Jez (Leuciscus idus)

Bratfiš – Jaz – Protfiš – Pečenica

Jaz naseljava sve evropske vode sem voda Britanije, Francuske, Švajcarske, Norveške i regiona južno od Alpa i Dunava. Kod nas ga ima duž cijelog toka Dunava i Save, a vrlo je brojan i u kanalima sistema DTD. U pritokama Dunava i Save ga takođe ima, ali samo u nizijskom dijelu. Bira centralne i donje riječne tokove, mrtvaje i bare. Više voli dublju vodu sporijeg toka u kojima živi u velikim jatima hraneći se pri dnu. Jaz je jatna riba. Jata čine jedinke istog uzrasta. Jedino krupniji primjerci lutaju u parovima ili pojedinačno. Na istom mjestu se rijetko može uloviti više takvih komada. Sa proljeća, od aprila do juna, kada temperatura vode dostigne 80°C, parovi polno zrelih jedinki se izdvajaju i polažu ikru. Parenje traje oko tri dana. Ženka položi do 114.000 jajašaca na podvodno bilje i korjenje. U periodu parenja, što je i karakteristika svih šaranskih riba, poprima svečano, zlatno ruho. Po izvaljivanju mlađ, 20-ak dana po polaganju ikre, živi na zooplanktonu, a kako rastu prelaze na sitne larve insekata. Odrasle ribe se hrane insektima i larvama. Polno sazrijevaju između 3 i 5 godina, dok im prosječan životni vijek traje 15 godina. Maksimalna dužina ribe je 35 do 50 cm, a masa 2 kg.
Aktivnost jaza tokom godine je ista kao i kod većine šaranskih riba. Neophodna mu je toplija voda kako bi mu se metabolizam pokrenuo, što znači da je zimi gotovo potpuno neaktivan i da ćete ga uloviti samo kada su dani izuzetno sunčani za to doba godine i ako mu mamac prinesete, malte ne, ispred usta. Imajte u vidu da je jaz, iako ljeti riba plićaka, zimi sakriven u krtozima u najdubljem dijelu rijeke.

Pravo vrijeme za lov jaza je od jula do septembra, kada se jaz približava obali u potrazi za hranom. Najradije se nalazi na dnu i to tamo gdje voda nije dublja od 3 metra. Na površinu izlazi samo kada je svjetlost smanjena, odnosno rano ujutro i uveče. Ponekad, kada je vrijeme oblačno ili maglovito, može se desiti da jaz produži svoj boravak na površini. Najbolji reper za to gdje je jaz, je da posmatrate gdje mu je prirodna hrana. Kada po površini vode nema gusjenica i sitnih insekata, ni jaz nema razlog da bude tu, već se radije povlači u dubinu.

Jaz ima izuzetno razvijeno čulo vida i vrlo dobro osjeća vibracije koje se prenose preko zemlje u vodu. Uvijek imajte u vidu da je ovo plašljiva i oprezna riba i svako bahato ponašanje na obali sigurno će ga uplašiti i otjerati.

Od svih mjesta u rijeci ova riba će najčešće izabrati mjesta gdje se male vode ulivaju u vodeni tok. Izvori i rukavci su mu omiljena mjesta. Zbog stalnog miješanja vode, ona postaje bogatija kiseonikom i riba teži da u njoj što duže ostane. Takođe, mnoga jata sitnih riba vole upravo ovakva mjesta, a jaz je tu da bi se njima hranio. Obratite pažnju na to da jaz voli da se zadržava na mjestima gdje se kanalizacija ulijeva u vodu. Ova mjesta su primamljiva za sve stanovnike voda zbog obilja hrane, ali ovakve ribe mogu biti vrlo neugodnog ukusa i mirisa, pa čak i bakteriološki neispravne za jelo.
Jaz izgleda kao da je nastao ukrštanjem klena i bodorke. Njegova zaobljena leđa su plavo-zelene boje, bokovi su srebrni, a stomak beo. Repno i dorzalno peraje su sive boje, dok su ostala peraja crvenkasta, i za razliku od klenovih konkavna (udubljena). Najsigurniji način za identifikaciju jaza je broj krljušti na lateralnoj liniji, koji je kod jaza 55 do 61, a kod klena i bodorke 42 do 46.

LOV JEZA

Da bi jaza uspješno lovili, pogledajmo prvo šta je njegova prirodna hrana, a to su sitne ribe, insekti i razne vrste crva. Dakle, odmah je jasno da su odlični mamci: sve vrste glista – posebno crvene gliste, insekti, mesni crvići i kasteri posebno, skakavci, gusenice, larve komaraca, pa i poneki sitniji keder. Kao alternativa ovoj ribi se može ponuditi: hljeb, kulja, zrnevlje ili kukuruz.

