Ribolovački forum "BistroBiH"

Evo naletih na satelitske snimke gdje je moguce vidjeti obim katastrofe koja je zadesila Japan.. Imate ovaj plavi "hepek" sa misem pomjerite i vidite slike prije i poslije. Strasno !

http://www.nytimes.com/interactive/2011 ... unami.html

Ne ponovilo se vise nikom.

Sto bi rekao Mesa Selimovic:Dvije lubenice pod jedno pazuho ne mozes staviti,dva dobra tesko mozes sastaviti..."
A tako im i jest,i razvijeni i bogati i sve,al malo malo drmne ih neki zemljotres...

Njih zemljotres nas ratovi
Svi se oni oporave prije ili kasnije. Vidi Njemacku i Japan nakon 2 svijetskog rata gdje su bili ,a gdje su sada.. Samo mi na balkanu tapkamo u mjestu i hranimo se mrznjom.

Najrazvijenija tehnologija je kao u Japanu,nije mi jasno kako tako tehnološki razvijeni nisu bili u stanju upozoriti i skloniti raju da smanje broj žrtava,ona nuklearka što je roknula je trebala da ima bolju zaštitu u tako superiornoj zemlji kao što je Japan.Sve u svemu kad ih je udario belaj slabo su se snašli,žao mi poginuli ljudi i ovih što trenutno dišu radioaktivni zrak...
Onda ove bjelosvjetske gluposti u smislu-imate našu podršku- znamo mi bosanci tu njihovu podršku*

Prijatelji,

Jeste li se ikad mogli zamisliti, na pustom otoku, ali ne kao u filmu "Plava laguna", nego kao danas u Japanu. Srusene kuce, nema struje, vode, plina, hrane, ogrjeva, a stalno "bombardirani" radioaktivnim materijalom, nevidljivim neprijateljem, poput snajperskog metka... ja mogu. 4 godine sam zivio tako, samo moj otok nije bio odvojen morem. Sjecam se kad bih cuo da je neko "preplivao" more i spasio se negdje u civilizaciji. Mastao sam kako li je tamo negdje gdje ljudi idu na utakmice, pod reflektorima, jedu mesa i pilece supe, pa se zaslade bananom...

Vjerujem da me mnogi razumiju i sa tugom prate situaciju ovih "malih zutih", vrijednih i pametnih, koje cesto spominjemo u vicevima zajedno sa nasim "Mujom". Kako li je njima, pitam se, a ponovo se sjetih mog Sarajeva prije skoro 20 godina, i slusanja radija u iscekivanju "broda spasa" koji nije dolazio, ali bio je nada...

Znam da je ovo ribarski forum i da nesto i nije nase da o tome pricamo, posebno ne da dajemo inicijative koje nisu vezane za vodu... ali, dopustite mi da predlozim vama, da BiH bude barem camac spasa nekome sa otoka smrti. Mnoge od vas znam odlicno, po nadimcima i kapitalnim ulovima. Ne znam cime se bavite, sta radite da zaradite kruh vama i vasoj djeci, ali se iskreno nadam da medju vama ima neko, ko bi mogao reci koju rijec tamo gore, gdje treba.

Volio bih da nasa Bosna ponudi privremeni smjestaj tim nasim prijateljima, koji su sada, negdje na plazi, gledaju u pucinu, cekajuci brod... mozda bas nas, bosanski...

Osvrnite se okolo i pogledajte sta su nam oni donijeli kad nam je trebalo, i nikad, nista nisu trazili od nas...

Moze li Bosna i Hercegovina primiti brodolomnike iz Japana? Zavisi od nas, gradjana, a Japanci i njihova djeca cekaju svoj "snajperski metak", danas-sutra...


Molim da me ispricate za odmicanje od teme...

93 pregleda teme 5 komentara govori sve moj Montana. Samo nemoj po glavi druze plavi !

Nekad se nema sta reci. Nekad sutnja sve govori. Bolje i to nego da se raspreda o tome da li se moglo sprijeciti ili slicne price da se vuku na ovu nesrecu.
Ako ko zeli pomoci...evo prilike...

Seha je napisao/la:93 pregleda teme 5 komentara govori sve moj Montana. Samo nemoj po glavi druze plavi !

Tacno tako Seha, a onda se sjetim "Danskog feta sira", "USA brasna", "Norveske ribe" i "Ikara". Smrdljivo ili ne, jelo se, a milioni izbjeglica su glave spasili. O obnovi da ne pricamo. Kuce su napravljene, mostovi i tuneli. Puno vise nego vlasti i narod zajedno, kao da je svijet nesto nama bio duzan. Nikad nismo zvanicno se nikom ni zahvalili, a kamo li pomogli.

