{"id":24142,"date":"2011-09-25T22:57:41","date_gmt":"2011-09-25T20:57:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bistrobih.ba\/nova\/?p=24142"},"modified":"2019-06-05T10:45:32","modified_gmt":"2019-06-05T08:45:32","slug":"bistro-bih-2010-godine-ribolov-na-rijeci-lim-i-visegradskom-jezeru","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/www.bistrobih.ba\/nova\/2011\/09\/25\/bistro-bih-2010-godine-ribolov-na-rijeci-lim-i-visegradskom-jezeru\/","title":{"rendered":"Foto+Video: Ribolov na rijeci Lim i Vi\u0161egradskom jezeru"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Pi\u0161e: Alen \u0160ehovi\u0107 – \u0160eha<\/strong><\/em><\/span>
\nDugu i neobi\u010dno hladnu zimu Adi i ja smo kratili tako \u0161to smo se bacili u potragu za nekom novom vodom gdje \u0107e se odr\u017eati ovogodi\u0161nji skup raje internet portala Bistro BiH. Po\u0161to svake godine lovimo i kampujemo na vodi du\u017ei vremenski period, vremenom smo stekli naviku da prije nego do\u0111emo na vodu saznamo o istoj \u0161to vi\u0161e informacija koje \u0107e nam olaka\u0161ti ribolov, i sam \u201d\u017eivot na vodi\u201d.<\/p>\n

Nakon odre\u0111enog vremena u u\u017ei izbor su u\u0161le dvije vode – prelijepo jezero Alagovac i zanosna rijeka Lim.<\/p>\n

Na Alagovcu sam krajem 80 – tih lovio u par navrata, i to je, po meni, bez sumnje najljep\u0161a vjesta\u010dka akumulacija u BiH. O velikim \u0161aranima rijeke Lim sam prvi put \u010duo od pokojnog kolege Danijela Marinkovi\u0107a \u2013 Fisher-a.<\/strong><\/p>\n

Pripreme mamci i taktika<\/strong><\/p>\n

Kako se vrijeme ribolova pribli\u017eavalo, tako smo se sve vi\u0161e \u201dlo\u017eili\u201d na Lim. Ribolov rije\u010dnog \u0161arana poznatog po svojoj snazi, u ambijentu kanjonona od koga se ostaje bez daha je prevagnuo. Pored ribolova \u0161arana na Limu je mogu\u0107e loviti i drugim tehnikama: varali\u010darenje, plovak i mu\u0161i\u010darenje u gornjem toku. Nakon konsultacije sa ostalom rajom, odluka je bila jednoglasna.
\nIdemo na Lim!
\nAlagovac ostavljamo za neku drugi put. Siguran sam da \u0107emo i tu u nekom od narednih ribolova skvasiti na\u0161e strune.
\nNa\u0161 kolega Almir<\/strong> Pra\u0161ljivi\u0107<\/strong> koji ve\u0107 par sezona lovi na Limu rekao nam je da je i pored dobre populacije \u0161arana ova voda izuzetno te\u0161ka za loviti.
\nRije\u010dno korito je, po njegovim rije\u010dima, doslovno \u201dokovano\u201d kolonijama \u0161koljki!
\nGledaju\u0107i slike Almirovih fantasti\u010dnih ulova, ono \u0161to odma upada u o\u010di je to da su kod svake ribe stomaci <\/p>\n

doslovno re\u010deno \u201dpucali po \u0161avovima\u201d od debljine. Izobilje tako kvalitetne i lako dostupne prirodne hrane \u0161arand\u017eijama na svim tipovima voda zadaje glavobolje. U takvim vodama je dosta te\u017ee \u201cnagovoriti\u201d ribe da na\u0161e mamce brzo prihvate kao novi izvor hrane. Tu se nedvojbeno mora igrati na kartu veoma kvalitetnog mamca \u010diji \u0107e jasan znak atraktivnosti potaknuti prehrambeni instikt i uvijek neizostavnog preciznog lociranja pozicija na kom se ribe zadr\u017eavaju i hrane.<\/p>\n

Izbor mamaca i taktika hranjenja su individualna stvar i svako od nas ima neke svoje zami\u0161ljene \u201d\u0161eme\u201d kako bi se razvoj doga\u0111aja pod vodom otprilike trebao razvijati.<\/p>\n

Ja li\u010dno na potencijalno \u201dte\u0161kim\u201d ili vodama na kojim prije nisam imao prilike loviti, po\u010dinjem ribolov sa relativno umjerenom prihranom. Tom koli\u010dinom se \u201dne ve\u017eem\u201d za prvobitno odabrano hranili\u0161te\/poziciju. Ukoliko primijetim ve\u0107u aktivnost \u0161arana na drugom mjestu i nakon izvijesnog vremena \u0107u se sigurno preseliti tamo \u201dgdje se ne\u0161to de\u0161ava\u201d.<\/p>\n

Nerijetko dobrim ulovima u prija\u0161njim ribolovima na sli\u010dnim vodama mogu zahvaliti isklju\u010divo toj \u010dinjenici da je bolje loviti na mjestu gdje je riba akivna par sati, nego provesti dane u frustriraju\u0107oj nadi da \u0107e riba vama do\u0107i \u201dna noge\u201d. Definitvno sam tip nomadskog lovca koji \u0107e ako mu se druga pozicija u\u010dini izglednijom za ulov spakovati stvari i cijeli postupak ponoviti ispo\u010detka.<\/p>\n

Naravno, ako lovite du\u017ei vremenski period, to prvobitno hranili\u0161te ne bi trebali tek tako zaboraviti. Njega mo\u017eete svakodnevno odr\u017eavati ubacivanjem nove prihrane i tako \u010duvati kao rezervnu opciju ukoliko se na novom hranili\u0161tu riba zbog ovog ili onog razloga prestane hraniti.<\/p>\n

Ukoliko primjetim aktivnost ribe na prvobitno izabranom hranili\u0161tu, uvijek je lako ubaciti jo\u0161 prihrane i vratiti se na tu poziciju, ali ako izaberete lo\u0161u poziciju, u vodu jednom uba\u010dene ve\u0107e koli\u010dine mamca vi\u0161e ne mo\u017eete izvaditi napolje i popraviti gre\u0161ku.<\/p>\n

Lovne mamce (boilie, tigrov orah, slanutak i kukuruz), razbacam \u0161iroko po hranili\u0161tu kako bi pomogao \u0161aranima da ih br\u017ee prona\u0111u i po\u010dnu konzumirati. Ukoliko im se mamci svide, siguran sam da \u0107e po\u010deti konkurisati sa drugim ribama iz jata i dati se u potragu kako bi \u0161to prije napunile stomak.<\/p>\n

Oko lovnog mamca osim \u201dslobodnih\u201d mamca obavezno prihranim sa paletama, pra\u0161kastom prihranom i sitnim sjemenkama (konoplja, hrana za kanarince, p\u0161enica itd.), kako bi potaknuo bijelu ribu na hranjenje. \u00a0Aktivnost hranjenja bijele ribe kao po pravilu instiktivno \u201dzagolica\u201d radoznalost \u0161arana i simuli\u0161e njihov nagon za hranjenjem. Ma koliko vam se \u0161arani \u010dinili kao plahe ribe vjerujte mi na rije\u010d oni su istovremeno i veoma znati\u017eeljne ribe koje na velikim daljinama \u010duju i osjete zvukove koje manifestuju hranjenje bijele ribe.<\/p>\n

\u0160ok predvezi \u2013 Princip je isti sve su ostalo nijanse<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 spomenute masivne kolonije \u0161koljki kao i ostale podvodne prepreke su realna prijetnja na\u0161im strunama i lovnim sistemima.<\/p>\n

Kako bi smanjili mogu\u0107nost kidanja, na takvim terenima je obavezno kori\u0161tenje takozvanih \u0161ok predveza. Ti predvezi moraju biti dovoljno dugi, i izuzetno otporni na trenje izazvano zapinjanjem od razne podvodne prepreke. Kori\u0161tenjem neadektvatnih materijala za \u0161ok predveze, kidanje strune i gubitak toliko \u017eeljenog ulova je opaka frustracija.<\/p>\n

U svakom slu\u010daju, ukoliko ih nemate ili ne mo\u017eete improvizovati drugim materijalom, moj vam je savjet da na takvim terenima ni nepoku\u0161avate loviti!<\/p>\n

