Crvenperka (Scardinius Erythrophthalmus)

Krvorepa crvenookica

Crvenperka naseljava rijeke sjeverne Azije i Evrope, sem voda Skandinavije, Škotske, Pirineja i Apenina. Naseljava pretežno nizijske rijeke sporog toka, jezera, mrtvaje i veštačka jezera, bare i iskope. Može se naći i u mirnijim odsecima tekućih voda uz deverike. Crvenperka boravi u blizini vodenog rastinja kao sto je lokvanj, drezga, šaš, trska. Za vrijeme toplih ljetnjih dana, cijela jata crvenperki se podižu ka površini rijeke. Rjeđe izlazi na otvorene vode, a tokom zime se u jatima povlači u dubine. Mrijesti se u maju i junu među podvodnim biljem u bistroj tekućoj vodi. Ženka položi od 90.000 do 200.000 prozirno-žutih jajašaca. Mlađ se izleže u intervalu od 6 do 7 dana i vrijeme provode u plićacima hraneći se plankonskom hranom. Kako rastu, tako se sele ka dubljoj vodi i prelaze na ishranu insektima. Rastu veoma sporo pa u nekim vodama treba da prođe i četiri godine prije nego što dostignu polnu zrelost.

Crvenperka je jedna od rijetkih ciprinida koja se hrani u toku cijele godine, sa kratkim prekidom u toku parenja. Mladj se hrani planktonom, veće ribe pretežno biljnom hranom, insektima, puževima i ribljom mlađu. Crvenperka je izuzetno izdržljiva riba. Nije rijedak slučaj da u zatravljenim i zabarenim vodama, starih riječnih rukavaca posljednja riba koja uspijeva da preživi, jeste upravo crvenperka. Podvrsta Scardinius erythrophthalmus racovitzai se prilagodila životu u toplim izvorima u Rumuniji. Optimalna temperatura vode u kojoj ove ribe žive je od 28 do 34°C, a ugibaju kada temperatura vode padne ispod 20°C. Prosječna dužina odrasle jedinke iznosi između 20 i 30 cm, a kapitalaca težine preko pola kilograma i 35 do 40 cm. Najteži poznati primjerci crvenperke bili su preko dva kilograma, ali su to mahom bili hibridi iz ukrštanja sa deverikom ili drugom krupnijom ribom iz familije ciprinida. Crvenperka se od beovice razlikuje po položaju usta, više su uzdignuta, po oštrom prelazu između trbuha i podrepnog peraja, kao i daleko povučenom leđnom peraju prema repu.

Lako ju je na prvi pogled zamjeniti i sa bodorkom. Prepoznaćete je po crvenim perajima dok su kod bodorke narandžasta, tamno bronzano-zlatnom tijelu koje je kod bodorke srebrno i ustima zakrivljenim nagore umjesto nadole kod bodorke. Bodorke i crvenperke se u prirodi međusobno pare stvarajući hibride koji imaju potpuno ravna usta.

Zbog oblika usana, crvenperka se uglavnom hrani sa površine vode. Kada je vrijeme toplo, crvenperka obično miruje u zatonima vrebajući insekte koji slijeću ili padaju na površinu vode. Takođe voli da se hrani ljuskarima i mekušcima sa dna. Krupniji primjerci čak proždiru sitnije ribe.

LOV CRVENPERKE
Kada ljeti idete na pecanje, za vrijeme onih toplih, suhih i sunčanih dana, od maja do oktobra, crvenperka je pravi izbor i zabava. Ova riba prosto obožava toplinu i sunčevu svjetlost i hrani se gotovo samo tada. Po obliku usana može se zaključiti da se crvenperka hrani sa površine, mada ni ovo nije pravilo, i to insektima koji padaju u vodu sa obale. Pri hranjenju oslanja se dosta na čulo vida, te otuda voli bistru vodu. Ovu osobinu crvenperke treba imati uvijek u vidu. Ukoliko vas crvenperka spazi na obali, vrlo brzo će pobjeći.

Kako se najčešće zadržava na mjestima sa mirnom vodom tamo je i treba tražiti. Omiljena mjesta su vode pune rastinja, pojas šaša i trske u kojem ima dosta hrane, kao i mjesta ispod drveća sa koga mogu padati insekti, ali je obavezno da površina vode bude osunčana. Pojas trske i šaša joj daje dodatnu sigurnost od njenog najvećeg neprijatelja – štuke. Otuda kada pecate štuku, crvenperka može biti idealan mamac. Najčešći način ribolova crvenperke je plovkom. Plovak treba da je mali, osjetljiv, oblika lopte. Treba koristiti sporotonuće mamce: koricu hljeba, hljebnu ružu, kastere, plivajući keks i crve. Olova treba tako podesiti da se plovak podigne što prije. Pokazalo se da je bolje koristiti više sitnih olovaca nego jedno krupnije. Razlog je ovome taj što crvenperka uzima često mamac u fazi tonjenja. Plovak mora biti dobro balansiran i zbog same tehnike ribolova, koja podrazumjeva stalno pokretanje – vibriranje mamaca oko željene dubine. Ako nakon par minuta nema udarca, nije loše ponovo zabaciti. Najveći realni problem pri pecanju ovom metodom su jata sitne ribe od kojih crvenperka često ni ne može da dođe do izražaja. Treba imati u vidu plašljivost ove vrste. Jato crvenperki se rastura na najmanje uznemiravanje vodene površine. Zbog toga, vodi prilazite polako i oprezno. Bez obzira na sve, vrlo ćete rijetko upecati više od jedne ili dve crvenperke iz jednog jata.

