Crvenookica (Rutilus Rutilus)

Bodorka – Žutooka – Platika – Grunec – Siruna

Bodorka je tipično evropska riba i ne naseljava samo vode Norveške. Najviše joj odgovaraju dublji i sporiji riječni tokovi, jezera i kanali sa puno priobalnog rastinja. Najviše se zadržava na mjestima bogatim trskom , rogozom i ševarom. Pored ovog, voli tvrdo dno gdje voda nanosi i taloži prirodnu hranu. Karakteristike su joj: krupna srebrnasta krljušt koja se lako čisti, žuta peraja i oči zlatno-žute boje sa karakterističnom mrljom u gornjem djelu oka pa joj odatle i potiče jedan od naziva, zlatooka. Vrlo je slična crvenperki, pa je oni manje iskusni ribolovci teško razlikuju. Postoji i forma koja periodično migrira iz brakičnih voda Crnog, Baltičkog i Kaspijskog mora. Mrijesti se od februara do aprila čim temperature vode pređu 10 stepeni. Ikru polaže na dubini od 1,5 m. Ženka može položiti od 1.000 do 100.000 komada jajašaca, što je i glavni razlog brojnosti ove vrste. Mlađ se izleže za 4 do 10 dana i odmah počinje da se hrani. Migratorna forma, koja živi u morima, dolazi u rijeke kako bi se parila. Kako je ova forma veća, ženka može položiti i preko 200.000 komada jajašaca. Dok obična forma može narasti do 30 cm i mase 0,5 kg, migratorna forma može imati i 50 cm i 2 kg mase.

LOV CRVENOOKICE
Prvo i osnovno je da odaberete dobro mjesto sa čvrstim dnom i pristojnom dubinom,uz dio obrastao biljem. Kada prilazite vodi i svo vrijeme lova budite tihi bez mnogo kretanja i trupkanja. Vrlo je osjetljiva na zvučne vibracije i sumnjive sjenke,tada brzo napušta mjesto jer je vrlo plašljiva i oprezna riba. Ovo ne mora da znači da vam neće doći novo jato, jer je bodorka riba pokreta, stalno se kreće i zato je ima duž cijele obale.

Dobro grize. Ne morate imati vrhunski pribor niti zavidno znanje da bi je uhvatili, a kad grize onda je to stvarno griz. Za razliku od npr. beovice bodorka je riba dna i rijetko se diže na površinu. Griz bodorke nije stidljiv i nije neophodno kontrirati na prvi pokret plovka. Ona rijetko ispušta mamac iz usta. Jedino za vrijeme hladnog doba godine mamac uzima jako nježno, pa je tada nužno loviti i na finiji pribor i samo jednog crvića. Na udici je solidan borac, pa izbjegavajte vađenje većih bodorki “u prsa”. Kada dobro grizu i nisu baš jako sitne, ulov od 6 kg za 3 sata nije ništa neobično. Postoje dva načina pecanja bodorke koji zavise od njene veličine.

Kako je bodorka aktivna preko cijele godine zimi je jedna od najčešćih riba koje se pecaju. Bez obzira na hladnoću najbolje vrijeme za pecanje bodorke zimi su prva dva tri sata mraka. U tom periodu bodorka je mnogo manje oprezna i mnogo grabežljivija.

Za lov malih bodorki potreban vam je najlakši sistem koji je moguće koristiti na vodi na kojoj pecate. Ako je u pitanju rijeka sistem treba da bude toliko lak da ga struja povlači za sobom, a u slučaju da pokušate da ga zaustavite plovak tone. Ovo će osigurati da vam se udica stalno pokreće, što je preduslov za pecanje sitnih bodorki. Pored ove tehnike, na rijekama možete primjeniti i jednu od sljedećih:

• zabacite, zaustavite plovak koji će podići mamac, onda ga opet pustite da krene, što će ga spustiti i tako ponavljajte.