Tako je bolje, kako za va\u0161e \u017eivce, tako i za nesretnu ribu, koja \u0107e nakon \u0161to prekine strunu vucati istu za sobom i mo\u017eda zapeti za neku podvodnu prepreku i uginuti. U najboljem slu\u010daju, u toj agoniji otimanja nakon \u0161to je negdje nesretno zapela, poderati \u0107e udicom usta i tako nositi trajan o\u017eiljak.<\/p>\n

Ukoliko ne mo\u017eete nabaviti neki od za to specijalno izra\u0111enih materijala, isti mo\u017eete improvizovati monofilom ve\u0107eg pre\u010dnika 0.50 \u2013 0.60 mm ili upredenom strunom koja se koristi za varali\u010derenje. Tako se uspje\u0161no lovilo prije i ne vidim razlog za\u0161to ne bi moglo i danas.<\/p>\n

Za, kako ih zovem, \u201dtvrde prepreke\u201d (tipa: \u0161koljke, potopljeno drve\u0107e, kamenje i t.d.), najve\u0107e povjerenje imam u plastificirane materijale, dok za, recimo, vodenim rastinjem zatravljene terene, koristim isklju\u010divo \u0161ok predveze od upredene strune.<\/p>\n

Ako bolje razmislite vidje\u0107ete da tu ima logike!<\/p>\n

Plastificirani materijali imaju tendenciju da zapinjanjem recimo za drvo, stijenu itd. svojim glatkim materijalom jednostavno klize preko prepreke, dok se upredenica, naprotiv, usijeca i time pove\u0107ava frikciju (trenje) koja neminovno vodi do pucanja materijala i gubitka ulova.<\/p>\n

Suprotno tome, zapinjanjem u lokvanje i drugo vodeno rastinje, \u0161paga je svojom hrapavom povr\u0161inom sije\u010de kao od \u0161ale, dok plastificirani materijali, naprotiv, skupljaju svo to rastinje na sebi jer su glatki i ne mogu ga presije\u010di i osloboditi se tog \u201dvi\u0161ka tereta\u201d.<\/p>\n

\u0160ok predvezi se, pored ve\u0107 navedenog, koriste i u ribolovu te hranjenju \u0161arana raketom na velikim daljinama. U tim slu\u010dajevima se koriste glavne strune (monofil \u2013 upredenica) manjeg pre\u010dnika kako bi smanjili frikciju od rub \u0161pulne ma\u0161inice i vodilice \u0161tapa. Ta smanjena frikcija tanje strune bitno pove\u0107ava daljinu zaba\u010daja, ali sama ta struna nije dovoljno jaka da izdr\u017ei veliki teret i naprezanje pri sna\u017enom zamahu \u0161tapom. Tu na scenu dolazi \u0161ok predvez koji svojom ve\u0107om nosivo\u0161\u0107u trpi taj kriti\u010dni momenat zaba\u010daja.<\/p>\n

Ova mala recenzija o \u0161ok predvezima \u0107e, siguran sam, olak\u0161ati \u017eivot mla\u0111oj raji i svima onima koji tek ulaze u ove netradicionalne tehnike i taktike \u0161aranskog ribolova koje danas (ni sam ne znam za\u0161to) mnogi nazivaju moderni \u0161aranski ribolov.
\n\u0160ta u tome ima moderno nemam pojma, ali po meni je taj naziv za druga\u010diji pristup \u0161aranskom ribolovu koji podrazumjeva radikalne promijene lovnog sistema i mamaca krajnje nespretno formulisan.
\nJa to vidim kao da varali\u010dare koji su tako re\u0107i do ju\u010de lovili metalnim varalicama, prelaskom na woblere i silikonske varalice automatski nazovemo modernim varali\u010darima!?
\nKanimo se \u201dmodernih\u201d i varatimo se mi na Lim!<\/p>\n

Logikom do lociranja \u0161arana<\/strong><\/p>\n

Sva ta saznanja o te\u0161kom ribolovu na Limu bi ve\u0107inu (da ih tako nazovem), \u201dgotovana\u201d demoralisala. Nama su, naprotiv, dala dodatnu inspiraciju i prijeko potrebno samopouzdanje.<\/p>\n

Samopouzdanje prilikom lova \u0161arana vam je, definitivno, saveznik, ali ujedno i ljuti neprijatelj, ukoliko ste tvrdoglavi i niste se u stanju prilagoditi trenutnoj situaciji na vodi.<\/p>\n

Pored svega sto smo vidjeli i \u010duli o Limu, svijesni smo da ne znamo ni \u201dfrtalj\u201d onoga \u0161to nas o\u010dekuje na vodi,\u00a0 spremni smo da, ukoliko se poka\u017ee kao neophodno, radikalno mijenjamo sve: od lovnih sistema, pozicija, izbora mamaca i koli\u010dine prihrane.<\/p>\n

Ma koliko poku\u0161avali virtualno dobiti informacije (slike i satelitski snimci terena), dok se \u201dne nacrtate\u201d na vodi, ne do\u017eivite je, i po\u010dnete ribolov, ne mo\u017eete znati na \u010demu ste.<\/p>\n

Generalno govore\u0107i, svaka voda ima neka specifi\u010dna \u201dkruta pravila\u201d koja njeni stanovnici vo\u0111eni svojim instiktima za opstankom slijepo slijede.Ta razlika svakog habitata se logi\u010dno odra\u017eava na pona\u0161anje \u0161arana i njihove \u201dhroni\u010dne\u201d navike. Adi i ja smo preko “google earth-a” danima \u201cstudirali\u201d satelitske snimke obale Lima.<\/p>\n

Ovaj program koristimo ve\u0107 du\u017ee vrijeme i dosta nam je pomogao u prija\u0161njim ribolovima u odabiru potencijalnih pozicija za ribolov.<\/p>\n

Posmatraju\u0107i geografsku konfiguraciju obale na satelitskom snimku, mogu\u0107e je “provaliti” terene na kojim bi se ribe, po nekoj logici, trebale zadr\u017eavati. Naravno, za takvo ne\u0161to vam je potrebno vi\u0161egodinje iskustvo sa razli\u010ditim tipovima voda, koje sti\u010dete isklju\u010divo u vremenu provedenom u ribolovu pri osmatranju dnevnih kretanja i navika \u0161arana.
\nSamo takvim pristupom dobit \u0107ete pouzdan odgovor na mnogobrojna pitanja i pretpostavke.<\/p>\n

Te lokacije mogu biti one gdje se \u0161arani odmaraju, jer se, recimo, u potopljenim kro\u0161njama drveta, ili nekoj drugoj vrsti zaklona osje\u0107aju sigurno. Pored sigurnosti zaklona tu mogu uvijek na\u0107i neku klopu, jer strujanje vode tu nanosi ve\u0107e koli\u010dine taloga koji je pogodno tlo za razvoj prirodne hrane.<\/p>\n

Nave\u0161\u0107u par primjera \u0161ta generalno treba da vam \u201dskrene\u201d pa\u017enju prilikom odabira mijesta za ribolov.<\/p>\n

Idealna lokacija za koju se \u0161arani svijesno \u201dve\u017eu\u201d je samo refleksija njihovog nagona za pre\u017eivljavanjem i ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Odgovaraju\u0107a temperatura vode, sigurnost zaklona i blizina izvora hrane su najbitnije stvari u njihovom \u201dstilu \u017eivota\u201d. Ova \u201cformula\u201d je, logi\u010dno, usko povezana sa samom konfiguracijom terena i vremenskim uslovima.<\/p>\n

Za vrijeme lova, dok je duboka voda jo\u0161 uvijek hladna, kada jutarnje sunce dovoljno ugrije povr\u0161inski dio vode (prolje\u0107e i rana jesen), oni se kao na komandu di\u017eu u taj sloj vode i ulaze u plitke zalive gdje se sun\u010daju i hrane.<\/p>\n

U slu\u010daju da se te pozicije (ljetni period) \u201dpregriju\u201d, \u0161arani \u0107e se spustiti dublje ili,\u00a0poput nas, potra\u017eiti\u00a0 negdje hlad za \u201dsiestu\u201d.<\/p>\n

Kako sam ve\u0107 naveo da \u0161arani na podizanje temperature u povr\u0161inskom sloju reaguju impulsivno i iz hladnijeg odlaze u ta podru\u010dja, u hladnijem periodu izbijegavaju pli\u0107ake jer se gornji sloj vode nabr\u017ee hladi.<\/p>\n

