Ribolovački forum "BistroBiH"

kapitalnih primjeraka kakav je ovaj, na vrlo efektnoj snimci, težak 29 kg i dug 133 cm.

Tok rijeke Save kroz Zagreb izgledao je kao pravi odvodni kolektor otpadnih voda koju je slovenska industrija postojano i uporno opskrbljivala golemim količinama teških metala, nešto mazuta, ispiranim česticama ugljena iz Trbovlja i sluzavim otpacima tvornice celuloze u Krškom. Za nas zagrebačke pasionirane glavatičare bila je to teška kazna jer smo pamtili priče kako se u Savi skroz do Rugvice išlo na ribolov glavatica, a fotografija ribarske dinastije Jakovac s komadom od 16 kg samo je pojačavala našu frustriranost. Trofeji naših glavatica poglavito teški do 15 kg činili su nam se najveći na svijetu jer smo se morali truditi i putovati više sati lošim cestama prekrcanim kolonama kamiona i automobila, stotinu i više kilometara na Unu, Sanu, Kupu i Dobru. Koliko smo samo vremena utrošili čekajući da se podigne brklja preko brojnih prijelaza željezničkih pruga prije nego su te prijelaze premostili nadvožnjaci. Zapravo pravo je čudo bilo da smo uspjeli uloviti toliko glavatica ali pravi šok smo doživjeli kada se katkad u Ribarskom glasilu pojavila fotografija pokojega golemog primjerka glavatice iz Drave kraj Spittala.
slika 2

Ribari Sanskoga Mosta s tradicionalnim fesom na glavi snimljeni na utoku rječice Zdene u Sanu 1937. godine. Otac i sin Nezirovićs krupnom glavaticom od 15 kg ulovljenom omiljelim bosanskim koturom. Desno, u modernom krombi kaputu čuveni glavatičar Sulejman Biščević- Memko.

I tako u pričanju i razgledavanju popustila je mećava pa sam se vratio u hotel Sanus te ujutro ponovno krenuo do novog prijatelja Hamdije. Pošli smo u lov odmah kod njegove kuće i krenuli nizvodno. Pričao je on kako riba ima dosta i kako ih svakodnevno lovi, naravno sve same komade od više desetaka kila kako u Bosni uvijek vole uveličavati. Lovio je na neki čudan cof načinjen od traka gumenih veterinarskih rukavica s malom udicom na koju se ne bih usudio loviti niti klena, a kamoli glavatice o kojima je Hamdija pričao. Taj ponajbolji majstor brzo je ulovio neku glavatičinu bebu dugu trideset cm kao manju pastrvu i na moje zaprepaštenje odmah je strpao u ruksak govoreći kako on prvu ribu, zbog uroka, nikad ne vraća. Nije doduše vratio ni drugu, pa ni treću, još možda i manju, i zato sam ja zabrinut za riblji mlađ rijeke Sane ponudio Hamdiji pravi cof koji mi je napravio Leo Wolf a on ga nerado primio, pa sam mu još morao dati uz to i najlon primjeren tom cofu od 0,50 mm. Lovili smo tako neko vrijeme i došli do neke separacije šljunka gdje mi je na moj cof udarila štuka od kojih 4 kg, pa sam razočaran njezinim ulovom malo stao, jer nisam zaboga došao loviti više stotina kilometara od Zagreba ribe kojih ima i u svakom bližem potoku ili zagrebačkoj vodi stajačici. Vidim ja da bi Hamdija vrlo rado uzeo i tu štuku pa je onako čekajući da oprezno izvadim cof iz njezinih oštrih zuba bacio onaj moj cof na mjesto gdje sam trebao baciti upravo ja, da mi nije primila ta prokleta štuka. Kad je moj cof na Hamdijinu ljeskovom prutu pao u vodu, odmah ga je gotovo usisala veća glavatica od 10 kila. Tako sam još glavnom ribaru sanskog revira morao pomoći izvaditi tu veliku glavaticu koju je veseli Hamdija, likujući ponosno, vukao nekih dva dana po okolici Sanskog Mosta opravdavajući vlastitu veličinu ponajboljega lokalnog športskog ribara

kucaj na google glavatica ima jos puno dobrih slika i tekstova.

Zalosno je samo saznanje kako su se planski unistavala mijesta na kojim je mladica / glavatica bila superioran predator..
Nase generacije su platile veliki danak industilizaciji i energetskom razvoju bivse drzave.
Sljedece generacije ce platiti sa ovim forsiranjem izgradnje novih hidrocentrala sirom BiH..
Lovimo dok mozemo ili se borimo da nam neuniste vode (nepostoji trece)

Sta mislite o ideji da na glavnoj stranici napravimo jedan istorijski pregled ribolova u BiH koji bi sadrzavao ovakve slike i reportaze (poput npr. onih sto je g. Rajic mersad napisao o musicarenju)... Da to sve skupimo na jedno mjesto...

Nema nista jaceg za edukaciju nego dobar primjer iz proslosti koji nove generacije cini ponosnima.

Ja imam desetak ribarskih listova od 1926 do 1932 godine, čini mi se, u kojima ima jako lijepih textova i koje povremeno (kad stignem skenirati, konvertovati, srediti...) postavim na stranicu.Mislim da su sada svi objedinjeni u kategoriji "vremeplov".Imam jos nesto toga pripremljeno i bice uskoro na stranici.Postavljen je dio koji sam izvukao a vezano za poribljvanja rijekai jezera u BiH i mnogi i ne znaju otkud i od kada su ribe u vodama kojima gazduju.Podatak o prvom poribljavanju Plivskih jezera linjakom cini mi se 1914 godine, poribljavanje Hutova šaranom, nekih, sada, potoka koje ne bi mogli zamisliti kao vodama na kojima bi pecali ribu (rijeka Vogošća npr.)i taj opis puta iz Sarajeva do rijeke Vogošće - šega i poučni textovi gdje neki imaju i ovovremensku aktuelnost (problemi sa krivolovom, neuredjeno gazdovanje vodama, mreže, dinamit, karabit, lan, hlor...)