• šetajuća tehnika se izvodi tako što se uzvodno baci mamac, kada se udica nađe na dnu, počeće da se podiže zbog struje. Za ovaj metod morate da koristite vrlo lak pribor. Na mirnim vodama mali kratki trzaji štapom učiniće da udica vibrira. Dubina na kojima se nalaze sitne bodorke je do 5 cm od dna.

Prihrana treba da bude srednje teška (6 do 10 grudvi veličine limuna), a nakon toga nakon svakog zabacivanja treba ubaciti malu kuglu kako bi se bodorke zadržale aktivne. Ideja je da se voda stalno zadrži mutnom od prisustva prihrane. Prihrana malih bodorki je identična prihrani beovica jer im je život u tom periodu vrlo sličan.

Krupnije bodorke traže malo drugačiju taktiku. Prije svega potreban vam je teži pribor. Najlon nosivosti od 1,1 do 1,4 kg i udica veličine od 8 do 12. Dubina je do 5 cm veća od dubine dna, jer se krupnije bodorke hrane na dnu. Velika promjena u veličini upecanih bodorki može da se dogodi ako se dubina udice spusti za tih 5 cm. Najbolji mamac za krupnije bodorke je hljebna pahulja. Pravilo da pomjerate mamac i ovde je potrebno. Dobar metod je da se zaustavi sistem na vrhu mjesta na kome bacamo primamu, pa nakon toga da ga polako pomjeramo nizvodno (30-tak centimetara), a nakon toga da ga zaustavimo i opet vratimo polako na početni položaj.

Prihrana je u ovom slučaju jača (10 do 20 kugli) i po jedna kuglica svakih 15 do 20 minuta. Ova primama mora biti malo kompaktnija, kako se ne bi odmah raspala, već da to uradi tek na dnu. Jedini razlog što ne vršite primamljivanje neprekidno, je taj što bi se stalnom primamom stvarala magla u vodi koja bi privlačila sitnu ribu. Ova sitna riba bi komadala primamu prije nego što padne na dno i ne bi se postigao željeni cilj. Jedino odstupanje od ovog pravila je kada se peca u brzim vodama kada se primama baca bez prestanka.

Kada tražite krupnije bodorke, potražite prvo dijelove vode gdje je dubina veća od prosjeka. Recimo, kada je voda duboka 1,4 m potražite dio dubine 1,5 m, ako je 2,4 m potražite rupu dubine 3 m. Velike bodorke vole depresije, vjerovatno jer su one u stvari mjesta gde se nagomilava hrana. Brzina vode je takođe bitna. Treba tražiti malo sporije djelove toka. Bodorke ne podnose dno koje je previše prljavo i prekriveno muljem, već više vole pjesak i šljunak. Tražite je pod krošnjom vrbe ili johe koje joj za vrijeme hladnijih dana pružaju utočište od vjetra. Krupnije bodorke se hrane bubama, puževima i račićima koji se sakupljaju među priobalnim korjenjem gde se i one nalaze. Međutim ne znači da se bodorke nalaze na svim mjestima koje smo nabrojali. Najbolje je predveče veoma pažljivo prići rijeci i potražiti nizove balončića koje bodorke ostavljaju za sobom u potrazi za hranom, na tim mjestima treba pecati.

Glavni period pecanja krupnih bodorki je od početka oktobra do kraja pecaroške sezone. Najbolji su oni dani kada je temperatura vazduha od 7 do 12°C, praćena blagim vjetrom koji donosi slabu kišu i oblake. Kada pušu suhi vjetrovi, kada je nebo bez oblaka, kada se noću javlja mraz ili je dnevna temperatura ispod nule ne treba tražiti bodorke. Ali bez obzira na vrijeme, nemojte očajavati – bodorke se sigurno hrane u nekom trenutku dana. Najčešće se hrane predveče, nekad čak i u toku popodneva ukoliko je vrijeme toplije. Generalno, što je hladnije, to bodorke kasnije kreću u potragu za hranom. Često je to period od 20 časova pa sve do ponoći. Svitanje je drugi dio dana kada se pecaju krupni primjerci. Ovo posebno važi ljeti, ali se odnosi i na zimu i jesen posebno ako je noć bila blaga sa eventualnim slabim vjetrom.