Ljetne \u017eege su tako\u0111e pri\u010da za sebe.
\nU tom periodu ribe napu\u0161taju plitka, pregrijana i kisikom siroma\u0161na mijesta i tra\u017ee ona gdje imaju vi\u0161e kisika i hladniju vodu (takozvanu termoklinu \u2013 pojas razli\u010dite temperature vode). Zbog toga su u ljetnom periodu na pojedinim vodama, a nerijetko i zimi: rije\u010dne matice, u\u0161\u0107a potoka, i podzemni izvori kao magnet za \u0161arane. Na tim mijestima sa izra\u017eenom vodenom turbulencijom temperatura se bitno razlikuje od one koja je u konstantnom mirovanju.<\/p>\n

Te pozicije je najbezbolnije \u201dprovaliti\u201d u zimskom periodu kada se krene lediti vodena povr\u0161ina jer ta mijesta zadnja okuje led.<\/p>\n

U najmanju ruku je fascinatno kako ribe ta mijesta instiktivno pronalaze, i iz godine u godinu ostaju vjerne tim migracijama.<\/p>\n

Ovo su neke od osnovnih stvari na koje bi trebali obratiti pa\u017enju kad planirate ribolov \u0161arana. Nije to nikakva filozofija i “sipanje \u0161uljeg u prazno”, ve\u0107 jednostavan i logi\u010dan pristup shvatanju pona\u0161anja \u0161arana prouzrokovanog prilago\u0111avanju promjenama u prirodi.<\/p>\n

U dogovoru sa Adijem, na google earth mapi, a vo\u0111eni prija\u0161njim iskustvima ribolova na rijekama, markiramo takozvane rije\u010dne d\u017eepove i vidljive promjene terena. \u0160arani takva mjesta redovno obilaze kad su u potrazi za hranom i za po\u010detak nam se \u010dini kao sasvim solidan izbor. Ostavljamo mogu\u0107nost da pored tih zaliva sklonjenih od udara glavne matice sa tih pozicija mo\u017eemo udicama \u201ddoku\u010diti\u201d staro (potopljeno) korito Lima. Ta potopljena korita su na ve\u0107ini rijeka i proto\u010dnih jezera \u201dautoput\u201d za nomadska jata \u0161arana. Planiramo loviti potopljeno korito samo ukoliko nam matica ne bi raznosila prihranu i pomjerala lovne sisteme sa zami\u0161ljenih pozicija.<\/p>\n

Odlu\u010dili smo se za 5 pozicija koje \u0107emo obi\u0107i kad do\u0111emo na vodu, i na licu mijesta se odlu\u010diti koja \u0107emo sonirati i gdje loviti.
\nIpak je jedno ono \u0161to vidimo “golim okom”, a drugo kad se sonarom \u201epro\u010dita\u201d ono \u0161to kriju dubine. Upravo taj nevidljivi podvodni reljef je klju\u010d do uspje\u0161nog lociranja terena koje \u0161arani preferiraju.<\/p>\n

Pred kraj samih planiranja, kao grom iz vedra neba, nalazim na internetu informaciju da HE Bajna Ba\u0161ta planira ispu\u0161tanje vode zbog remonta turbina. Predvi\u0111aju da \u0107e Drina nizvodno od Vi\u0161egrada do\u0107i u staro korito.<\/p>\n

Imamo rezervni plan t.j. Alagovac, ali ipak toliko smo silno \u017eeljeli loviti na Limu. Kontaktiram Almira. On provjerava informacije, i u prvu ruku je i on poput nas zabrinut. Nedugo nakon toga sms porukom me poprili\u010dno uspje\u0161no uvjerava da se taj remont ne\u0107e puno odraziti na vodostaju Lima, jer \u0107e brana u Vi\u0161egradu “htjela – nehtjela” morati smanjiti kapacitet kako bi olak\u0161ala praznjenje akumulacije u Bajnoj Ba\u0161ti.
\nIdemo, pa \u0161ta bude!<\/p>\n

Zadnje<\/strong> <\/strong>pripreme<\/strong><\/strong><\/p>\n

Kako se vrijeme ribolova \u201dopasno\u201d primicalo, poku\u0161avam na\u0107i materijal za \u0161ok predveze – dobru staru Amneziju.
\nTo je materijal sli\u010dan monofilu koji koriste mu\u0161i\u010dari. Jako je otporan na struganje po stijenama i po mom mi\u0161ljenju za \u0161koljke ispravan izbor.
\nPoduga\u010dka je lista raznih vrsta materijala na tr\u017ei\u0161tu, ali ja u “amneziju” nakon dugog niza godina kori\u0161tenja imam maksimalno povjerenje.<\/p>\n

Amnezija se pokazala kao izuzetno otporan materijal na struganje po preprekama tipa stijene, potopljeno drve\u0107e, \u0161koljke itd.Sljede\u0107a, ne manje bitna prednost amnezije nad drugim materijalima je, da, ukoliko riba negdje i zapne za prepreku i dalje je imate realne \u0161anse izvaditi, jer je poput monofila dovoljno elasti\u010dna da amortizuje sna\u017eno otimanje ribe, te uveliko sprije\u010dava da udica ispara usnu \u0161aranu i tako ostanete bez ulova.
\nSa upredenim \u0161ok predvezima se ne bih izlagao bespotrebnom riziku jer oni fakti\u010dki nemaju memoriju kako mi nazivamo materijale koji se ne iste\u017eu i na taj na\u010din amortizuju otimanje ribe.
\nAmezija je, tako\u0111er, te\u017eak materijal koji brzo potone i legne na dno, te tako poma\u017ee samoj prezentaciji cijelog sistema jer je \u0161arani koji plivaju po hranili\u0161tu ne mogu dodirnuti tijelom ili perajima, \u0161to kod riba naj\u010de\u0161\u0107e rezultira pani\u010dnim bijegom i pove\u0107anim oprezom pri eventualnom povratku na hranili\u0161te.<\/p>\n

Tih dana pretresam opremu i primje\u0107ujem da sam sa amnezijom \u201dpravo tanak\u201d. Imam samo za par predveza. Treba\u0107e nam minimum 20 tak predveza du\u017eine 15 metara nosivosti 30-45 lbs.<\/p>\n

Tra\u017eim amneziju po internet shopovima, ali nalazim samo one od 15 lbs. Kontam to nam je malo \u201cmr\u0161avo\u201d!<\/p>\n

Kontaktiram prijatelja sa foruma Nedima Drljevi\u0107a (Montanu) po\u0161to i on dolazi u isto vrijeme kao i ja u BiH da mi pogleda \u201dpreko bare\u201d. U me\u0111uvremenu nalazim 30 lbs crvene boje. Nemaju crne, ali nemaju ni 45 lbs \u0161to sam htio uzeti pored ove, za svaki slu\u010daj nek’ se nadje i ona, ako ba\u0161 \u201dbude gusto\u201d.<\/p>\n

Vrijeme od po\u010detka planiranja ovog ribolova, do mog dolaska u BiH je pro\u0161lo \u0161to bi se reklo \u201ddlan od dlan\u201d.
\nEh, jes\u201d malo sutra!
\nNikad is\u010dekat da vidim staru raju i da se otisnemo u avanturu.
\n\u010cim sam stigao u \u0160eher javljam se: Adiju, Senadu i ostaloj ekipi. Nakon tradicionalnog pozdrava \u201dvratia se \u0160ime\u201d pada dogovor da nalete do mene na pi\u0107e, kako bi skontali termin \u201dnapada na Lim\u201d.
\nTreba\u0107e mi par dana da obi\u0111em familiju, da pokupujemo namirnice i pripremimo mamce.
\nU tih par dana prije ribolova vidjeli smo se sa Almirom. On tako\u0111e namjerava sa prijateljm iz Engleske loviti Lim, ali tek idu na vodu u petak.
\nJa i Adi smo se dogovorili da \u201dpalimo\u201d u srijedu na vodu jer sam ove godine ograni\u010den slobodnim vremenom. Svijesni smo da svaki slobodnu trenutak bez obaveza treba iskoristiti bez okoli\u0161anja. Almir nam nudi da ga sa\u010dekamo kako bi nam pokazao najizglednije pozicije.
\nZahvaljujemo se, ali iskreno na taj na\u010din cijela ova avantura bi izgubila svoj smisao jer bi nas Almir odveo na gotovo, a da mi nebi ni damarom mrdnuli. Eventualni izostanak ulova nas nikada do sada nije demoralisao. Naprotiv! Uvijek se na\u0111e neka \u201clova\u010dka\u201d ukoliko ni\u0161ta i ne uhvatimo. Krivicu u tim situacijama uglavnom snose: polo\u017eaj mijeseca u odnosu na Viso\u010dke piramide, vodostaj, previse vru\u0107e, hladno vrijeme itd.
\nMa ko bi nama ribarima ugodio!<\/p>\n

Odlazak na Lim<\/strong><\/p>\n

Odlu\u010dili smo loviti Lim u dva navrata.
\nU ovaj prvi ribolov idemo ja i Adi, a Senad \u0107e nam se pridru\u017eiti u petak nakon radnog vremena.
\nNa Drveniji kupim \u201cMalog\u201d ubacujemo opremu i pi\u010dimo pema Romaniji. Nisam prije vozio ovim putem i po\u0161to Adi zna kako \u201dtu i tamo\u201d volim stisnuti gas, pa \u010dim smo, uz bla\u017een uzdah, napustili betonsku d\u017eunglu, Mali upali navigaciju na telefonu kako bi izbijegli \u017eandare i njihove radarske kontrole.
\nKo bi njima objasnio da je za dana\u0161nji ribolov neophodno toliko opreme, i \u0161ta su to sve \u201dbra\u0107a Dalton\u201d natovarili do plafona.
\nIma tu, brate, previ\u0161e sumnjivih stvari jo\u0161 sumnjivijih naziva!
\nProvede nas, bogami, tim stazama i bogazama \u201d\u0161injorina\u201d iz navigacije, a da se za d\u017eep ne uhvatismo. Odu\u0161evio sam se prekrasnim pejza\u017eima Romanije.
\nU neka doba, izlaze\u0107i iz krivine, odjednom \u201dpu\u010de\u201d pogled na Drinu.
\nU\u017eeli se \u010dovjek tih na\u0161ih gizdavih ljepotica. Ne mogu onako iz auta beskona\u010dno bacati cik – cak pogled pa svratismo u Me\u0111e\u0111a City.
\nParkiram se pred restoran da klopamo i popijemo pi\u0107e – a ona \u201dhladna ko i\u0161ta\u201d! Gledamo Drinu sa terase i parimo o\u010di. Na jednom izlazu iz zaliva na suprotnoj obali u isto vrijeme ugledasmo prevrtanje ribe i solidan kolobar koji bestidno ostavi na kao ulje mirnoj povr\u0161ini vode.
\nDaleko je, ali vidimo po veli\u010dini uzburkane vode da je dobar komad.
\nDok je konobar servirao klopu na toj poziciji primje\u0107ujemo jo\u0161 par iskakanja. Ova aktivnost ribe pove\u0107a ribarsku groznicu koju smo osjetili \u010dim smo ubacili opremu u automobil. Zna\u0161 ono kad sve u tebi nekako zatreperi, kao vrbin list na obali, dok jedva \u010deka da se otrgne od grane i krene niz rijeku. (Umjetni\u010dka du\u0161a \u0161ta \u0107e\u0161 \ud83d\ude09 )<\/p>\n

Nakon kratke pauze nastavljamo put ka Limu. Nakon naselja Me\u0111e\u0111a skre\u0107emo desno na put prema Rudom. Stajemo na mostu, i gledamo u\u0161\u0107e Lima u Drinu.
\nNeopisiva je ljepota ovog kanjona.
\nIdemo dalje! Put je prvih par kilometara katastrofa. Isjekli su \u201dlafo\u201d o\u0161te\u0107eni asfalt i tako pripremili za krpljenje, a kad \u0107e to zavr\u0161iti to samo ptice znaju. Nekako se veleslalomom provla\u010dimo, i sva sre\u0107a da ovaj put nije pretjerano frekventan.<\/p>\n

Na jednom pro\u0161irenju vidimo naselje. Nastavljamo dalje do mosta sa kog smo htijeli pogledati prve terene. Nailazimo na puteljak i skre\u0107emo prema mostu. Tu na samom skretanju sa glavne \u201cd\u017eade\u201d primjetimo izvor sa pojilom za stoku. Odli\u010dno, tu mo\u017eemo nasuti kanistere pitkom vodom. (Tek kasnije smo skontali da to i nije neki fenomen jer u ovom regionu je mali milion pitkih izvora.)
\nTo je bogatstvo koga, na\u017ealost, jo\u0161 nismo svjesni.
\nBi\u0107emo svjesni, izgleda, tek kad ih nepovratno izgubimo tako \u0161to \u0107e se otpadne vode divlje gradnje sliti u njih, kada svo priobalno granje okitimo \u201dzastavama na\u0161e sramote\u201d, ako ih prije toga \u201dumne glave\u201d ne potope projektima hidro energetskih megalomana i tako stave ta\u010dku na ovu ljepotu.<\/p>\n

Pojede me, brate, to \u0161to je o\u010digledno da ne cjenimo i ne volimo na\u0161u predivnu zemlju.
\nKako druga\u010dije objasniti svo busanje politi\u010dara i \u201dsmrtnika\u201d ko ovu zemlju vi\u0161e voli dok istovremeno svi zdu\u0161no divljamo nad svim \u0161to je priroda vijekovima stvarala!?<\/p>\n

Dolazimo do mosta.
\nMali je br\u017ei, po obi\u010daju, i \u010dim je zakora\u010dio na most govori \u201dvidi kolika su jata \u0161kobalja i klijena\u201d.
\nPraznik za o\u010di!
\nU dubljem prosijeku preko \u0161ljun\u010danog spruda vidimo presijavanje plotica dok se hrane algama.
\nMa ljepota ih gledati u tom njihovom ritualu.
\nAdi prolazi na drugu stranu i tamo me\u0111u potopljenim granjem primje\u0107uje par ogromnih klijenova kako se odmaraju u hladu nad vodom nadvijenog drve\u0107a.<\/p>\n

Na terenu koji smo markirali na karti google earth-a neka ku\u0107ica. Da smo nekoga tu zatekli, vjerovatno bi ga pitali za dozvolu, ovako ne ide da nas vlasnik zatekne na imanju. Sjedamo u auto vra\u0107amo se na glavnu “d\u017eadu” i idemo dalje prema Rudom.<\/p>\n

Ubrzo prolazimo tunel nakon koga je je jedna od zami\u0161ljenih pozicija.
\nOstavljamo auto na putu i silazimo kozjom stazom do vode. Vidi se da je mjesto \u201dpopularno\u201d.
\nZvijezdice popularnosti, kao i svugdje, krasi \u201d\u0161uma\u201d drvenih ra\u0161lji, ostatci vatre, i solidnan proplanak razli\u010ditog otpada.
\nZaklju\u010dujemo da sam teren i nije lo\u0161, ali da smo na obali dosta ograni\u010deni prostorom.
\nOvo sme\u0107e kao i toliko puta prije mo\u017eemo zapaliti, te nakon toga \u201drefuzu\u201d pokupiti u crne kese i odnijeti ga do nekog kontejnera.
\nNije rijetkost da je prvi kontejner za otpad na koji nai\u0111emo u Sarajevu. Pora\u017eavaju\u0107a je \u010dinjenica da sme\u0107e morate vucati za sobom desetine kilometara daleko od vode gdje ste ga pokupili.
\nSve u svemu, za nas dvojicu (i bez eventualne udarni\u010dke zna\u010dke) jedan sat posla.
\nStidimo se ribara koji bezobzirno, nakon ribolova, ostavljaju otpad za sobom. Valjda znaju da jo\u0161 ima onih budala kojim to smeta pa \u0107e to te budale o\u010distiti.
\nPenjemo se prema putu i idemo prema sljede\u0107oj poziciji \u010disto da\u00a0 pogledamo sve pozicije i onda odlu\u010dimo koja nam se najvi\u0161e svidjela.<\/p>\n

Na sljede\u0107oj nas zati\u010de \u201dfri\u0161ko nezavr\u0161ena ku\u0107a\u201d. Pozicija je mrak. Tu je izvor na livadi i ima dosta prostora. Kao i kod prve pozicije gdje smo zatekli bajtu odustajemo u samom startu.
\nTaman kad smo namjeravali krenuti prema autu vidimo da obali prilazi gumenjak sa dvojicom starijih ribara.
\nBistro \u2013 bistro!
\nU spontanoj ribarskoj pri\u010di saznajemo da je vlasnik \u201dmalo nervozan\u201d, ali da nema legalno pravo na ovu zemlju, pa je eto svojata kao svoju!
\nVidimo, lijepo su se nalovili krupnog klijena varali\u010dare\u0107i pa\u010di\u0107ima. Gumeni zodiac im negdje blago re\u010deno komi\u010dno pu\u0161ta zrak. Kako se od njih neko pomjeri, tako stane ili krene opet pu\u0161tati zrak.
\nZezamo se tu jo\u0161 neko vrijeme, pozdravljamo i idemo dalje prema u\u0161\u0107u gdje je stalna zabrana.
\nNakon zabrane jedan pojas potopljenih vrba. Ba\u0161 nam tu miri\u0161e na \u0161arana. Tu u tim vrbama otprilike zavr\u0161ava kraj zabrane i skoro sigurno se pokoje jato \u0161arana tu vrzma i nakon mrijesta koji je trebao davno zavr\u0161iti.
\nVagamo i odlu\u010dujemo se ipak za poziciju nakon tunela.
\nIako je ta pozicija stra\u0161no zeznuta za snijeti opremu, ona nam nekako najvi\u0161e uliva povjerenja, jer se sa te pozicije mo\u017ee pratiti velik dio toka rijeke i tu \u0107emo najlak\u0161e uo\u010diti eventualnu aktivnost \u0161arana na nekoj drugoj poziciji.
\nSljede\u0107a stvar je \u0161to nam tu niko, a ni mi nikom, ne\u0107emo smetati.<\/p>\n