Crvenperke možete pecati i plovkom bez ikakvog opterećenja i mamcem na samoj površini vode. Plovak odmaknite oko 60 cm od mamca, a na 30 cm od mamca stavite najmanje olovce koje imate. Velike crvenperke obično plivaju na dubini od oko 1 m i rado iz dubine napadaju sporotonući površinski mamac. Mesni crvići, komadići kore hljeba, hljebna ruža, kasteri i pseći keksići su idealni za ovaj način ribolova.

Da bi se izbjegla česta zabacivanja, koja su neophodna zbog osnova ribolova crvenperke, a to je neprestalno šetanje mamcem gore dolje, koristi se vagler plovak. Vagler plovak treba da je dovoljne veličine i sa dovoljno prostranom ušicom može omogućiti nesmetano klizanje najlona. Iznad udice, a ispod plovka postavlja se olovo dovoljne težine da ispravi plovak, a iznad plovka postavlja se graničnik – stoper, koji sprečava da najlon cijeli isklizne kroz omču vaglera i na taj način određuje maksimalnu dubinu ribolova. Tehnika je jednostavna: kada dovedete plovak na željeno mjesto, vrh štapa podižete i spuštate. Jedino što treba da pazite je da ne dignete previše vrh štapa, što bi izvuklo i plovak van vode. Vagler birajte da bude najmanji moguć, a ukoliko koristite veće vaglere opteretite ih više kako bi više utonuli i davali manji otpor ribi kada uzme mamac. Nije loše vagler potopiti sve do antene, koja treba da bude što tanja.

Umjesto vaglera, može se koristiti i providna vodena kugla manjih dimenzija jer veća proizvodi jak pljusak prilikom dodira sa površinom vode, pogotovo ako se izbacuje na veću daljinu. Jato crvenperki se lako može uplašiti i razbježati usljed nepažljivog ubacivanja hrane. Međutim, ove ribe se manje plaše od montaže unijete u vodu i bez zazora prihvataju i mamac na većoj udici.

Ponekad se mogu uloviti i vjestačkom mušicom. Crvenperka spada u malobrojne ribe koje se uspješno love na mušice, ukoliko poslije njihovog dodira sa površinom vode nastanu “izdajnički” kružići. Talasići na vodi će svakako privući pažnju crvenperke koja traga za insektima. Pribor za ribolov crvenperke je karakteristika koje su date dalje u tekstu. Štap treba da bude lak i elastićan, dužine 3 do 4 m. Na stacionarnu špulnu ili direktno vezom za vrh štapa stavite najlon debljine najviše 0,12 mm mada je pravi najlon 0,10 mm i nosivosti 0,45 kg ukoliko pecate na čistoj vodi. Ukoliko u vodi ima panjeva, trave i granja, ili se može očekivati šaran ili linjak, nosivost najlona mora biti bar 1 kg. Veličinu udice usaglasite sa veličinom mamca. Ukoliko pecate na mesne crviće koristite udice veličine 20, a ukoliko koristite hljeb ili kukuruz šećerac 12 će biti odličan izbor.

Lovi se na glistu, kukuruz, hljeb, crve, mušice, larve komaraca. Komadići prepečenog ili starog hljeba magično privlače crvenperku. Mesni crvići i sitne lauferke su se dobro pokazale. Kasteri su omiljeni krupnijim crvenperkama posebno kada se primamljuje površinskom hranom. Plutajući mamci kao što su korica hljeba ili keks za pse mogu se koristiti za vrijeme toplih dana. U tom periodu i zeleni skakavci i muhe mogu biti zanimljivi. Kada lovite krupnije crvenperke, probajte da na udicu 8 ili 10, zakačite hljebnu ružu, a na vrat udice nanižete par mesnih crvića.

Primamljujete uvijek po malo, kako bi voda ispred vas bila uvijek mutna. Loptice hrane koja se ubacuje na dno treba da sadrže djeliće koji će se poslije rastapanja loptica dizati ka površini. U mješavinu,dakle treba dodati komade treseta ili komadiće hljebne korice i kastere. Mješavina treba da bude takvog sastava koji će omogućiti brzo razlaganje ubačenih loptica, kako bi se raspadala već pri samom dodiru sa vodom praveći fini oblak. Oblak bi trebao biti žute, narandžaste ili bijele boje. Ukoliko primama koju pravite ili koju ste kupili ne pravi oblak ove boje, dobra je ideja dodati kesicu prehrambene boje prilikom kvašenja primame. Ukoliko možete da nađete pinkije ili larve komaraca, dodajte ih u primamu. Međutim, obratite pažnju da se oni odmah razviju iz primame kako ne bi pali na dno, odakle ih crvenperka sigurno neće uzeti. Provereni, klasičan način primamljivanja riba predstavlja fiksiranje na dnu komadića starog hljeba u odgovarajućoj mreži.

Crvenperke su u pravom smislu riječi uporni i čvrsti borci, pa zbog toga zakačenu ribu treba što prije izdvojiti iz jata kako se ostale ne bi uznemirile i razbježale. Kapitalci se najčešće nalaze u sredini jata ili ispod njega.
Manifestacija ugriza kod plovka je karakteristična. U prvom trenutku, plovak se blago izdiže iz vode i kreće u stranu, što je posljedica uzimanja i nošenja mamca. Sa udicom, crvenperka ponese i koje olovo, tako da plovak više nije otežan kao na početku. Nakon toga, kada crvenperka osjeti težinu u ustima, kreće u dubinu, što se manifestuje naglim tonjenjem plovka. U tom trenutku treba kontrirati.