{"id":20378,"date":"2010-12-22T20:43:20","date_gmt":"2010-12-22T19:43:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bistrobih.ba\/nova\/?p=20378"},"modified":"2019-06-05T10:45:32","modified_gmt":"2019-06-05T08:45:32","slug":"kanjonom-rakitnice-kroz-okno-dzehennema","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.bistrobih.ba\/nova\/2010\/12\/22\/kanjonom-rakitnice-kroz-okno-dzehennema\/","title":{"rendered":"Kanjonom Rakitnice \u2013 kroz okno D\u017eehennema"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Muhamed Gafi\u0107<\/strong>
\nPrvi prolazak je bio pedesetih godina, nakon II Svjetskog rata, i u njemu su u\u010destvovali, ispred Planinarskog saveza BiH: Advija –\u00a0 Lala Mulali\u0107, Stevo Jokanovi\u0107, Muhamed Buturovi\u0107, Mijo Novakovi\u0107, Bo\u017eo Perkovi\u0107 i Vlado Travner, a pored njih studenti, profesori, novinari itd. <\/em>
\nUdarnu ekipu tokom rijeke, sredinom kanjona Rakitnice je predvodio Muhamed Buturovi\u0107 a Ibrahim Bu\u0161atlija, tada\u0161nji \u0161ampion u plivanju, a dana\u0161nji profesor je bio taj koji je proplivao D\u017eehennem. <\/em>
\nNakon njih pro\u0161lo je jo\u0161 nekoliko ekipa, me\u0111u kojim su najzna\u010dajnije one koje je vodio dana\u0161nji profesor geografije dr. Alen Lepirica.<\/em>
\nNajbr\u017ei prolazak je trajao dva i po dana \u2013 i to je uspjelo Grabus Red\u017eepu.<\/em>
\nJednu tre\u0107inu puta smo i\u0161li obalom rijeke, drugu tre\u0107inu gazili koritom rijeke i prelazili stjenovite prepreke, a tre\u0107u tre\u0107inu Rakitnice skakali u virove i plivali.<\/em>
\nSiguran sam da cijelim kanjonom nije pro\u0161lo vi\u0161e ljudi nego \u0161to je astronauta letjelo u svemir.<\/em>
\nOvo je moj prvi prolazak kroz okno D\u017eehennema i mo\u017eda najbrojnija ekipa koja jepro\u0161la kroz kanjon.<\/em>
\nU bijelu, pjenu\u0161avu vodu, koja se slijevala u okno D\u017eehennema, i nestajala ispod stijene, moglo se ili sko\u010diti, ili u\u017eetom spustiti i zaplivati ili je, penju\u0107i se preko okolnih kamenih blokova, obi\u0107i. Stajao sam na stijeni u sredini rijeke, na samom ulasku u okno, posmatrao tok bijele i bijesne vode, i premi\u0161ljao se.
\nKad sam prvi put prolazio najte\u017ei dio kanjona Rakitnice, nije mi ni palo na pamet da bi bilo mogu\u0107e pro\u0107i kroz okno D\u017eehennema. Tada sam bio u ekspediciji Dinna Kassala, zadu\u017een za savladavanje alpinisti\u010dkih prepreka, pa sam se potrudio da ekipu sigurno provedem pored okna, penju\u0107i se preko kamenih blokova, i onda spustom po u\u017eetu u\u0161li smo u donji dio kanjona, na drugu stranu ponora. Iza te ekspedicije ostao je film koji je, po prvi put ljudima ponudio zanimljivu pri\u010du o bistroj planinskoj rijeci Rakitnici i jedinstvenom i divljem kanjonu.
\n\"\"<\/a>Drugi put sam prolazio ovaj tjesnac prikupljaju\u0107i informacije i fotografije za knjigu o kanjonu Rakitnice. Tada sam, stoje\u0107i pored okna kroz koje je velikom brzinom, pretvaraju\u0107i se u bijelu pjenu i stra\u0161nim hukom prolazilo toliko vode, \u010ditava rijeka, da sam se upitao da li bi uop\u0161te\u00a0 bilo mogu\u0107e da \u017eiv \u010dovjek iza\u0111e na drugu stranu. Rakitnica je bila tako nabujala da se bijesno pjenila oko kamenih blokova, pa je bilo gotovo nemogu\u0107e pro\u0107i taj tjesnac osim skoka sa stijene. Miralem H. je predlagao da on prvi sko\u010di u vodu, ali mu ja nisam dozvolio. Bojao sam se da \u0107u se, nakon njegovog skoka, upla\u0161iti i odustati, i obrukati se, pa sam onda ja prvi sko\u010dio u bijelu, zapjenu\u0161anu vodu. Sre\u0107om voda je bila dovoljno duboka. Tada nismo uspjeli pro\u0107i cijeli kanjon, jer sam se preforsirao i iscrpljen, odustao poslije gotovo 20 kilometara. Ali je nakon toga nastala knjiga Kanjon Rakitnice.
\n\"\"<\/a>Ovaj put, po\u010detkom septembra, vodim grupu od 12 alpinista. Mladih, sna\u017enih, utreniranih, izuzetno sposobnih i hrabrih mladi\u0107a \u2013 bosanskih specijalaca. Njima je to trening i pod moranje. Pored mene je i Ned\u017ead B. Za nas dvojicu bi se moglo re\u0107i da idemo iz \u201eobijesti\u201c. On je ove godine poku\u0161ao, sa me\u0111unarodnom ekspedicijom da pro\u0111e cijeli kanjon, ali su na pola puta odustali. Ja nisam mogao odbiti ponudu komandanta Viki\u0107a da vodim ekipu alpinista. Naprosto, bio \u00a0mi je to izazov.
\nPrvi dan smo krenuli sa u\u0161\u0107a Tu\u0161ila\u010dke rijeke, i za gotovo cijeli dan hoda, ga\u017eenja rijeke i skakanja u virove pre\u0161li jednu tre\u0107inu puta. Nakon dva velika vira ispod ostataka \u0110urine kolibe i posebno ispod Isposni\u010dke pe\u0107ine zano\u0107ili smo iza mosta za Lukomir i ispod velike prevjesne stijene.
\n\"\"<\/a>Drugi dan smo odmah morali plivati. Na sebi smo imali alpinisti\u010dke pojaseve, po prusiku i karabiner, \u201elife jacket\u201c, ruksak i alpinisti\u010dku kacigu na glavi. Ned\u017ead i ja smo imali rafting, neopren odijela, i tako smo bili dobro za\u0161ti\u0107eni od hladne vode. U srednjem toku, oko Buturovog prolaza temperatura vode je bila 9 stepeni a specijalci su bili bez ikakve za\u0161tite, i veoma im je bilo hladno. Zadnja dva vira, duga\u010dka nekoliko stotina metara, toliko su ih podhladili da su morali upotrijebiti svo znanje pre\u017eivljavanja i timskog rada na njihovom savladavanju. Posljednji su i\u0161li Terzo E. i Ibro B., koji su bili de\u017eurni ronioci. O njihovim isku\u0161enjima poslije.
\nUlazak u Ka\u0161i\u0107a luku i vatra na livadi ispod mlina bila im je neophodna da bi mogli nastaviti dalje.
\n\"\"<\/a>Iako je kanjon Rakitnice nepristupa\u010dan vidjeli smo tragove ljudi. Posebno je to bilo uo\u010dljivo na mjestima gdje su se spu\u0161tali planinski, lova\u010dki ili ribolova\u010dki putevi do rijeke. To su laganija mjesta do kojih su dopirali tragovi ljudi. Odpatci su pokazivali sramotno pona\u0161anje \u010dovjeka koji je svakim svojim sebi\u010dnim djelom prljao ljepotu kanjona. Ti ljudi znaju \u010dlanove Putinovog kabineta ili rje\u0161enje ekonomske krize, a ne znaju da ne smiju ni popu\u0161enu cigaretu da ostave pored rijeke… ako ho\u0107e da je sa\u010duvaju \u010distu. O pivskim limenkama, plasti\u010dnim bocama, automobilskim gumama, najlonskim kesama, koje smo vidjeli pored puta, da i ne govorimo.
\nNa te\u0161kim mjestima, gdje se mora plivati nema tragova ljudi. Samo ribe, pastrmke poto\u010darke ponegdje kapitalne veli\u010dine, ptice i \u010dista i bistra Rakitnica. Iznad su vertikalne stijene negdje stotinu metara visoke, a visoravni Bjela\u0161nice i Viso\u010dice su cijeli kilometar iznad kanjona.