Popadali smo s nogu dok smo svu skalameriju snijeli do vode.
\nSre\u0107om imamo hladne pive, te svako malo pravimo siestu u hladu suncobrana. Pijuckamo “\u017eilete” gledaju\u0107i smagradnu boju Lima.
\nGrge\u010di i klijenovi su konstantno u lovu sredinom toka. Otkrivaju ih plahi bijegovi jata bijelica po povr\u0161ini vode. “Prekrasno” je rije\u010d koja ne do\u010dara ni frtalj te ljepote.<\/p>\n

Desno od pozicije stari napu\u0161teni tunel koji su napravili Austrougari. Kamp smo podigli na \u010distom dijelu starog puta koji vodi u tunel i nastavlja dalje pratiti staro korito Lima vijugaju\u0107i klancem prema Drini. Ovaj stari put je skoro u potpunosti zarastao, tu i tamo kroz tu d\u017eunglu rastinja naziru mu se obrisi. Nevjerovatno je kako jo\u0161 uvijek dobro prkosi vremenu. Gledam u vodu ispod nasipa puta i primje\u0107ujem da je cijeli put lijevo i desno od na\u0161e pozicije poplo\u010dan te na taj na\u010din izdignut od starog korita rijeke, koja je proticala nedaleko od njega. Podzida je napravljena sa izuzetno strmim padom prema vodi i visoka oko 6 metara.
\nGledam zami\u0161ljeno i pitam se, koliko je ruku gradilo ovaj put? Ko su ti ljudi koji su tada davno kr\u010dili put kroz stijene kako bi napravili tunel. Danas nakon izgradnje novog puta je njihov gra\u0111evinski poduhvat zaboravljen, i ostavljen da ovako zjapi. \u010cisto sumnjam da ga iko vi\u0161e i primijeti na onaj na\u010din kako ga ja sad gledam. Pretpostavljam da su tim neimarima jedino ribari poput nas u neku ruku zahvalni. Imamo gdje spustiti zadnjicu na vodoravno u ovim gudurama i postaviti \u0161ator.<\/p>\n

Do zalaska sunca smo otpad koji smo zatekli zapalili i popakovali u velike kese za sme\u0107e. Pripremili smo \u0161tapove, napumpali \u010damac i spremili prihranu. \u0160ator smo ostavili za kasnije kad malo zahladi jer je vru\u0107ina tokom dana nesnosna.
\nNakon sto smo \u010damcem i sonarom pre\u0161partali teren, na\u0161li smo i markirali par izglednih pozicija koje su bile u dometu zaba\u010daja.
\nIdeja je bila da \u0161tapovi budu u vodi, te da u no\u0107 i svitanje poku\u0161amo locirati mjesta gdje su \u0161arani vi\u0161e aktivni. Nadali smo se ponekom prevrtanju, ili da ih sutri dan dvogledom sa nekog uzvi\u0161enja poku\u0161amo \u201dprovaliti\u201d ukoliko se budu sun\u010dali na povr\u0161ini i tek onda razradimo taktiku i eventualno otvorimo nova hranili\u0161ta sa ve\u0107im izgledom da ih presretnemo svojim mamcima. Nismo ponijeli rod pod-ove ve\u0107 samo ubadaljke kako bi u\u0161parali malo prostora kojeg je svaki ribolov nekako sve manje u pasatu.<\/p>\n

Zezam Adija dok bezuspije\u0161no poku\u0161avam kako tako fiksirati ubadaljku u toj podzidi starog puta: “Osmane Sedmanagi\u0107u, ja sam kont'o da ste vi Bosanci potro\u0161ili sav kamen za Viso\u010dke piramide!?….hahaha…..jarane, ovaj vam teren do\u0111e, kao magacin za rezervne dijelove!”
\nJedva smo nekako na\u0161li neke rupice za ubadaljke ispod tih kamenih plo\u010da.
\nAdi i nekako, ja brate nikako!
\n\u0160tapovi mi stoje na ubadaljkama ko \u201dbabini zubi\u201d.
\nMalo podebljavam \u201dkonstrak\u0161n\u201d sa kamenim \u201dbaljunima\u201d i filujem Adija pri\u010dom u stilu: \u201d Je l’, buraz, i u vas se bijeli luk sadi \u201dtornom bu\u0161ilicom\u201d?”.<\/p>\n

Do prvog mraka smo namontirali \u0161ator i namijestili sve u njemu za spavanje. Nakon toga smo se bacili na spremanje klope. Kad je sve bilo gotovo otvorili smo bocu “vranca”. Almir nam je, izme\u0111u ostalog, rekao da, pored lijepih \u0161arana, u jezeru ima: amura, soma, grge\u010da te dosta ciprinida koji su karakteristi\u010dni za Drinu. Zabacili smo po jedan \u0161tap na lignju, \u010disto ako bi pro\u0161lo kakvo som\u010de. Ostali smo budni uz stapove dugo u no\u0107. Po\u0161to se nije ni\u0161ta de\u0161avalo odlu\u010dimo se u neka doba povu\u0107i u \u0161ator i odspavati koji sat do svitanja.<\/p>\n

Sutri dan, u svitanje, dok jo\u0161 kunjasmo, \u010dujemo karakteristi\u010dan zvuk iskakanje \u0161arana.
\nObadvojica se pridi\u017eemo i kao na komandu onako bunovni od sna virimo iz vre\u0107a za spavanje.
\n“Uranio!”, rekoh, i nabacim kez!
\n“Jes’ ga \u010duo?”, re\u010de Adi?
\n“Jok, ti si!”
\n“Hahahah, eno kod granja, sa druge strane se jo\u0161 vide talasi.” re\u010de Adi.
\nKafa “3u1”,\u00a0 na tebe je red!
\nNe moram ni govoriti da \u0161uplja po\u010dinje od trena kad otvori\u0161 oko dok u neka doba od umora ne zaklopi\u0161 oba. Konstantno \u0161armiranje ublehama daju ovim ribolovima poseban \u0161tih.
\n\u0160to reko\u0161e Senadu jednom prilikom: \u201dBuraz, gdje si ti ograisao i na ovu dvojicu nabasao\u201d!?<\/p>\n

Selidba iz “Zmajevog gnijezda”<\/strong><\/p>\n

To jutro, onu \u010distu smagradnu vodu je zamjenilo sme\u0107e i nekakva pjena, tako da je u podne na\u0161 dio rijeke bio totalno zakr\u010den. Vodena struja gura to sme\u0107e pored nas satima i taman kad treba pro\u0107i tunel, vir rije\u010dne matice ga zavrti i eto svega opet nazad. Zapinje o strune….vadi, prezabacuj….d\u017eaba…vidimo, \u010dista utopija.
\nAdi govori, vidjev\u0161i da me taj pogled na apokalipsu izbacuje iz takta:
\n“Daj klju\u010deve, idem prema onom naselju Strga\u010dina gdje smo ucrtali u kartu onaj zaliv u koji se ulijevaju dva potoka. O\u010digledno da nas ovaj otpad ne\u0107e dugo ostaviti na miru!”<\/em>
\nOde Adi, a ja ostah da blejim u kampu. Dok ne\u0161to \u010deprkam po priboru \u010dujem neki nedefinisan zvuk iz pravca vode. Okre\u0107em se i vidim ispred \u0161tapova, na nekih 20 tak metara, voda po\u010de da klju\u010da od ogromnih mjehura. Snimam mobitelom da poka\u017eem Adiju i sve \u010dekam kad \u0107e iz vode provirit’ glava \u201dzmaja od Bosne\u201d.<\/p>\n

