Jegulja (Anguilla Anguilla)

Evropska jegulja

Naseljava Evropu duž obale Atlanskog okeana, Mediteranskog, Azovskog i Crnog mora. Ženke migriraju u gornje tokove rijeka koje se ulivaju u ta mora, dok mužjaci ostaju u brakičnim vodama na ušćima. U potrazi za hranom jegulje migriraju uzvodno i to sve do visina od 1.000 metara nadmorske visine. Teško da neko ne zna kako izgleda jegulja. Tijelo joj je zmijoliko, a velika usta skrivaju mnoštvo sitnih zuba. Peraja su joj modifikovana tako da analno i dorzalno peraje grade jednu neprekidnu liniju oko repnog dijela. Samo pektoralna peraja, odaju da ova životinja pripada ribama. Boja joj se mijenja kako stari. U principu je crna ili braon sa gornje strane, a žuta ili srebrna sa trbušne strane. Odrasle jedinke variraju u dužini. Ženke mogu dostići dužinu od 1 m, dok mužjaci rijetko prelaze 0,5 m. Rastu izuzetno sporo. Mužjaci postaju polno zreli za 4 do 14 godina, a ženke za 10 do 20 godina. Odrasle jegulje mijenjaju boju u srebrnu kada postanu polno zrele. U tom periodu jegulje su izuzetno proždrljive, nagomilavajući veliku količinu masnih rezervi. Kada se ugoje dovoljno prestaju da se hrane. Pri kraju ljeta i sa početkom jeseni, odrasle jegulje se pokreću na veliko putovanje dugo 4.000 do 7.000 km ka mjestima gdje se već vijekovima pare. U toku ovog puta jegulja dnevno predje 20 do 40 km.

U martu i aprilu, jegulje stižu na mjesto parenja, u Sergaso moru, između Bahama i Bermuda. Parenje je misterija jer do sada čovjek nije vidio ni jedno, ali se u ovim vodama može naći veliki broj mlađi jegulje medju zooplanktonom. Pretpostavlja se da je kolektivno i da se dešava na dubinama od 100 do 400 m. Nakon parenja, jegulje umiru pretpostavlja se od iscrpljenosti. Kada se mlađ izlegne prepušta se Golfskoj struji kojoj treba oko tri godine da ih dovede do voda Evrope. U toku ovog putovanja listolike larve jegulje se transformišu u staklasto prozirnu mlađ, koja kako stari dobija sve tamnije boje.

LOV JEGULJE

Bez obzira što se jegulje vrlo rijetko upecaju, činjenica je da se u svakoj vodi nalaze veliki primerci. Takođe treba imati na umu da među upecanim jeguljama većina potiče iz stajaćih voda. Bez obzira gdje hvatate jegulje, one se najbezbjednije osjećaju blizu ostrvaca, kamenja, podvodnog bilja, potopljenog drveća ili potopljenih sprudova. Takođe, jegulje vole da se ukopavaju u meko dno. Jegulja se najčešće ulovi od juna do septembra, u periodu od sat vremena prije sutona pa sve do ponoći, ali i izjutra sat prije zore pa sve dok sunce ne izađe. Ponekad lovci na štuke zimi, ulove na mrtvog kedera jegulju. Preko cijele godine, kada je oblačno, jegulje se hrane po dnu, koristeći svoj izuzetno jak osećaj mirisa u potrazi za hranom. Ali, kada je vedro, posebno pri jakoj mjesečini, obično love u srednjem sloju vode napadajući mlađ na površini vode po silueti koja se javlja od mjeseca.

Osnovni metod pecanja jegulja je vagler. Na udicu se postavljaju bronzani mesni crvići, koji se čisti bacaju kao primama. Potrebna vam je veća količina crvića, jer prihranjivanje mora biti konstantno. Poboljšani metod pecanja je izuzetno dugim štapovima sa kratkim najlonom umjesto vagler tehnike. Na ovaj način se postiže bolja preciznost zabačaja, ali i bolja fiksacija mamca. Jegulja naime traži potpuno nepomičan mamac. Štap treba da je tvrđi.

Bez obzira gdje i kada pecate, postoje tri osnovne postavke pribora. Prvo, pecajte 10 do 30 cm dublje od dubine vode, ali budite spremni da smanjite dubinu, kada jegulje počnu da se kreću ka površini. Postavka 1 se koristi kada nema toka vode sem blagog pomjeranja površine prouzrokovane vjetrom. Koristite takmičarske plovke kruškastog tela, nosivosti 0,75 do 2 g. Postavka 2 se koristi kada nema nimalo vjetra. Koriste se isti plovci nosivosti 0,75 do 1,25 g. Postavka 3 je za tekuću vodu. Koriste se takmičarski plovci šljivolikog tijela od balze, nosivosti 1 do 2,5 g. Za sve tri postavke koristi se najlon nosivosti 1 kg, podvez nosivosti 0,75 kg, sa udicama veličine 18, 20 ili 22.

Najbolje mjesto za lov je prelaz ravnog dna u strmu ivicu. Obično je to dubina oko 4 m. Podesite dubinu pecanja da bude 10 do 30 cm veća od dubine vode. Kao mamac stavite bronzanog mesnog crvića. Prihranjujte mješavinom bronzanih crvića i kastera oko vašeg plovka. Nakon toga prihranite uzak pojas iza plovka. Ideja je da se privuku jegulje iz centra vode, ka obali. Bacite po 20 crvića ili kastera svaki put kad zabacite plovak. Kontrirajte na svaki brzi trazaj i potapanje plovka. Ukoliko se poveća broj trzaja dok mamac pada u vodu, smanjite dubinu. To je znak da se riba nalazi u srednjem sloju.

Ukoliko pecate velike jegulje obratite pažnju. Velike jegulje su izuzetno jaki borci i za njih je potreban snažan pribor, isti onaj koji se koristi za šarana ili štuku. Ukoliko pecate dalje od obale, potreban vam je brži i krući štap, dok je za priobalno pecanje potreban mekši pribor. Dužina štapa od 3,5 do 4 m je idealna. Najlon bi trebao da bude nosivosti od 4,5 do 5 kg, dobre marke i izuzetnog kvaliteta. Dobro je koristiti sajlicu kao podvez zbog jeguljinih zuba. Mamci za velike jegulje su durbaci i komadi kedera. Veličinu udice prilagodite veličini mamca, a mogu biti od 2 do 10. Krupna jegulja će ispustiti mamac ukoliko osjeti i najmanji otpor. Iz tog razloga indikatori trzaja i mašinica moraju dati potpunu slobodu najlonu. Ukoliko vaša mašinica nema mogućnost slobodnog otpuštanja najlona, prebacite preklopnik tako da oslobodi najlon. Ukoliko je vrijeme vjetrovito, ili je kretanje vode jače, koristite prstenove kako bi ste razlikovali lažne trzaje. Kod dubinske metode olovo mora biti klizeće kako bi pružalo najmanji mogući otpor. Dobro je obaviti dio najlona blizu olova silikonom ili stabljikom baštenske kane kako se ne bi zario u mulj povučen olovom. Kada se peca u srednjem sloju ili na površini, koristite plastične, lake plovke. Možete koristiti i hranilicu i u nju stavite vatu natopljenu mirisom koji može privući jegulje.

Ukoliko ste sve podesili pravilno, velika jegulja neće osjetiti nikakav otpor i krenuće da nosi mamac i udicu. Ovo će vam dati dosta vremena da kontrirate. Imajte na umu da se jegulja u blizini prirodnih zaklona, kada je na najlonu, jednostavno baca ka njima. Stigne li do njih, najlon će obmotati oko prepreke i nema načina da je izvadite napolje.