Ukoliko poznajete vodu na kojoj lovite i uvjereni ste da obiluje bodorkom, te da u potrazi za hranom dolazi do obale, bez razmišljanja se opredjelite za plovak. Možete je loviti sa deset metarskim štapom, ali i sa teleskopskim štapom ne dužim od 4 m. Štap ne mora biti brz, ali je važno da je lak i dobro izbalansiran, jer je bodorka najosjetljivija riba od svih predstavnika familije šarana.

Postoji pravilo gdje je tražiti, a ono zavisi od vode i godišnjeg doba. Februar, mart i april potražite je na 8 – 15 m od obale, juni, juli lovite je pod samom obalom (dolazi na mrijest), august, septembar, oktobar, novembar – odlazi u dublje dijelove vode. Proljetni dio godine spada u teže periode ribolova na bodorku. Razlog je jednostavan: sama riba je još uvek, tj. njen metabolizam, prilagođen hladnoj vodi. Nema borbenosti, a ribu vadimo iz vode kao “list”. Sam griz žutooke je “bi – ne bi”. Što je vrijeme toplije, voda se zagrijava i aktivnost ribe je veća, njen griz živahniji i tada možete upotrebljavati i iglice za stajaće vode ili cilindrične plovke od 4×12 do 4×18 nosivosti za tekuće vode. Generalno nije neophodno da koristite izuzetno male plovke, već je bitno da ih maksimalno potopimo, tako da pri trzaju riba osjeti minimalan otpor. U zavisnosti od dužine štapa treba uzimati plovke nosivosti 0,5 g za štapove od 4 m dužine, 1 g na štapove do 7 m dužine i 2 g za ostale.

Predvez u hladnijim danima je kraći oko 10 cm, a sa toplijim danima može biti duži, a maksimalno do 15 cm. Najlon mora biti maksimalno tanak, ali da izdrži uslove ribolova. Ukoliko se peca u vodama čistog dna najlon nosivosti 0,45 kg je dovoljan, ukoliko je voda obrasla travom nosivost treba da bude 0,7 do 0,8 kg.

Udice moraju da budu takve da mamac na njima djeluje prirodno. Stoga izbjegavajte oble, zdepaste i debele udice. Izaberite udice sa dužim vratom i njihovu veličinu uskladite sa veličinom mamaca. Sa proljeća uzmite udice veličine 20 do 22, a kako se voda grije možete preći i na udice veličine 18.

Bodorka ne trpi otpor, čim ga osjeti ostavlja mamac i odlazi. Prilaz mamcu joj je brz i nervozan, pa zato treba biti oprezan i brz na kontri. Plovak opteretiti tako da iz vode viri samo antena i obilježeni vrh plovka. Kako opteretiti plovak i rasporediti olovca? Prvo i osnovno, morate voditi računa da vam olovca koja koristite budu iste težine, nikakve kombinacije sa olovcima različite težine ne dolaze u obzir. Kada raspoređujete olovca vodite računa da vam prvo bude udaljeno od udice 25 cm, a zatim vršite raspored prema vremenskim uslovima. Ako je mirna voda olovca treba grupisati ravnomjerno, kod protočne vode prenijeti opterećenje prema plovku, ako je vjetrovito, a voda stajaća opterećenje ide ka udici. Mamac treba da bude pri samom dnu. Ukoliko se bodorke pecaju dubinskom metodom, na vrh štapa treba obavezno staviti meki vrh kao indikator trzaja.

Jelovnik joj je širok, od biljne hrane, preko trave i rastinja sa dna, do hrane životinjskog porekla. Najčešće se lovi na mesnog crvića. I to tako što prvog crvića navučete cijelom dužinom na udicu 14, a jednog zakačite da jednim dijelom slobodno leluja i mrda u vodi, što privlači pažnju ribi koja onda brzo i hitro napada. Sem ovog mamca odlična je i crvena glista, ruža od bijelog hljeba, mamac od sojinog brašna, ali su ovi mamci nesigurni, jer ih okolna sitna riba brzo skine.