httpv:\/\/www.youtube.com\/watch?v=tKmSepXfe84<\/p>\n

\u0160ta zna\u0161, Bosna je to, bolan, jo\u0161 uvijek neispitan teren \u201dko amazon\u201d, zemlja \u010duda i sva\u0161ta jo\u0161 ne\u0161to!
\nEto Adija nakon jedno sahatak, proviri sa glavne ceste i govori:
\n“Koji smo mi papci, da vidi\u0161, bolan, tamo terena a ima i granap!”<\/em>
\nCr\u010de on od smijeha.
\n“Vidi \u0161ta ti je kupio brat!”<\/em>, ma\u0161e mi sa kesom punom hladne pive.
\nNa kraju balade, skontali smo da je nabolje preno\u0107iti u \u201dzmajevom gnijezdu\u201d jo\u0161 ve\u010deras, pa ukoliko ovo sme\u0107e ostane ovdje parkirano, da se sutri dan hvatamo noge i pravac zaliv, jer tamo, kako Adi re\u010de, nema ni papiri\u0107a u vodi.
\nPokazujem mu snimak “jakuzija” i sla\u017eemo se da to jedino mo\u017ee biti odu\u0161ak nekog potopljenog tunela pe\u0107ine, \u0161ta li ve\u0107!?
\nMa ja\u0161ta, a u sebi dumam: “Eeee, da si ti bio kad je po\u010delo krkljati i mutiti vodu, sine moj!?”<\/p>\n

U sumrak posmatramo granje preko puta na\u0161e pozicije. Tu se taj dan od kasno popodne izbacilo sigurno 5-6 velikih \u0161arana.
\nDok sam nesto \u010da\u010dkao po torbama Adi primje\u0107uje par amura na po\u010detku te pozicije kako se vrte oko potopljenog debla. Hrbatima paraju povr\u0161inu i non-stop se vrte u krugu od par metara. Razvla\u010dimo prije mraka po \u0161tap prema tom \u0161picu i na ono mjesto gdje smo u svitanje vidjeli prevrtanje. Potapamo vrhove \u0161tapova pola metra u vodu kako bi izbjegli zapinjanje sme\u0107a. Povr\u0161ina vode je fuj, ta\u010dno ti se gadi pogledati u vodu. Dok smo razvla\u010dili sisteme izvukli smo jednu plasti\u010dnu banjicu. Sklonili smo je iz vode i iskorist \u0107emo je za kuhane partikle.<\/p>\n

Iskreno, jedva \u010dekam da svane i da selimo sa ovog mjesta. Alarmi cijelu no\u0107 sa po jednim \u201dbip\u201d potvr\u0111uju ispravnost te odluke i da sme\u0107e jos uvijek \u201dcirkuli\u0161e\u201d gore – dole.<\/p>\n

\u010cim se razdanilo, pravimo kafu i doru\u010dak.
\nJavlja nam se Almir – on je ve\u0107 krenuo iz Sarajeva i za sat \u0107e svratiti do nas.
\nSen\u010di se tako\u0111e javlja:
\n“Treba li sta?”…”Ne treba ni\u0161ta, jarane imamo sve.\u0160altamo se sa ovoga mjesta dobi\u0107e\u0161 koordinate \u010dim skontamo gdje \u0107emo se premijestiti.”<\/em>,\u00a0 i ukratko mu obja\u0161njavamo “situej\u0161n”.
\nSenad je prije lovio na gornjem toku Lima i poznato mu je da s vremena na vrijeme od \u201dekolo\u0161ki osvije\u0161\u0107ene Crne Gore\u201d dolazi njihov \u201dvi\u0161ak sme\u0107a\u201d svakakve vrste.
\nHvala ti, ekolo\u0161ka Crna Goro, dabogda se planeta \u201dnagela\u201d jednom pa ti sve ovo vratio Lim nazad sa kamatama!<\/p>\n

Eto i Almira sa jaranom. Pijemo pi\u0107e u hladu suncobrana i govori nam da je ova pozicija ok, i da je tu dobijao dobre komade.
\n“Nemoj da vas brine sme\u0107e, prije ili kasnije mora niz vodu! Navodno, ima neka i barijera koju su napravili na Limu gdje se zadr\u017eava taj otpad, al’ nekad provali.”
\nMoralo je sada da provali.
\nBaksuzi!
\nOdlu\u010dili smo \u010dvrsto da idemo u zaliv, dolazi Senad i treba nam vi\u0161e prostora. Ovdje bi nas trojica bili jedan drugom u d\u017eepu.<\/p>\n

Almiru zvoni telefon, re\u010de da dolazi i zovnu i mene da idem sa njima jer \u0107e se brzo vratiti. Adi ostaje da pakuje opremu, a nas trojica autom uzvodno gdje drugi Almirov jaran Nijaz lovi. Sino\u0107 je ka\u017ee dobio 3 komada, idemo mu pomo\u0107i oko slikanja jer ne mo\u017ee sam. Silazimo sa puta kroz \u0161ipra\u017eje – ma nema \u0161anse da skonta\u0161 da se tuda mo\u017ee pro\u0107i do vode. Upoznajem sa sa sretnim ribolovcem. Vidim ribe u sakovima, du\u0161ek je skva\u0161en. Ribe su fantazija. Ba\u0161 kao i one Almirove ribe koje sam gledao na slikama, nema\u0161 dvije sli\u010dne ribe. Svi su \u0161arani u Limu nekako razli\u010diti i po formi i po bojama. Jedna se riba izdvaja – kao balon je, \u0161iri nego du\u017ei. Najve\u0107i je bio \u010dini mi se oko 12 kg. Prekrasan divljak jarko crvenih peraja. Nijaz se slika sa njim, a iz ribe curi ikra!?
\nHalo, ovo nije normalno, lovimo ga u sred augusta, a on se jo\u0161 nije izmrijestio!?
\nNe\u0161to kontam da su se oni u zalivu Strga\u010dina imali prilike ranije izmrijestiti jer je zaliv sklonjen od glavne matice i sigurno je ve\u0107 du\u017ei period toplija voda.
\nZavr\u0161ili smo fotografisanje i Nijaz nam nudi da skuha kafu.
\n“Hvala, buraz, ostao je Adi sam da pakuje opremu po ovom zvizdanu. Moram \u0161to prije nazad da mu pomognem. Drugi put majstore i nek’ je bistro!”<\/em>
\nVra\u0107amo se nazad.
\nAdi je dobar dio opreme sam iznio na glavni put.
\n“Pa moj Adi, \u0161to me ne sa\u010deka!? <\/em>
\n“\u0160ta \u0107u raditi, burazeru, ne mogu sjedit’ \u201d'nako\u201d. “<\/em>
\n“Sjedi ti sad \u201d'nako\u201d i popij pivu, sad \u0107u ja malo teglit uzbrdo!”<\/em>
\nSine, nakon x puta gore dole, du\u0161a mi na nos. Mala pauza pod suncobranom pa opet. Mislio sam da \u0107u riknuti. Spustim se do vode i onako “tuto kompljeto” u vodu. Iza\u0111em dvaput do ceste i sve je na meni suho \u201dk'o barut\u201d.<\/p>\n

Prebacujemo sad stvari preko puta, nekih 30 – tak metara gdje je parkirano auto. E tu smo kolabirali. Jedva ubacujemo zadnje stvari u auto. Palim pasata i od toplote se i njemu ne\u0161to zamantalo. Uop\u0161te se ne vide brojke i ikone koje o\u010ditava kompjuter. Tiltao i on skupa sa nama po ovom zvizdanu.
\n“Zna\u0161 li,Adi, gdje \u0107u sad? Idem na ono pojilo gdje smo vidjeli izvor!”<\/em>
\nKad smo se dokopali onog izvora, isto kao da smo na\u0161li oazu u pustinji, do\u0161lo mi da legnem u pojilo.
\n“Bjeri ‘vamo pod orah!”<\/em>, prekinu me u toj namjeri Adi.<\/p>\n