Prihranjivanje je i za jaza od esencijalnog značaja. Međutim, obratite pažnju na njegovu prirodu. Ovo je riba dna i tu je i treba tražiti i primamljivati. Takođe voda ne treba da bude dublja od 3 metra, inače tu jaz vrlo rijetko, sem zimi, dolazi. Dakle, treba nam tvrda primama, koja se polako raspada, tamne je boje, pada na dno i po mogućnosti ne stvara ni malo magle u vodi, kako ne bi primamio gomilu sitne beovice, koja će nam samo otežati ribolov. Takvu primamu možemo i kupiti kao gotovu, ali možemo i napraviti po sljedećem receptu: u 1 kg izmrvljenog hljeba bez korice dodati 2 šake prekrupa ili izdrobljenog mladog kukuruza, a po potrebi dodaje se zemlja ili glina, nikako treset. Ovaj posljednji sastojak će primamu otežati i obojiti. Primama se baca tehnikom polumasovnog prihranjivanja sa kasnijim dohranjivanjem. Dohranjivanje je moguće vršiti klikerima same osnovne primame, rasipanjem kukuruza ili bacanjem komadića kulje.

Najpogodnija mjesta za lov jaza su dijelovi obale utvrđeni kamenom, mjesta gdje su potopljeni brodovi ili šlepovi, isteci poljskih kanala preko pumpi, mjesta sa potopljenim oborenim drvećem i ulivi malih tokova i izvora u veće vode.

Jaz se lovi na sva tri osnovna načina: najčešce plovkom, rjeđe varalicom, a dubinkom uglavnom slučajno. Jaz se najlakše i najčešće lovi na plovak i to obično štapom dužine preko 4 m sa ili bez mašinice. Ovakav štap u većini slučajeva pokriva potpuni areal kretanja jaza u vodi, a ribolovcu pruža mogućnost da precizno zabaci na hranjeno mjesto. Kao plovak, nosivosti od 3 do 5 g, se može koristiti i klizeći i fiksni, ali treba paziti da se mamac nađe na dnu. Još je bolje da je mamac samo malo odignut od dna i da sa on ponudi jazu “na tacni”. Ovo olakšavanje mamaca se sastoji u tome, da se uz mamac na udicu okaći i kuglica stiropora ili komadić hrane za pse. Klizeći vagler plovak se može i mora koristiti samo na onim vodama gdje je plićak predugačak, recimo šest-sedam metara, kao što je to slučaj na većim jezerima, pa ga treba prebaciti. Najlon treba da je 0,15-0,25 mm, nosivosti do 2 kg, bez obzira na boju. Udica od broja 12 pa do 6.

Tehnika ribolova plovkom može biti i pretraživanje dna. Zabacite uzvodno i pustite da struja nosi plovak. Mamac ce na taj način ići neposredno iznad dna dodirivajući ga povremeno. Visoko dignut mamac, jaz rijetko kad uzima. Jaz udicu sa mamcem uzima punim zahvatom usta, tako da plovak zastane kao da je udica zakačila dno. Poslije nekoliko trenutaka, plovak brzo potanja u pravcu dubljeg dijela vode. Tada treba učiniti lakšu kontru. Jača nije preporučljiva zbog mekanih usta koja bi pri tom mogla biti prosječena udicom.

Tehnika varaličarenja je nešto drukčija nego kod recimo bandara. Vođenje treba da je brzo, pa čak i pravolinijsko. Cilj nam je da natjeramo jaza da pomisli da je naša varalica sitna beovica koja slobodno pliva u potrazi za hranom. Ovakva manifestacija će zainteresovati jaza, koji će po pravilu pojuriti za hranom. Ono što je bitno napomenuti na ovom mjestu jeste da jaz grabi odmah i snažno. Često uz jak cimaj. Međutim, čim osjeti otpor ispušta mamac. Ovo važi za sve metode ribolova, ali je za varalicu od presudnog značaja. Dakle vaša kontra mora biti brza i pravovremena. Od varalica najbolje su se pokazali okretni spineri, žuti meps broj.2, Zoranovi vobleri veličine 5 cm sivo-bijele i zlatno-crne boje i druge slične varalice. Najlon za ovu svrhu treba da je nešto jači 0,30 do 0,35 mm.

Lov dubinskom metodom je realno moguć, ali je pravo pitanje zbog čega bi zabacivali dubinku na tako malom rastojanju od obale. Pritom, morate neprestano paziti na vrh štapa, jer jaz često udara samo jedanput. Jedini razlog može biti prebrza riječna struja, koja bi plovak nosila bez kontrole. Kod nas pored jaza živi i manji zlatni jaz, naša najljepša riba i velika rijetkost, koja po vjerovanju ribolovaca donosi sreću onom koji je ulovi.