Linjak (Tinca tinca)

Linis – Linj

Najradije naseljava sporotekuće vode jako obrasle vegetacijom sa mekim muljevitim dnom. Najčešće se nalazi u mrtvajama, rukavcima rijeka koje su se odvojile od glavnog toka i sada predstavljaju jezera, barama i jezerima. Kvalitet vode mu ni malo ne smeta, pa u vodama sa vrlo malo kiseonika i kiselim vodama ima manje riblje konkurencije i populacija mu je brojnija. Može preživjeti i nekoliko sati van vode, a umije i da se zakopa u blato prije nego voda presuši i u njemu preživi sušu.Linjak je jedini predstavnik roda linjaka u nas, pa stoga nema ni jedne njemu slične ribe. Male sličnosti sa šaranom ima u obliku tijela. Linjak ima samo jedan par brkova. Tijelo mu je obavijeno sluzi, kao kod soma ili cverglana, ali ispod sluzi nalazi se sloj sitnih krljušti. Boja tijela je karakteristično močvarno zelena dok su mu bokovi sa zlatnim sjajem, a trbuh mu je žućkast. Peraja linjaka su obla i po tome je jedinstven.Mrijesti se u plitkim vodama od maja do avgusta. Sitnu i ljepljivu ikru odlaže na plitkim mjestima, na vodene biljke i samo dno, pri temperaturi od 20°C. Jajašca se izvale nakon šest do osam dana, a sa hranjenjem počinju nakon dvije nedelje. Prvo se hrane zooplanktonom, planktonskim larvama rakova i insekata, crvima i drugim sićušnim životinjama koje čine faunu dna. Odrasle jedinke se hrane insektima i larvama, puževima i crvima sa dna koje iskopava svojom rilicom. Na temperaturi od 4°C prestaje sa hranjenjem i pada u zimski san, te ga zimi i ne možemo loviti. Prosječna veličina linjaka u nas je 30 do 40 cm i masa 1-2 kg, dok mu je maksimalna dužina 60 cm i težina 7 kg. Linjak je ugrožena vrsta i sve je manje ima u našim vodama. Razlog je u neprestanom smanjivanju njegovog prirodnog staništa, bara i močvara. U nekim dijelovima svijeta linjak se smatra doktorom drugih riba. Njegova sluz se smatra izuzetno ljekovitom i veruje se da riba koja se očeše o njega biva izliječena od svake riblje bolesti. U srednjem vijeku smatralo se da linjakova sluz liječi od zubobolje, glavobolje, migrene i mnogih drugih bolesti. Takođe vjerovalo se da štuka ne napada linjaka zbog njegove mistične moći.

LOV LINJAKA

Linjak se hrani skoro isključivo sa dna, preturajući mulj. Kada to radi, primjetićete mjehuriće metana na površini vode. U mulju pronalazi životinjice kao što su male pijavice ili larve insekata. Od krupnijih životinja linjak se hrani glistama, puževima, školjkama pa nekad i sitnijim ribama. Jedna od najvećih zabluda je da linjak jede vodeno bilje. Uglavnom se hrani u sumrak i ujutro, vrlo rijetko noću. U toku zime pada u san i ne hrani se uopšte. Za uspješan ribolov bitno je lokalizovati mjesto gdje se riba nalazi. Linjak voli sve vrste mirnih voda, sve do malih seoskih bara koje ljeti postaju izuzetno tople i sa vrlo malo kiseonika. U velikim rijekama, linjaci se zadržavaju samo na pojedinim mirnim mjestima i moramo ih poznavati ako želimo da ih upecamo. Većinu vremena provodi na dnu vode, obično sakriven u travi. Noću ponekad izlazi iz zaklona u otvorenu vodu, ali i blizu obale kako bi se nahranio.

Linjaci su jake i borbene ribe i pribor mora biti odgovarajući. Ukoliko su vode pune podvodnih grebena, trave, granja i panjeva najlon bi trebalo da bude jači nosivosti i do 5,4 kg, ali ako je teren lakši i 2 kg je dovoljno. Na kraju najlona možete dodati i hranilicu. Udice zavise od mamca i mogu biti od 16 do 18 za sitnije mamce, a 10 do 12 za krupnije.

Tehnike ribolova mogu biti različite. Četiri najčešća metoda su: ribolov plovkom, ribolov dubinskom metodom, pecanje veoma osjetljivim plovkom sa mamcem koji dodiruje dno i slobodnim najlonom bez olova ili plovka sa mamcem na dnu. Za početnika, pecanje slobodnim najlonom je najbolje. Najjednostavniji je i potreban je samo štap, mašinica, najlon i udica. Sa ovom taktikom, mamac će se naći na dnu tačno gdje treba, a linjak neće osjetiti otpor pri uzimanju mamca. Kao indikatori trzaja mogu se koristiti fluorescentni prstenovi okačeni na trbuhe najlona između mašinice i prve vođice na štapu. Jedini nedostatak ovog metoda je ograničena daljina zabacivanja. Međutim, dobrim štapom veći hljebni mamac ili crva možete baciti i do 10 m. Često, nije ni potrebno zabaciti dalje. Linjaci se nalaze oko 5 m od obale. Ukoliko želite da povećate daljinu zabacivanja dodajte malo klizeće olovce na 30 do 60 cm od udice. Pravi trenutak za kontru je kada se najlon polako zateže, a prstenovi podižu.

