Evo da dopunim svog druga Zlaju. Prije svega hvala i tebi drug moj sto si nas pocastio svojim prisustvom. Ovo nebi bio neki poseban izlet da smo zasjeli kod mene na vikendici ili nekom slicnom mjestu. Ali pjesaciti nekih 45 minuta do Neretve po losem i sibljem zaraslom putu sa kompletnom kamp opremom, hranom za dva dana i stapovima za "ceif" jeste posebno. Poseban je jer smo natjerali jednog sarandziju da prepjesaci veeeliki put da dodje do vode, a ako ne racunamo par zabacaja varalice i jedno kacenje na drugu obalu, mozemo reci da nije ni zabacio i uprkos cinjenici da na swahili jeziku "Sarandzija" znaci "covjek gospodin"

.
Poseban je jer je Zlaja uspio za kratko vrijeme "ukrotiti" Neretvu i napraviti prelijepi poklon nasem drugu Montani.
Poseban je jer smo proveli dva prelijepa dana druzeci se uz Neretvu koja je itekako posebna. Prekrasnih boja, bistra do te mjere da smo je citavo vrijeme pili, ujedno tako divlja, a tako pitoma, svojom "pjesmom" privlaci i mami uzdahe mnogih ljubitelja prirode i ribolova.
Sta reci o samom druzenju? Druzenje kao i svako uz koju kapljicu, smijeh i odlicno raspolozenje cak i u "najtezim" trenucima dok smo se spustali u kanjon. Po dolasku su "pojedinci" uporno pokusavajuci pronaci bolji signal mobitela i pozvati helikopter u pomoc, ali bezuspjesno pa su bili prinudjeni na pijesku ispisati poruku da bi ih lakse pronasle spasilacke ekipe.

Da vidite kako ovo nije nikakva izmisljotina zamolicu druga Zlaju da potkrjepi jednom fotografijom. Iako je ogorcen nudio i predsjednicko mjesto ko ga iznese do ceste, nas drug Predsjednik se u jednom trenutku ipak ponadao da nece morati pjeske nazad. Mirso je dosao sa vjescu da po nas dolazi freza

, ali na kraju dodje "haber" da se pokvarila i nista nebi od toga. Sreca mu se nije osmjehnula pa je morao ponovo pjesaciti, ali na svu srecu pa bi "Donata" te izdurasmo do asfalta.
Predsjednik je opet bio "na visini svoga zadatka" i nije iznevjerio. Iako je zbog bojazni od "virusa" bio prinudjen da citavo vrijeme samnom pije "sirup" (citaj travarica), a kasnije u povratku "Donat Mg" (citaj Jabukovaca) smjeha nije manjkalo.
Drugog dana, nas domacin drug Montana lijepo nas je pocastio jednim jagnjetom koje je "zrtvovano" bas za ovu priliku i doneseno u kanjon Neretve gdje je ispeceno i u slast pojedeno. Sto se pak ribolova tice nije bilo bas sjajno. Montana, kao najbolji poznavalac terena, uspio je prvog dana uloviti jednu "kraljicu" Neretve, mekousnu pastrmku, i njenu "prvu pratilju" prelijepu potocnu pastrmku. Takodje je nas vodic Mirso ulovio jednog zubatka i tri manje potocare, ali iskreno ocekivali smo mnogo vise. Senad svoju prvu "tackastu" koju nije ulovio, Zlaja svoju prvu glavaticu koje takodje nije bilo, a ja da cu ponovo vidjeti Neretvu u starom svjetlu, prepunu ribe, netaknutu i bistru. Bistra jos jeste, ali netaknuta i puna ribe nije. Na sredini vira vidjeli smo nesto crno i pitali se sta je to, a kad smo se bolje zagledali vidjeli smo da je to velika automobilska guma. Prvi komentar Adija i mene bio je " Pa kako je dospjela ovamo kad nema ceste?" Nije je valjda neko teglio na ledjima kao mi svoju opremu. Bilo je tu i "zastava sramote" koje poskidasmo i spalismo. Doduse ne tako mnogo, ali bilo je i bojim se da ce biti jos vise iz dana u dan. Ribe ne tako mnogo kao sto smo ocekivali s obzirom na nepristupacnost terena, a izgleda da ju je svaki dan sve manje i da joj prijeti nestanak. Nadu, da mozda i nece biti tako dali su nam clanovi OSR "Konjic" Mitko, Hrabren, Naim i tri ribocuvara koji nas obidjose i ispricase koji se napori ulazu da se ocuva ova ljepota. Mi ih iskreno podrzavamo u njihovim naporima i kazemo "Svaka cast momci, samo naprijed". Bistro do nekog drugog susreta i ponovonog "napada" na hercegovacku ljepoticu. Jos jednom bih se zahvalio nasem drugu Montani, koji je glavni "krivac" za sve i bez kojeg ovog druzenja nebi ni bilo. Hvala Adiju, Senadu, Zlaji i malom Irfanu na prelijepim trenucima koje su mi pruzili, a koji su mi uistinu bili potrebni da "dopunim baterije" nakon svih onih ruznih trenutaka koji su mi se dogodili zadnjih mjesec dana. Na kraju evo jos koja slika:
Predsjednik ne radi ono sto se cini na slici, ne daj Boze, nego stvarno uziva u ljepoti Neretve
BISTRO!!