Zaliv Strga\u010dina (\u010ditaj: Pitomina)<\/strong><\/p>\n

Ne bih se ja sa te relacije “hlad oraha-izvor” mrdao zadugo, da Mali nije komandovao pokret.
\n“Hajde, vodi te “daid\u017ea” u granap na pivu.\u201d<\/em>.
\nIpak, prije granapa, nakon \u0161to smo u\u0161li u Strga\u010dinu, skre\u0107em prema mostu gdje se u Lim ulijeva mala rije\u010dica. U glavnom kanalu koji tu ulazi u Lim vidimo dosta klijenova, pokoju mrenu i manje \u0161arane po sprudovima ove mini delte. Adi mi\u00a0 pokazuje neke komade na kraju spruda prije dubine .Daleko je i odsjaj sunca mi smeta da jasno vidim, prilazim Adiju koji je tu malo zaklonjen od sunca i primje\u0107ujem 5-6 velikih silueta koje lagano klize preko pje\u0161\u010danog spruda.
\nSuper, na\u0161li smo ih.
\nPrilazimo jednoj prelijepoj ku\u0107i da se upoznamo sa doma\u0107inom i raspitamo gdje bi mogli loviti, a da nikom od lokalnih ne smetamo. Izuzetno ljubazan gospodin Ibro nas srda\u010dno poziva u svoju avliju. Odu\u0161evljeni smo kako je sve \u00a0lijepo sredjeno. Ibro nam ponudi da si\u0111emo niz njegov posijed do vode jer tu ima (zamisli, jo\u0161 jedan) izvor gdje mo\u017eemo nasuti vodu za pi\u0107e. I Ibro je ribar, al’ onako, ba\u0161 \u0107ejfi. Iza\u0111e \u010damcem i baci koji put varalicu kako on ka\u017ee \u201dako ho\u0107e – ho\u0107e\u201d. Lovi samo rano ujutru i sumrak. Bude tu i tamo po koja pastrmka i lijep klijen.
\n“A ju\u010de sam”<\/em>, pohvali se Ibro, “uhvatio i jednog soma!”.<\/em>
\n“Ma bistro, majstore, je l’ koliki!?”<\/em>
\n“Pa ima nekih 4 kila! Kao da ga je svake godine sve vi\u0161e u jezeru bas kao i grge\u010da!”<\/em> re\u010de Ibro.
\n“Evo ovdje \u010desto bude velikih \u0161arana.”<\/em>\u00a0 i pokazuje prema potopljenom granju nedaleko od svog imanja.
\n“Skontali smo mi to mjesto, Ibro, ali smo do\u0161li prvo da vas pitamo ljudski da li je u redu ako budemo lovili sa druge strane zaliva i zabacivali prema ovom granju?”<\/em>
\n“Ma, nikakav problem, \u0161ta god vam bude trebalo, slobodno do\u0111ite!”<\/em>
\nIbro je, saznajemo kasnije, bio pilot.Sada je u penziji i sa suprugom u\u017eiva punim plu\u0107ima u ovoj ljepoti.
\nPozdravljamo se, zahvaljujemo, i odlazimo pred granap da do\u010dekamo Sen\u010dija.<\/p>\n

Pred granapom se osvje\u017eavamo i prebiramo dana\u0161nje dogodov\u0161tine.
\n“Adi”<\/em>, reko’ “ja ti jedva okapulah u onoj selidbi!\u201d<\/em>.
\n“I ja sam bio, burazeru, bio pod znakom pitanja!”<\/em>
\nUpoznajemo se sa vlasnikom granapa Senadom i suprugom Elvirom. Adi odma’ probija led i zadirkuje njihovu k\u0107erku Amilu, koja ima prekrasne kao fild\u017ean velike crne okice. “\u017diku je”, ka\u017ee Adi, ” ista ona \u201dDora istra\u017euje…ahaha!”<\/em>.
\nI stvarno, pogledam dijete malo bolje, k'o da je Dora crtana po njenom liku.
\nKao i svugdje do sada, ljudi brzo reaguju na na\u0161e zezanje, i svi se ve\u0107 nakon pola sata smijemo i zezamo kao da se poznajemo cijeli \u017eivot.
\nDolazi Senad i zati\u010de nas \u201du elementu\u201d – pred granapom, na stepenicama, sa “\u017eiletima” u rukama.
\nNije ni kro\u010dio iz auta, a Adi na\u0111e za shodno da ga prestavi: “E ovo vam je na\u0161 tata Senad!”……hahaha!”.
\nMa nema, gdje god banemo, cirkus.
\nI Senad ce (lafo on fin) nakav soki\u0107 od nakog “sina alkoholi\u010dara” (Sin – alko) pa \u0107emo nakon te egzoti\u010dne degustacije na poziciju, a koju nam i vlasnik granapa Senad predla\u017ee.
\n“Odmah uz moj parkirani \u010damac, tu je lijepo mjesta\u0161ce i niko vam tu ne\u0107e smetati. Salko vam je prvi kom\u0161ija, on tu lovi i vidjet \u0107ete, ljudina je Salkan!”<\/em>
\nMa nema, \u010dim smo mi Salka ugledali \u201dfar u far\u201d odma’ smo znali smo da smo na istoj \u201dfrekvenciji\u201d. I on je ribar ala mi. Ide u ribu ljudi i \u0107ejfa radi, ako se \u0161ta uhvati dobro i jest, ako ne, uvijek ima drugi put. Obo\u017eavam ljude koji znaju gdje se nalazi taj prekida\u010d kojim se gase svakodnevna trka \u2013 frka. Prebaci\u0161 ga na “off ” kad krene\u0161 u ribolov i rahat.
\nSalko je tu na odmoru pored vode sa suprugom i k\u0107erkom. \u017dive u Sarajevu i tih par dana zajedni\u010dkog ribolova ba\u0161 smo se lijepo dru\u017eili i zezali.<\/p>\n

Po belaju, mene lokalni \u201dputnici namjernici\u201d zamjeni\u0161e sa \u0110urom iz nadrealista. Naravno da je Adi tu pri\u010du \u201dnakalemio\u201d njegovim ublehama. Kao, \u017eeli \u0110uro da bude anoniman, dojadili mu novinari, pa ovako bje\u017ei sa nama u ribolov. Tako i ova ribo-avantura spontano dobi i komi\u010dne zaplete tipa \u201dizvini, \u0110uro, isp'o ti nov\u010danik\u201d.<\/p>\n

Brzo smo uredili kamp, prihranili pozicije i razvukli \u0161tapove. Senad “napada” one \u201dsiluete\u201d koje smo Adi i ja vidjeli na sprudu ispod mosta, a ja i mali smo razvukli sisteme sa obadvije strane pojasa potopljenog granja. Adi i Senad nakon toga odlaze prema ribnjaku koji ujedno i slu\u017ei kao pristani\u0161te za Drinskog \u0106iru. (Brodi\u0107 koji je trebao biti turisti\u010dka atrakcija, a sada propada parkiran uz ribnjak \u2013 na\u0161a posla).
\nVra\u0107aju se nakon nekih sat vremena.
\n“Majstore, haj’ da vidi\u0161 \u0161arane!”, govori mi Adi.
\nKontam u ribnjaku. “Neka, fino je meni i ovdje!”.
\n!Ma kakvi, hajde da vidi\u0161!” uporan je Mali.
\nPrilazimo ribnjaku i prije njega, uz travu i neku sru\u0161enu i do pola potpljenu ku\u0107u vidim veliko jato \u0161arana. Ima i malih, ali i ve\u0107ih komada. Nakon odre\u0111enog vremena, po\u0161to vidim da nas se uop\u0161te ne pla\u0161e, bacim kamen\u010di\u0107 pored njih. Ne registruju ni\u0161ta kao opasnost. Izgleda da se i ovi spremaju za mrijest – k'o drogirani su.
\nNikako da skontam za\u0161to im ovoliko kasni mrijest. Zima jest bila hladna i duga kao rijetko kada, ali ovo je sredina augusta. Kasnije konstatujemo da je promijenjivo vrijeme krivac prolongiranja mrijesta. Indenti\u010dna situacija je bila i na drugim proto\u010dnim vodama u regionu.<\/p>\n