Kod pecanja sa plovkom potrebno je znati tačnu dubinu vode kako bi mamac legao na dno. Kukuruz šećerac, baštenske gliste, puževi golaći, pijavice, hljeb, mesni crvići i kaster lutke su najbolji mamci, a tu su i kulja i meso od crnog rijecnog puža. Crvena boja mamaca i primame se preporučuje. Najlon treba da bude nosivosti 1,4 do 1,8 kg. Koristiti polupotopljen plovak opterećen sa 2 do 4 olovne kugle, mada se može koristiti i vagler i klizeći plovak. Ukoliko se peca vaglerom treba biti od 2BB do 2SSG. Glavno olovo treba da bude oko 1 m od udice, dok jedno olovce treba da bude na 15 cm od udice. Udica mora biti bar broj 12. Pri korišćenju klizećeg plovka, problem može biti vezivanje gornjeg čvora. Ovaj čvor mora biti vezan iznad plovka i mora imati i malu perlicu.

Indikacija ugriza je veoma važna kod pecanja na klizeći plovak. U ovom slučaju plovak se uzdiže u slučaju uzimanja mamca i udice od strane ribe, a ponovo se vraća na normalni položaj ukoliko riba odustane od mamaca. Veoma je važno kontrirati kada se plovak uzdiže, jer je tada najveća vjerovatnoća pecanja ribe. Naravno ukoliko linjak uzme mamac i počne da ga nosi plovak će skliznuti pod površinom u jednu stranu i treba onda kontrirati.

Pecanje dubinskom metodom se preporučuje na onim vodama gdje je potrebno zabaciti dalje. Kako se linjak hrani sa dna udicu treba postaviti na kraju najlona ispod olova koje bi bilo dobro da bude klizeće. Pecajte na boile sa aromom jagode ili ribe. Kukuruz šećerac, grahorica i javorovi plodovi mogu se koristiti kao i boiliji na dlaci dužine 2,5 cm. Možete koristiti po jedan 16 mm veliki boili ili više manjih u kombinaciji sa plodovima. Kod pravljenja primame u nju dodajte mliječne proteine ili zrnevlje za ptice. Zvučni indikatori trzaja u kombinaciji sa majmunom ili savitljivim vrhom treba da se koriste kako bi povećali uspješnost u pecanju. Za ovu vrstu ribolova mogu se koristiti mekši štapovi, najlon nosivosti 3,6 kg i udice 8 do 10. Obično olovo od 15 do 20 g sa standardnim načinom vezivanja jedne ili dvije udice vezane na kraj najlona. Najlon je potrebno opustiti kako bi se dalo vremena ribi da ponese mamac prije nego što osjeti otpor. Ukoliko pecate na vodama bez ikakve vegetacije možete koristiti izuzetno meke štapove, najlon nosivosti 1,8 kg i udice veličine 12 i hranilicu. Podvez treba da bude 90 cm minimalno i vezan preko vrtilice.

Ako na vrhu štapa imate indikator trzaja, štap postavite paralelno sa riječnim tokom, a vrh indikatora postavite u nivou sa vodom. Najlon treba da je skoro kompletno u vodi. Linjak uzima mamac polako i nježno i ispušta ga na najmanji otpor. Kao indikaciju trzaja uzmite trenutak kada se vrh indikatora polako krene ispravljati. Kontra mora biti pravovremena i snažna. Računajte da je linjak jak i vješt borac i da će borba sa njim biti do trenutka ubacivanja u meredov.

Za dubinski način pecanja najbolje se pokazala obična žutorepa glista koju možete naći u pregorjelom stajnjaku. Ona za razliku od lauferke ima, kako joj ime i kaže, žuti rep. Ovih glista nećete mnogo naći, ali ćete naći dosta običnih baštenskih crvenih glista koje su takođe odličan mamac za linjaka. U potrazi za glistama pretražite bočne ivice gomile, jer je srednji dio previše topao za ovu vrste glista i tu možete naći samo crnu glistu koja se nije pokazala kao dobar mamac za linjaka.

Primamljivanje je jednostavno – bacite dvije ili tri kugle veličine mandarine u obliku prstena na željeno mjesto pecanja. Pecajte u centar tog prstena. Nemojte prihranjivati ponovo sve dok ne upecate par riba ili bar jednu krupniju jer ćete rasplašiti ostale. Primama treba da je tamna, braon boje ili boje dna, blago slatkog ukusa. U njen sastav treba da uđu hljebne mrvice, melasa ili malt, kukuruzne pahuljice i griz. Slatko ljut i aromatičan ukus đumbira se u nekim vodama pokazao kao atraktivan. U primamu se mogu umješati i lomljena zrna kukuruza šećerca kao i ovsene, pšenične i ječmene pahuljice. Bitno je da primama bude kompaktna, da brzo pada na dno i tu se raspada ne dižući prevelik oblak. Linjak je mirna i plašljiva riba i jato sitne ribe oko mjesta hranjenja u nekim slučajevima može i da ga zaplaši. Kada se peca živim mamcima u primamu se mogu dodati mesni crvici, gliste i larve komaraca. Prilikom izbora primame imajte na umu da ljinjak živi u vodama čije dno je puno mulja i materija koje se raspadaju. Dakle slobodno koristite ustajale i blago fermentisane elemente za pravljenje primame, ali i za mamce.

Ukoliko pecate na bojlije, možete praviti sve tipove šaranskih bojlija koji su žuti, crveni ili narandžasti, sitni i slatkog ukusa. Primama u ovom slučaju treba da budu isti takvi bojliji i to bar 100 komada. Da bi se linjak navikao na ukus i oblik bojlija potrebno je više dana prehranjivati isto mjesto. Prehranjivanje mora biti najređe svakog trećeg dana u isto vrijeme, mada bi svakodnevno prehranjivanje bilo najbolje.

Komentari

Facebook komentari

Powered by Facebook Comments