Klijen (Leuciscus Cephalus) / Bijeli klijen (Leuciscus Cephalus Albus)

Klen, Kljen

Osim sjeverne Skandinavije i ostrva u Mediteranskom moru, klijen naseljava cijelu Evropu. Živi kako u slatkoj tako i u brakičnoj vodi, ali i u Baltičkom moru. Uprkos klijenovoj velikoj sposobnosti prilagođavanja, on ipak najradije naseljava tekuće vode sa tvrdom podlogom. U nizijskim rijekama, najčešće se zadržava ispod brana i zapreka u vodi gdje se hrani. U pastrmskim vodama smatra se nepoželjnim jer proždire plemenitu mlađ i ikru. Klijen se hrani i životinjskom i biljnom hranom. Veliki primjerci se hrane drugim ribama i žabama, čak proždiru i plodove koji padaju sa priobalnog drveća. Uprkos svojoj velikoj proždrljivosti, klijenovi rastu prilično sporo. Sezona parenja im je sa proljeća. U tom periodu mužjaci, pa čak i neke ženke dobijaju tačkice po tijelu, a analno i ventralno peraje postaje im crveno. Ženka polaže između 50.000 i 200.000 jaja. Nakon izvaljivanja, mlađ jede zooplanktone. Mlade ribe se drže u jatima, dok odrasli primjerci žive zasebno. Kreću se tik ispod površine vode, odakle mogu da reaguju na svaku opasnost. Klijenovi su izuzetno stidljive ribe, što posebno važi za starije primjerke.

Bijeli klijen

U slivu rijeke Neretve jednu od autohtonih vrsta riba predstavlja i bijeli klijen. Karakterizira se razmjerno velikom glavom i širokim ustima. Tijelo je izduženo, valjkasto, pokriveno krupnim krljuštima, a boja leđa je tamnosmeđa. Živi u donjim tokovima rijeka i u jezerima, a relativno dobro se adaptira izmije­njenim ekološkim uvjetima u vještačkim jezerima, što potvrđuje i uvećana brojnost njegovih populacija u ovim ekosistemima. Uglavnom se grupiše u manjim jatima. Period mrijesta ove vrste je od aprila do juna. Mrijesti se na kamenitim lokacijama, što znači da je, u tom pogledu, litofilna riba. Mriješćenje obavlja porciono, što je propraćeno asinhronim sazrijevanjem gonada. Ikra je ljepljiva. Plodnost je relativno velika, zrela ženka polaže 100.000-200.000 jaja na 1 kg tjelesne mase. Spolnu zrelost postiže sa navršenih četiri do pet godina, odnosno pri dužini tijela od 20 cm. Bijeli klijen se hrani pretežno hranom životinjskog porijekla u kojoj dominiraju predstavnici faune dna. Međutim, mlađ ove ribe u ishrani koristi i biljnu hranu.

Areal rasprostranjenja bijelog klijena obuhvata i vode Grčke, Albanije i Italije, a na Balkanu naseljava vode Jadranskog sliva: neke rijeke u Dalmaciji, sliv Neretve, Skadarsko, Ohridsko i Prespansko jezero.

LOV KLJENA

U proljeće se klijenovi kreću tik ispod površine vode, odakle mogu da reaguju na svaku opasnost. Klijenovi su izuzetno stidljive i oprezne ribe, što posebno važi za starije jedinke. Nije rijetka pojava da oko jata patrolira jedan krupniji primjerak, osmatrajući okolinu. Uplašite li predvodnika, otjeraćete cijelu grupu. Dakle, prilaz vodi je od presudnog značaja za uspješan lov. Budite pažljivi. Najmanja sjenka na vodi, jače trupkanje po obali ili nespretno bačena varalica i jato će nestati u sekundi.

Klijen je svaštojed i može se pecati na skoro svaki mamac. Možete probati sa sirom, komadom nagnječenog voća, posebno kupinama i dudom, mesnim crvićima, suvom krvi, glistama, skakavcima ili puževima. Tu su i hljebne ruže, durbaci, kocke mesnog nareska i kukuruz šećerac, prirodne i vještačke mušice i živi insekti. Naravno, nećete koristiti sve ove mamce svaki put kad odete u ribolov. Kada je rijeka bistra, hljebna ruža i kukuruz šećerac su se pokazali najboljim. Kada je voda mutna, bolje je koristiti što aromatičnije mamce (crvi, sir ili mesni narezak). Ljeti možete probati i puža. Ukoliko dođe do trzaja, biće to još dok mamac tone. Tu je i korica hljeba slobodno vezana na udicu bez olova za ljetnje, a sa olovom za zimske uslove pecanja. Olovo postavite 5 do 15 cm iznad udice ka štapu. Dobra je ideja da nekoliko najsitnijih olovaca (sačmu) stavite na poseban najlon dužine 10 cm i navežete kao bočni predvez 20cm od udice ka štapu.