Tu no\u0107 se nije nista de\u0161avalo osim \u0161to nam se na lignju koju smo zabacili na soma ne\u0161to samo kratko javilo. Vrijeme smo kratili love\u0107i plovkom sa svijetle\u0107im ampulama do kasno u no\u0107, klopali sa ro\u0161tilja solidno zalili i oti\u0161li na spavanje. Spavali smo dok nas sunce nije istjeralo iz \u0161atora. Senad ode da kupi hlijeb, a ja i Adi odlazimo u Salkana na izvor na jutarnju higijenu. Vra\u0107amo se u kamp da skuhamo kafu kad eto Senada.
\n“Ej raja, zove nas moj imenjak iz granapa da popijemo gore kafu.”<\/em>
\nOstavljamo sve \u0161to smo planirali i \u201duz brdo\u201d do granapa. Tu smo se lijepo zakahvenisali. Kupimo jo\u0161 ne\u0161to namirnica za taj dan i nazad u kamp.
\n\u010cim smo stigli u kamp, Adi koji je stazom i\u0161ao prvi re\u010de: “Vidi, uzimao nam je!”<\/em>
\nAdi di\u017ee \u0161tap na kom je swinger pao prema podu i osjeti ribu.
\nDobarrr!
\nOdmah nakon toga se oglasi i moj alarm. Garant je pre\u0161ao preko moje strune….samo polako Adi.
\nDizem \u0161tap i osjetim i ja ribu. Dobar je komad, osjetim kako smireno pliva prema izlazu iz zaliva.
\nAdiju tu i tamo prozuji ko\u010dnica i obadva \u0161tapa su \u201du kifli\u201d.
\nSenad je uzeo meredov, skvasio du\u0161ek za ribu i \u010deka da je navu\u010demo bli\u017ee obali. Ribu smo imali jo\u0161 neki trenutak i strune se odjednom opusti\u0161e!?
\nSpade!
\nHladan tu\u0161!
\nVadimo sisteme…koliko je on divljao i kako nam je umotao strune to nije humano!?
\nHajd’, dobro je, javio nam se, valjda do\u0111e jo\u0161 koji.
\nMontiramo nove sisteme i prezabacujemo.
\nPoku\u0161avamo provaliti senario tog doga\u0111aja.
\nO\u010digledno je da je uzeo na Adijev \u0161tap (koktel kukuruz i tigrov orah). Po\u0161to je bio duboko u zalivu, logi\u010dno je da bje\u017ei prema granju ili prema otvorenom. Odlu\u010dio se ipak na bijeg prema otvorenom i tu je, u tom poku\u0161aju, pokupio moju strunu. Nije daleko oti\u0161ao – vrtio se tu u krug, dobro sve upetljao i onda se smirio i tako nas sa\u010dekao. \u0160teta, kao da zna kad nismo pored \u0161tapova. Uzeo je po najvecem zvizdanu, ta\u010dno u podne. Vrijeme kada od \u0161arana u ovako toploj vodi i ne bi o\u010dekivao da se hrani.
\nSumnjamo i na amura, jer ovdje su, kako ka\u017eu mje\u0161tani, ogromni. Sigurni su da ovdje plivaju ribe preko 20 kila.
\nZnamo za velike amure kod mijesta Me\u0111e\u0111a, gdje ih krivolovci redovno ranjavaju trokukama. Rijetko kojeg izvade, ali ih dosta unakaze u tom krvavom piru.<\/p>\n

Ovdje, na Limu, krivolova, ovako \u201dna prvu\u201d, izgleda nema. One \u0161arane koje smo vidjeli kod ribnjaka u vrijeme na\u0161eg boravka, za divno \u010dudo, niko nije uznemiravao. Da je negdje drugo, do sada bi ve\u0107 bili pohvatani mre\u017eom, probodeni harpunom, izranjavani trokukama…<\/p>\n

To popodne voda je krenula \u017eestoko da opada. Remont na HE se o\u010digledno ovdje u zalivu puno vi\u0161e odrazi nego u samom koritu. Mala je dubina gdje lovimo – svega par metara. Senadovo hranil\u0161te je sa 1\u00bd metra ostalo skoro na suhom. Vadi \u0161tapove i uzima mu\u0161i\u010darski pribor. Zagazi do pasa i po\u010de kand\u017eijati. Dobro mu ide. Bodrimo ga zavaljeni u hladu suncobrana. Konta da ga lo\u017eimo. “Ma nije”<\/em> kaze Adi “\u010dini ti se hahahah!”<\/em>.
\nPri\u010daj ti, uhvati Sen\u010di par solidnih klijenova. “Daj”<\/em> reko’ “i nama malo, eto nas!”<\/em>.
\nMalo smo i mi mahali i brzo se zasitismo. “Ma kakvi mi…Mali, hajmo mi u granap na sinalko ;)!<\/em>”
\nDok zami\u010demo stazom zaraslom u travu, Adi mu dobacuje:
\n“A jes’ i naporan ovaj \u0161aranski ribolov, moj Senade!”<\/em>
\n“Hajte vi, do\u0107u ja!”<\/em>
\nPro\u0161lo je nekih sat, kad eto ga, bos.
\n“\u0160ta je, bolan, gdje su \u0161lape?”<\/em>
\n“#\u00a4&% vas, umalo se ne udavih u onom \u017eivom blatu!”<\/em>
\n“Kom, bolan, \u017eivom blatu? <\/em>”
\n“Onom \u0161to me, ti \u0160eha, nagovori da ga preplivam kad sam ulazio u vodu. <\/em>”
\n“Pa \u0161ta bi? <\/em>”
\n“\u010cu’ sta bi! Pala voda jo\u0161 metar, i kad sam krenuo da iza\u0111em, ne mo\u017ee\u0161 nikako preplivat gdje me ti ono nagovori #\u00a4&%+. Upadnem u to blato i sve \u0161to se vi\u0161e koprcam dublje tonem. Zvao sam Salku, za dlaku se ne udavih.” <\/em>
\nUbi\u0107e te \u017eena kad se vrati\u0161 bez \u0161lape!<\/em>,” i podavi\u0161mo se od smijeha.
\nI Senad se smije, \u0161ta \u0107e, zna ve\u0107 dugo sa kakvim zahebantima ima posla. Sve mu jasno ko dan, al’ opet d\u017eaba, navukao se na dobro raspolo\u017eenje koje prati ove na\u0161e ribolova\u010dke avanture i sad je ve\u0107 kasno za opiranje.<\/p>\n

Uglavnom, od ribe vi\u0161e ni traga ni glasa.
\nVoda je u toku no\u0107i pala jo\u0161 jedan metar, tako da su i na\u0161a hranili\u0161ta ostala na suhom.
\nUslikali smo te terene dok je mala voda. Jasno se vide sve prepreke i raspored sprudova pa kada se bude opet lovilo da znamo bar \u0161ta nas \u010deka.<\/p>\n

U nedelju nam je Salko spremio za opro\u0161taj krompir u \u201dsmederevcu\u201d. Nije mu ni meso ravno!
\nPozdravili smo se sa svom rajom koju smo tu upoznali, zahvalili im se na svemu i obe\u0107ali da sljede\u0107i ribolov \u010dim, se vratim sa mora, dolazimo sa ostatkom ekipe na 7 dana.
\nU me\u0111uvremenu smo skontali dobru poziciju sa dovoljno mjesta za sve nas. Gazda granapa Senad nam re\u010de da je to njegova zemlja i da tu mo\u017eemo loviti kad god po\u017eelimo. Ostaje samo da \u0161arani zavr\u0161e sa \u201da\u0161ikovanjem\u201d i da im se otvori apetit za na\u0161im mamcima.<\/p>\n

\u0160ta re\u0107i za kraj?
\nJo\u0161 jedno super dru\u017eenje i ribolov sa rajom bez koje ne mogu vi\u0161e ni zamisliti ribolov u BiH.
\nLim je prekrasna i za nas jo\u0161 uvijek veoma tajnovita voda kojoj \u0107emo se sigurno, kad god se za to uka\u017ee prilika, vra\u0107ati sa istim entuzijazmom kao prvi put.
\nBili smo malkice baksuzi, jer je mrijest, kao i na drugim sli\u010dnim vodama, zbog ekstremno duge zime i naglih promjena temperatura u prolje\u0107e, kasnio. Na Limu, ka\u017eu mje\u0161tani, ni\u0161ta novo, al’ eto, \u0161taje – tu je. Nagli pad vodostaja je tako\u0111e odradio svoj dio posla, i siguran sam da bi pored one ribe koju smo izgubili, imali jos koji udarac da vodostaj nije krenuo da nas zeza.
\nNa\u0161im odsustvom od zaba\u010denih stapova smo izgubili jednu ribu, ali smo zauzvrat tom ribarskom porazu upoznali veoma prijatne i drage ljude koji su nas prihvatili kao najro\u0111enije!
\nTakvi smo mi Bosanci i Hercegovci bili i ostali, ljudi su nam va\u017eniji od bilo \u010dega drugog.
\nI dobro je da je tako, da je druga\u010dije, ne bi ni valjalo.<\/p>\n

Bistro raja!
\n\u017delim vam puno lijepih i velikih riba, od kojih bi barem nedorasle i kapitalne trebalo neozlije\u0111ene vratiti u vodu, kako bi i na\u0161a dijeca imala priliku loviti ove velike, prekrasne i lukave ribe.<\/p>\n

Alen \u0160ehovic \u2013 \u0160eha<\/p>\n

httpv:\/\/www.youtube.com\/watch?v=ZXzBD_4GLxQ<\/p>\n