Bez greške, hljeb je najbolji mamac za bodorke. Ima i drugih mamaca, ali ni jedan nije toliko uspješan. Nije loše prihranjivati mjesto pecanja bar jednom nedeljno, a ukoliko ste u mogućnosti svakog dana, gnječenim hljebom. Kad navikneti ribe na hljeb tražiće ga svakog dana. Količina hljeba je određena vremenskim uslovima i osobinama vode. Kada je vreme hladnije i voda bistrija, treba dati maksimalno pola hljeba, a ukoliko je vreme toplo, a voda mutna, može se ići i na cijeli.

Sjeme konoplje ima prijatnu aromu za bodorke. Ukoliko se peca na konoplju, potrebno je povremeno rasuti malu količinu sjemena na mjesto pecanja. Ovo će uznemiriti bodorke koje će početi da pretražuju sve nivoe vode u potrazi za njima. Kada se peca na konoplju stavlja se jedno zrno na udicu veličine 18 ili 16. Veličina i kvalitet bodorki koje se pecaju na sjeme konoplje su zaprepašćujući, pomislićete da je druga vrsta u pitanju. Jedini problem je što je ugriz bodorke na ovaj mamac izuzetno brz i vaša kontra mora biti adekvatna kako bi je upecali.

Sjeme grahorice (Vicia sp.) može se koristiti kao mamac. Prije upotrebe treba ga skuhati tako da se može kačiti na udicu a da se ne raspadne. Može se koristiti u kombinaciji sa sjemenom konoplje. Najbolje se pokazalo u toku ljeta i sa jeseni, kada se i može naći u prirodi. Nije uvijek sigurno da će riba ići na ovaj mamac, međutim treba imati povjerenja u njega i ulov će biti dobar.

Na kukuruz šećerac ribu morate prvo naviknuti. Ali kada to uspijete, pecaćete samo krupne primjerke. Za razliku od konoplje i grahorice, na kukuruz šećerac mogu da rade i šaran, linjak i krupna deverika.

U rano proljeće kada je ostala riba tek probuđena iz zimskog sna, a neke zauzete prirodnim nagonom za produženje vrste, bodorka svojom agresivnošću uzima hranu i za vreme mrijesta, pa se često dešava da skoro svaka ulovljena bodorka ima utrobu punu ikre, što znači da je u ovo doba godine najaktivnija, pa je tada ribolovci masovno love. U ovo doba godine nije potrebna neka posebna hrana da bi smo je zadržali na mjestu lova. Dovoljno je pomješati stari hljeb sa koncentratom za piliće, uz dodatak šake-dvije mljevenog prženog suncokreta, malo prženog sjemena konoplje tucanog u avanu, dodati miris anisa ili vanilije, ovo dobro umjesiti, praviti kugle da su malo čvršće, veličine šake i bacati ih na mjesto pecanja. Ako želite da hrana bude jača ubacite jednu do dvije šake crvića koje umješate u hranu. Još bolji efekat postići ćete ako hrani dodate malo pileće krvi što kod bodorke izaziva poseban nagon prema hrani. Prilikom primamljivanja u ranijim mjesecima (mart, april) moramo obratiti pažnju da se riba pojavljuje u manjim grupama od 10 do 15 komada. To znači da kugle hrane moraju biti maksimalno veličine mandarine, uz obilno primamljivanje na početku (10 kugli) i praćkanje crva (5 – 6 kom.). Samo dohranjivanje obavlja se kuglama veličine oraha.