Najbolji trenutak za klijena je onaj određen promjenom nivoa vode. Često zamućenje vode donosi krupne klijenove na jako aromatičnim mamcima. Doba dana i nije toliko presudno, jer su klijenovi aktivni uvijek. Ipak sumrak daje najbolje rezultate kad se love krupni komadi. Od tehnika možete koristiti lov na “pec”, dubinsku metodu bez i sa hranilicom, varaličarenje i mušičarenje.

lov na pec
Naročito je zanimljiv lov na “pec”, koji je specifičan za manje rijeke i jezera. Pribor koji se koristi može biti sasvim skroman. Dovoljno je imati vitak, lak i brz štap srednje dužine (3-4m), laganu mašinicu sa namotanim najlonom prečnika 0,10-0,20mm (nosivost do 1 kg je u većini slučajeva dovoljna), sasvim mali plovak( 4AAA wagler) i udicu, najbolje veličine oko broja 12, mada u nekim danima, kada su klijenovi izuzetno oprezni, treba ići i na sitnije udice (br. 18 do 20). Da bi plovak brzo ispravio postavite 2-3 olova-sačme odmah pored plovka. Tako ćete dobiti i da mamac što sporije tone. Najuspješniji mamac je skakavac (crni popac), ali se mogu koristiti i drugi krupniji insekti i leptirovi. Pri zabacivanju grublji udar udice sa mamcem i plovka o površinu vode u većini slučajeva skreće pažnju klijena i izaziva ga da zagrize čak i kada nije gladan. Ipak, udar ne smije biti neprirodno jak, jer će otjerati jato. Ako nema udara ribe poslije nekoliko sekundi od zabacivanja, cijeli se postupak ponavlja. Duže čekanje nema smisla, jer klijen uzima mamac u prvih 30 cm od površine. Iako kod zabacivanja ne mora mnogo da se pazi na narušavanje tišine, mjestu za ribolov treba prići što tiše, bez naglih pokreta, naročito ako su klijenovi na površini vode. Kada se zauzme dobra pozicija za zabacivanje, zakratko se sačeka i kada se uvjerite da su klijenovi ostali tu, počinje se lov. Uočavanje jata je velika prednost. Imajte na umu da često nije moguće sagledati ribu u vodi. Kada ribu vidite treba težiti da mamac padne 20-40cm ispred uočenog klijena. Ako na njega krene sitan primjerak ne treba mu dozvoliti da ga on zgrabi, već ga povlačenjem najlona spriječiti u tome.U jurnjavi i otimanju za plijen koje tada nastane udicu obično proguta najkrupniji klijen iz grupe. Kada klijen uzme mamac, prije kontriranja vrh štapa treba spustiti što bliže površini vode. Potezanje treba da bude kratko i dovoljno energično da bi se udica sigurno zabola. Zakačenom klijenu ne treba dozvoliti da se izbacuje iz vode, jer se tada, u većini slučajeva, on uspješno oslobađa udice prije nego što ga izvučemo na obalu. Klijenovi koji se love na ovaj način su teški 100-300 grama. Kapitalci teški i više od 2 kg su daleko rjeđi i oprezniji, ali se i oni ponekad daju prevariti. Čest razlog gubljenja ulova je prekasna kontra. Naime, klijen uzima mamac obično dok još tone. Premeće ga u ustima i ako osjeti otpor odmah ga ispušta. Ovdje mora uslijediti brza kontra. Najveći problem je što u toku tonjenja mamaca, dok struna nije još zategnuta, blagi trzaj kljena nećete ni osjetiti na štapu pa je potrebno dobro paziti na svako i najmanje zatezanje najlona.

dubinska metoda
Na kanalima i drugim uskim vodama trudite se da dosegnete suprotnu stranu obale dugim štapom sa kratkim najlonom. Međutim, na širim vodama i jezerima, dubinski metod nalazi svoju primjenu. Najlon treba da bude nosivosti 1,3 do 2,3 kg. Udica veličine od 8 do 4. Na oko 20 cm od udice ka štapu dodajte još jedno olovo kako bi primorali mamac da leži na dnu. Osnovni princip je da treba da stavite minimalno olova. Dubinski metod lova se primjenjuje za vrijeme većih voda, naročito u proljeće i u kasnu jesen. Kada je voda bistra, možete prihraniti željeno mjesto loosefeed tehnikom mesnim crvićima, konopljinim sjemenom ili kukuruzom šećercem i čekati da se klijenovi pojave pa pecati jednim štapom. Primamljivanje groudbait tehnikom ne daje adekvatne rezultate kod pecanja klijena. Ova napomena vezana za primamljivanje važi i pri pecanju plovkom. Kod mutnih voda, kao i u zimskim uslovima ta varijanta ribolova rijetko uspjeva. Bolje je onda zabaciti više dubinki i čekati ili koristiti metod pecanja sa dva štapa. Jedan zabacite na 4 do 5 m od obale, sa minimalnom količinom olova potrebnom da se mamac nađe na dnu. Koristite pola sardine, durbaka ili krupniju glistu. Na drugom štapu ponudite komadić mesnog nareska ili sira na dlaci i zabacite dalje u glavni tok. Koristite fiksno olovo težine 50 g.