\n\"\"<\/a>I zmije su bile na na\u0161em putu. Na nekoliko mjesta smo pro\u0161li tik pored poskoka. Nismo ih dirali, a ni oni nas. Dogovor je bio da \u0107emo je ubiti samo ako nekoga ujede.
\nA onda smo do\u0161li do najte\u017eeg mjesta u kanjonu.
\nStojim i gledam gdje \u0107u u\u017ee pri\u010dvrstiti, da se spustim direktno u okno D\u017eehennema. Odluku sam donio, a u tome mi je pomogao i Stipica. Prvo, \u0161to je povrijedio nogu, pa je vodom bilo lak\u0161e pro\u0107i, i njega transportovati, ako mu se stanje pogor\u0161a, a drugo \u0161to mi je pokazao jedan stjenoviti zub, na koji sam mogao staviti om\u010du u\u017eeta. Specijalci tada nisu znali da ima i lak\u0161i prolaz, nekoliko metar lijevo od okna, \u00a0ali i da \u0107e ovo biti, vjerovatno prvi prolazak kroz okno D\u017eehennema.
\n\"\"<\/a>Abzajlovao sam do jedne police i sa nje sko\u010dio u vodu i zaplivao. Nisam se uspio ni popeti na stijenu sa druge strane ponora kad je doplivao Ned\u017ead, pa onda Tova. Specijalac sa kamerom je pokazao ostalim kako se prolaze te\u0161ka mjesta i jo\u0161 snima. Jednostavno su se spu\u0161tali u\u017eetom, skakali u bijelu vodu, izranjali i plivali. Stipici su uzeli ruksak, a on je stisnuo zube i plivao kao da mu nije ni\u0161ta. Nakon prolaska kroz okno D\u017eehennema sve ostalo je bilo jednostavno.
\nTog, drugog dana puta zano\u010dili smo, na \u0161ljunkovitoj obali, odmah nakon D\u017eehennema. Specijalci su brzo zapalili vatru i cijelu no\u0107 je odr\u017eavali lo\u017ee\u0107i drva koja je Ned\u017ead B. sakupio. Na bivacima smo imali suhu presavlaku i vre\u0107e za spavanje, jer smo ih sa\u010duvali u ruksacima, u nepremo\u010divim vre\u0107ama ili malim buradima.
\n\"\"<\/a>Tre\u0107i dan je donio odluku da Stipica mora da prekine ekspediciju, i da iza\u0111e iz kanjona. Kolega Kari\u0107 \u0107e ga pratiti, a helikopter ih je odvezao iz sela Dubo\u010dani. Za to vrijeme mi smo u\u0161li u O\u0161tro, tjesnac koji u sebi ima nekoliko slapova, najmanje deset virova duga\u010dkih po nekoliko stotina metara i mjesta gdje se prolazak vodom su\u017eava na jedan metar. Istina temperatura vode je porasla na 13 stepeni, ali je hladno\u0107a bila gotovo neizdr\u017eiva.
\nBila su to isku\u0161enja dostojna okrutnoj borbi za pre\u017eivljavanje.
\nSa nama su bila i dvojica specijalaca koji su strogo po\u0161tovali obaveze muslimana da u mjesecu Ramazanu poste od zvijezde do zvijezde. Jeli bi za sehur oko \u010detiri ujutro, a onda bi se uzdr\u017eavali od hrane i te\u010dnosti do iftara, u pola osam uve\u010de. Terzo E. i Ibro B. bili su uporni u svojoj odluci. Samo oni znaju kolika im je bila potrebna mentalna mo\u0107 koncentracije, anga\u017eovanje unutra\u0161njih rezervi i odlu\u010dnost da izdr\u017ee \u2013 da bi nas pratili u jakom tempu – gotovo deset sati velikih napora dnevno, putem dugim 25 kilometara.
\nA mo\u017eda im je to i olak\u0161avalo putovanje kanjonom?
\nU sumrak do\u0161li smo do kraja kanjona i popeli se na most za selo Ka\u0161i\u0107i. Tada je po\u010dela da pada ki\u0161a. Na usponu prema selu sjeli smo da sa\u010dekamo iftar, jer posta\u010di vi\u0161e nisu mogli ni koraka uzbrdo. Nakon \u0161to su jeli i pili vode nastavili smo do sela i prema Neretvi, kao da se ni\u0161ta nije desilo.
\nMuhamed Gafi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n