Sjecam se scene sa pocetka rata. Padaju granate po mojoj mahali, a ja posao kod starog amidze, da vidim treba li mu stogod. Vidim troje ljudi ide uz ulicu (Anna Riu, Erik Hauck i Jordi Pujol iz Barcelone). Tada osim granata ni ptica nije mogla uletiti u Sarajevo. Na moje pitanje sta oni rade tu Anna odgovori:"Mogli smo nazvati da pitamo kako ste, ali to ne pokazuje nista koliko vas volimo, bolje je da smo dosli da budemo s vama..." Volontirali su kao novinari za Avui (novine iz Barcelone). Nekoliko dana poslije Jordija je ubio snajper. Erik je ostao u Sarajevu skoro cijeli rat, a poslije rata je bio glavni organizator obnove Zetre, Mojmila kroz Gradsku skupstinu Barcelone i MOK gdje radi. Sjecam se kad je dosao onaj veliki ekran i montiran u Zetri, pa smo ga probali tako sto je on pustio video kasetu snimljenog derneka u ratu uz svijece i gitaru... Eh danas u toj Zetri pjevaju i dernece (odavno nema olimpijskih sportova) mnogi koji nikad nece znati ovu pricu, jer ih ne zanima. Niko od njih nije ni cuo za ime Jordi pujol, fotograf iz Barcelone, prvi stranac koji je usao u opkoljeno Sarajevo, da vidi svoje prijatelje. Mnogi i ne znaju da je grad Barcelona pobratim sa Sarajevom, pa i dalje navijaju zdusno za Real (zamjerka ljudi iz Barcelone). Cim je zavrsio rat otisao sam kod njih i prvo na utakmicu... Tad su igrali Kodro i Prosinecki u Barsi... a ja se nisam mogao nacuditi koliko ljudi mi je prilazilo da mi pozeli dobrodoslicu i slobodu... Na jednoj konferenciji pod nazivom "Europa umire ili se preporadja u Bosni", koja je odrzana na najstarijem univerzitetu u Barceloni, prisla mi je jedna aktivistkinja neke od humanitarnih organizacija i gledala 5 minuta u mene. Posto je upitah zasto, samo ce kratko:"4 godine sam radila za ljude iz BiH, a sad prvi put vidim jednog Bosanca. Mislila sam da ste drugaciji... od nas..."

Danas je Japan Bosna. Danas ima male djece u Japanu, koja su ostala bez roditelja. Danas ima gladnih u Japanu. Danas smo mi Barcelona, Norveska, Amerika ili Japan... kako je cudan ovaj ringispil... ruski rulet... ko li je sutra na redu... "... nece ba nas, jedni druge po kuci tjesimo..." (Edo Majka)

Mi izgleda spadamu u onu "sortu" sto na ove vijesti promjeni kanal nakon sto izgledamo svu destrukciju. "Narod hoce veselo, ko ce slusati tudju muku..." (pusenje-Ibro Dirka)

Mi k'o onaj sto dodje u kafanu da se "grebe za pice", a nikad ture nije zvao...

Neznom rodjo mi bas nesto precesto sutimo u svim sferama od ribolova do ........................................!?
Uslo nam u naviku sta li.

Aferim Montana.. Oporavice se Japan i bez nas, mi svakako ni sami sebi neumijemo pomoci.

Oči čitavog svijeta su uprte u Japan preko mali ekrana pa i naše bosanske.Japan je velikodušno pomagao nas dok je bilo najteže a nastavio je pomagati sve do dana katastrofe.Moja porodica je uplatila skroman prilog koji ne znači u praksi ništa ali meni znači znak zahvalnosti tim ljudima koji su pomagali nas.
Monty tvoji tekstovi se moraju uvezati u korice kad tad, aferim brate

zlaja je napisao/la:Monty tvoji tekstovi se moraju uvezati u korice kad tad, aferim brate

Moze pod dva uvjeta. Kad odemo u penziju i ako ces ti oslikati prednju stranu uz naslov.

Malo me dirnulo kad sam gledao one dragovoljce u nulearkama koji se svjesno zrtvuju za covjecanstvo...

Rodjo, generalno jeste tako,..na zalost. Ili se suti ili se busamo u prsa ili ja ovo ja ono, a tu smo gdje smo...korak naprijed, nazad dva.

Dok nisam znao Japance mislio sam kao i svi mi. Vec duze vrijeme drugacije mislim o njima. Par dana prije nego su se kamikaze prijavile rekao sam zeni da ce to uraditi. Cast i upornost je na prvom mjestu pojedinca, a sa tom cascu i upornoscu su sve u stanju uraditi. Bas takvima treba pomoci i sigurno to nece zaboraviti pa cak i oni koji se rode poslije.