varaličarenje
Nikako ne treba zaboraviti lov klijena varalicom. Ovaj metod se najčešće primjenjuje u popodnevnim satima, kad klijen iz dubine osmatra površinu vode i kada će vašu varalicu brzo spaziti. Vodite varalicu na dubini oko 30 cm. Od varalica treba koristiti voblere od 3 do 5 cm , kao što su Rapale(Countdown i Mini Fat Rap u boji i S, SD, MN, RT, GRT, P, G i u mutnoj vodi GFR, RH, FT i SGT(SLN))*, Ružno pače( BIS, BT, BGI, BS, DOR, BASS)* ili ručno pravljene voblere domaćih autora od 5 cm boje crno-bijele i zlatno-crne. Takođe mogu se koristiti i leptiri veličine 0 do 3 i male kašike, male glavinjare imitacije žaba i riba, tvisteri i šedici veličine 2,5 do 4. Preporuke UK ribolovaca su: River Runt, Wee Frog, Big S, Ondex i Meps Aglia. Zabacujte varalicu nizvodno i poprečno na tok rijeke. Obratite pažnju da se klijenovi nalaze obično pri obali, u sjenci ispod krošnji drveća koje natkrivljuju površinu vode (ako su ta drveća još dud, glog ili trešnja eto objašnjenja zašto se i na ove biljne mamce može uloviti klijen), uz obalu obraslu kupinama ili među potopljenim panjevima i granama. Na ovim mjestima klijen sačekuje svoj plijen bilo da su to ribice, insekti koji slijeću na vodu ili upadaju slučajno u nju ili plodovi koji padaju sa krošnji. Dakle na tom mjestu treba pecati i bacati varalicu. Varalicu po pravilu klijen uzima naglo, odlučno i kratko, obično čim dotakne vodu ili par sekundi nakon toga. Pravovremena kontra je najbitnija.

Moguća su tri scenarija koji vam se mogu dogoditi pri vođenju varalice:

• Bacate varalicu, ona pada, osjećate (a vrlo često čak ni ne osjetite na štapu, već samo vidite da je najlon počeo malo brže da se zateže) blagi trzaj i nastavljate da namotavate. Varalicu dovodite do vode i ponovo zabacujete. Desilo se da je klijen uzeo varalicu još dok tone i dok najlon još nije bio zategnut, te stoga niste ni osjetili trzaj. Klijen je uzeo varalicu, malo je ponio, osjetio otpor, prepoznao da “to” nije za jelo i ispljunuo je. Da bi riješili ovaj problem važi ista napomena kao i kod pecanja plovkom. Posmatrajte najlon još dok tone i na svaki sumljivi pokret najlona najbolje je da kontrirate.

• Bacate varalicu, vodite je kroz vodu, osjećate blag trzaj, kontrirate i ništa. Opet vam je na varalici bio klijen, koji ju je okusio i osjetio da nije za jelo i ispljunuo. Jedino rešenje je da prilikom namotavanja najlon držite uvijek nategnutim, posmatrate vrh štapa i kontrirate odmah pri najmanjem trzaju.

• Treći scenarijo je dosta čest. U toku vučenja osjetite otežanje i pomišljate da je u pitanju trava ili komadić kese. Dovodite varalicu do kraja i primjećujete da je u pitanju klijen. U većini slučajeva ovakav klijen će se pri izvlačenju otkačiti, jer nije dobro zagrizao mamac. I ovdje je jedino rješenje kontra i pri najmanjoj promjeni opterećenja.
Pored vođenja varalice može se na bržim vodama koristiti i tehnika “lerovanja” – zabacivanja nizvodno i zadržavanja varalice na jednom mjestu, koja vibrira pod dejstvom toka vode. Povlačenjem vrha štapa gore dolje mijenjate dubinu , a lijevo desno mjesto varalice.

mušičarenje
Ponekad se za vrijeme sunčanog i toplog dana klijen okuplja na samoj površini vode i tada ga je moguće loviti strimerma i mušicama potezaljkama koje se mogu kombinovati sa voblerima ili leptirovima. Od mušica su se najbolje pokazale imitacije bumbara, kočijaša, zulua i vještice. Umjesto mušice istim principom se može loviti i na malog skakavca (i zelenog i braon) i popca. Kao zamjena za pravi mušičarski pribor može se koristiti i vaser kugla (20 mm sa malom količinom vode u njoj), tanak najlon bez olova i vještačka mušica (zlatna, crni palmer i aleksandra) ili svježe uhvaćeni skakavac ili popac. Na najlon treba rasporediti nekoliko mušica (3-4). Mušice, kao i varalice treba voditi u prvih 30 cm vode. Ne treba ih voditi prebrzo da ne bi poskakivale po površini.

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments