Prica od veceras:
Odem da pecam klijena ... ulovio par komada, super. Spustim se nize, kad mase neki lik (ne znam ko je) i sa druge obale mi pokazuje pastrmku od sigurno 3 kile. Dobro Miki, mislim, stavljam vobler i doslovno na prvi zabacaj koji pada haman pred njega kacim pastrmku. Borbica od nekih 5-6 minuta, izuvam se, skidam carape i pravu u Miljacku. Neki Cigo meni iz ledja se dere da mu dam ribu, kazem, dacu ti k.... Riba pici niz vodu, dril svira, .... polako je privodim. Prodje mi kroz noge, pa opet niz vodu. Opet privodnjenje. Skidanje sa trokuka (jednu je ispravila), kamera - pljus u vodu, sreca u futroli je pa nema stete. Klik-klik ... pa ozivljavanje, 5-10 minuta sigurno, ne znam. Mice se - dobro je .. pustam je i dizem pogled prema tipu na drugoj obali. Mislim da se sjebao sasvim; prvo sto sam zagazio, a kasnije sto je pustih!!?? Sjednem na podzid, cigara, obuvanje, mahanje prema drugoj obali i kuci.
p.s.
moram noge dobro otkiseliti i izribati, u tri vode, pa varikina
"Ima u bosanskim riječicama i potocima jedna naročita vrsta pastrmke, velika, posve crna po leđima, sa dvije-tri krupne crvene pjege.To je neobično proždrljiva, ali i neobično lukava i brza riba koja leti kao obnevidjela na udicu u vještoj ruci, ali je nedostižna, čak i nevidljiva za onoga ko nije vješt tim vodama i toj vrsti ribe."
(Ivo Andrić,"Priča o vezirovom slonu")