U kasnijem periodu godine bodorku obavezno prihranjujte. Bez prihrane rezultat ulova biće više plod slučajnosti nego smišljenog ribolova. Za prihranu je dovoljno 1 kg Sensasove hrane Gros Gardons, 1/2 kg hljebnih mrvica i 200 g crvića. U kanti najprije natopite hljebne mrvice, pričekajte 10 minuta, pa uspite Gros Gardons i dobro promješajte. Dodajte potrebnu količinu vode, ponovno sve dobro promješajte i probajte formirati kuglu veličine narandže. Kugla mora biti kompaktna, ni pretvrda ni premekana. Na kraju uspite crviće u hranu. Izmjerite dubinu pomoću mjerača dubine i zabacite sistem na željeno mjesto. Nahranite mjesto s 2/3 hrane, nataknite na udicu 1 ili 2 crvića i zabacite. Ako je sve u redu, već nakon 10 – 15 min trebala bi se javiti bodorka. Ako primjetite male mjehuriće na mjestu gde ste nahranili, možete biti zadovoljni, jer jato bodorki privučeno hranom rije po dnu. Potrebno je češće dohranjivanje (opet s kuglicama hrane veličine oraha).

Bodorka iako riba dna može se dići hranom, crvima i fujem. Hrana za nju treba da je slatkasta (miris čokolade). Pripremi hrane treba posvetiti maksimalnu pažnju, jer je i ona jedan od faktora uspješnosti. Neka od osnovnih pravila su:

• hranu navlažiti barem dva sata prije

• navlaženu hranu obavezno prosijati na što sitnije sito

• boja hrane zavisi od dubine vode, tamnija za vode dubine do 2,5 m, a svjetlija za vode dublje od 3 m

• boja leđa bodorke zavisi od boje dna, zelena podloga zelena leđa, crna podloga crna leđa, riba sa crnim leđima neće se zadržavati nad primamom svetlije boje

Aditivi u primami bodorke su vrlo važni. Belgijanci ljeti u primamu ubacuju izmet goluba. Hrana golubova je kudelja, korijander i ostale vrste sjemenki koje prolaze kroz probavni trakt goluba netaknute. To su iste one biljke koje se inače dodaju u primamu. Pored toga u golubijem izmetu nalaze se i enzimi koji pomažu golubu pri varenju, i koji kod riba ubrzavaju varenje hrane, pa se riba sporije zasićuje. Pravilan naćin upotrebe golubijeg izmeta je da se on umjesi u rijetku ovsenu kašu koji bi se nakon toga koristio da navlazi primamu. Ovu primamu treba pripremiti u vrućoj vodi 2 do 3 sata prije pecanja, a u hladnoj treba ostaviti tokom cijele noći. Razmjera vode i izmeta je 3:1. Prije upotrebe izmeta nemojte zaboraviti da prosijete izmet kako bi izdvojili ostatke perja iz njega. Nakon cijele pripreme pola kila izmeta biće dovoljno za 2 kilograma suhe primame.

Druga stvar koju ne smijete zaboraviti prilikom pripreme primame, jeste da ne prehranite ribe. Dobar način je da u primamu umješate blato. Crnica je dobar dodatak jer će usput obojiti primamu. Treba koristiti od 30 do 50% blata. Što je riba manja i manje je ima treba dodati više blata. Postoji dobar način da postignete zadovoljavajuću vlažnost blata. Uzmite mokar peškir pa ga dobro iscedite. U njega ubacite sloj debljine 2 do 3 cm fine zemlje i uvijte peškir. Nakon par sati zemlja će biti prave vlažnosti. Čak i ovako navlaženu zemlju treba dodati neposredno pred pecanje u primamu jer može presušiti ostatak primame.

Što se tiče korištenja žive hrane u primami dozvoljeno je dodavanje svega, ali treba paziti da se ne pretjera. Jedna šaka žive primame dovoljna je da se umješa u primamu za cijeli dan. Ponekad je bolje koristiti zlatno žute velike kastere nego mesne crviće.

Posljednji savet je vezan za upotrebu PV1 za primamu na rijekama i dubokim vodama, jer je on baziran na braon šećeru. Zbog šećera PV1 dobro vezuje primamu, ali kada se raskvasi pod vodom brzo se raspada što čini primamu živom. Primama koja se može kupiti je daleko neaktivnija i traje duže na dnu što odgovara recimo crvenperki koja traži izuzetno jaku i trajnu primamu.

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments