim opet povucite. Nastojte da radite sporo i da ostavite jig da miruje na dnu, jer smuđ vrlo često uzima kad je jig u mirovanju. Od glava jiga najuniverzalnija varijanta je okrugla, trouglasta. Metak šed se preporučuje za brzotonuće varjante, stand-up za tvrda, ravna dna. Za zimski ribolov preporučuju se Sesi šajner, Fin šed, Sesi šed i Orkin Šed.

Drugi metod je ako koristite jig sa plutajućom glavom. U ovom slučaju vam je potrebno klizno olovo koje ce držati predvez sa jig-om na dnu, a u isto vrijeme omogućava vam da vrlo precizno odredite kad ga je smuđ uzeo da bi pravovremeno reagovali. Povlačite predvez na “potez”, ne više od metra, a zatim namotajte višak najlona i sačekajte izvesno vrijeme da se jig podigne. Kad ste procijenili da se podigao i stoji uspravno, povucite opet.

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments