Evo konačno i malo slobodnog vremena da dovršim započetu temu ZA I PROTIV, prilogom o Zakonu o slatkovodnom ribarstvu i Pravilnicima koji su proistekli iz tog Zakona. Svi koji kažu da su Zakon pisali oni koji sa ribolovom nemaju nikakve veze, u potpunosti su u pravu. Tačnije rečeno, oni nisu pisali Zakon već prepisali Zakon o slatkovodnom ribarstvu Hrvatske i to ne bi bilo sporno da nije izmjenjeno nekih 5% tog Zakona i te izmjene su, po meni, razlog nezadovoljstva ribolovaca, odnosno onih kojima je taj Zakon namijenjen. Pouzdano znam, prema riječima jednog od autora Zakona g-dina Mišića, da je pojedince iz Saveza interesovao samo dio gdje su zastupljeni njihovi interesi, zapostavljajući glavninu i tek na Skupštini SRS FBiH u Sarajevu 2005. godine, uz prisustvo predstavnika i autora Zakona iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, počelo se pričati po tom pitanju, ali već je bilo kasno.
Kada rekoh da je Zakon kopija Zakona o slatkovodnom ribarstvu Republike Hrvatske sa 5% izmjena, naglašavam da su upravo te izmjene i najveće manjkavosti u Zakonu. Ostalo je sve isto, izgled i cijene ribolovnih dozvola, kaznene odredbe, Pravilnici…
Naime, u Zakonu Republike Hrvatske ribolovno područje jest područje određenog vodotoka sa svim njegovim pritocima i plavnim područjima, odnosno područje stajaćih voda koje predstavlja biološku, hidrografsku i gospodarsku cjelinu i ima uvjete za ribolov, akvakulturu i zaštitu riba, stručno sustavno praćenje i primjenu mjera od važnosti za razvitak slatkovodnog ribarstva i ono se dijeli na ribolovne zone.
U našem Zakonu ribolovno područje jest dio ribolovne vode koji čini hidrološku, biološku i ekonomsku cjelinu, a u okviru granica kantona i ono se takođe dijeli na ribolovne zone.
Ribolovna područja, odnosno dijelove ribolovnih područja – ribolovne zone, određuje i ustupa na korištenje fizičkoj i pravnoj osobi, odnosno udruženju ili organizaciji sportskih ribolovaca kantonalno ministarstvo mjerodavno za poslove poljoprivrede.
Korisnik kome je ribolovno područje ustupljeno na korištenje ne može to ribolovno pravo ustupati drugim subjektima.
Općepoznato je da su naše vode i previše “usitnjene” i ribolovnim područjem smatrati područje kojim gazduje jedno udruženje umjesto da se to proglasi ribolovnom zonom, a vode Kantona ribolovnim područjem i kao takve davati na upravljanje i gazdovanje, došli smo u situaciju da za jedan sliv, npr. Rijeke Bosne, trebamo 30-tak dozvola jer Zakonom nije regulisano, kao što je slučaj u Republici Srpskoj, da jedna dozvola važi na čitavom području Federacije. Svi koji imaju iole atraktivne vode za ribolov ne žele biti potpisnici Sporazuma o zajedničkoj dozvoli. Znači, ribolovna zona figurira u Zakonu, ali nije poznat niti jedan slučaj da je jedno područje proglašeno ribolovnom zonom. Po meni, osim neregulisanja zajedničke dozvole na teritoriji Federacije što je jedini uslov da se u budućnosti sa jednom dozvolom može loviti na čitavom prostoru BiH, neproglašavanje ribolovnim područjem voda jednog Kantona, a dijelova u njemu ribolovnom zonom, je najveći propust I manjkavost ovog Zakona. Obzirom da se ribolovna područja već daju na korišćenje, ovaj propust u Zakonu je nemoguće ispraviti, niti je moguće bilo kada sa jednom dozvolom loviti na teritoriji Federacije, a kamo li BiH.
Ako zanemarimo ove propuste u Zakonu, slijedeća stvar koju veoma malo Udruženja ispunjava kao obavezu, dosta ih i ne poznaju te stvari pa ih i nesvjesno zanemaruju je donošenje godišnjeg programa unaprijeđenja ribarstva, odnosno godišnjeg programa, urađenog u skladu sa ribarskom osnovom koju, opet, mnoga Udruženja nemaju ili je istekla, a bez nje je zabranjen svaki ribolov na tom području.
Godišnji program mora sadržati:
1. procjenu količine riba i njihova prirasta u ribolovnom području ili ribolovnoj zoni ili njenom dijelu;
2. dozvoljeni godišnji ulov ribe po vrstama i dozvoljeni dnevni ulov ribe;
3. plan poribljavanja prema količinama i vrstama ribe, te novčana sredstva za realiziranje plana;
4. mjere i način zaštite ribolovnog područja, ribolovne zone ili njenog dijela, organizaciju rada ribočuvarske
službe, te plan rada na uređenju okolice;
5. planirane sportsko-ribolovne aktivnosti;
6. planirana novčana sredstva i namjenu korištenja tih sredstava.
Osim pobrojanih tačaka za nas je najinteresantnija tačka 2., dozvoljeni godišnji ulov ribe po vrstama i dozvoljeni dnevni ulov ribe.
Novim Zakonom količina ulova je čak udvostručena, (prepisano iz Hrvatskog Zakona), iako je poznata činjenica o katastrofalnom stanju na našim vodama kada je riblji fond, briga o zaštiti i poribljavanje u pitanju, uz časne izuzetke koji su ovaj problem uočili ranije i na vrijeme poveli brigu o zaštiti i unapređenju ribljeg fonda.
BISTRO DIVERU PO STO PUTA.
Zbog neznanja autora koji nije konsultovao Ihtiološki institut i njegove uvažene profesore, od kojih bi dobio prave informacije o stanju na našim vodama, napravljen je Pravilnik o načinu, alatima i sredstvima kojima se obavlja ribolov i koji, opravdano, stvara mnogo polemike i nezadovoljstva među ribarima.
Dole su navedeni članovi iz Pravilnik o načinu, alatima i sredstvima kojima se obavlja ribolov.
Član 8.
Sportsko-rekreativni ribolov smije se obavljati s najviše dva ribolovna štapa sa po dvije udice i
jednim ribolovnim štapom sa plovkom i jednom udicom.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na umjetni mamac – varalicu.
Član 9.
Sportsko-rekreativni ribolov salmonidnih vrsta riba (svih vrsta pastrmke, mladice, glavatice i
lipljena) smije se obavljati samo s jednim ribolovnim štapom.
Ribolovni štap iz stava 1. ovog člana smije imati najviše jedan umjetni mamac (mušicu ili
varalicu), bez utega.
Član 10.
Izuzev od odredbe stava 2. član 9. pri vršenju sportsko-rekreativnog ribolova na ostale vrste riba
mogu se koristiti svi prirodni i umjetni mamci, osim ikre.
Zabranjeno je loviti ribu uz upotrebu strane (alohtone) vrste ribe (žive ili mrtve) kao mamca.
Član 11.
Prilikom obavljanja sportskog ribolova smije se koristiti sljedeća oprema:
1. jedna mreža za prihvat ribe (sak);
2. jedna mreža čuvarica za spremanje ribe (nec);
3. jedna kuka.
Član 12.
Sportsko-rekreativni ribolov obavlja se samo s obale ribolovne vode, bez upotrebe čamca i
drugih sličnih plovnih objekata i naprava.
Izuzev od odredbe stava 1. ovog člana upotrebu čamca za obavljanje sportsko-rekreativnog
ribolova određuje korisnik ribarskog područja.
Član 18.
Dozvoljeni maksimalni ulov pri vršenju sportsko-rekreativnog ribolova iznosi:
1. jedna mladica ili jedna glavatica dnevno, a najviše tri komada godišnje;
2. pet pastrmki dnevno;
3. tri neretvanske mekousne pastrmke ili lipljena dnevno;
4. četiri soma, smuđa, šarana, štuke i kečige dnevno;
5. deset škobalja, plotica, deverika i klena dnevno.
U slučaju ulova raznih vrsta riba iz tačke 3. stava 1. ovoga člana maksimalan broj je uvijek tri,
riba iz tačke 4. maksimalan je broj uvijek četiri, a iz tačke 5. maksimalan je broj uvijek deset.
Član 19.
Ribolovac je obavezan nakon ribolova, a prije odlaska sa ribolovne vode, upisati podatke o ulovu u
sportsko-rekreativnom ribolovu (vrste i količina ribe) u obrazac evidencije dnevnog ulova.
Obrazac iz stava 1. ovog člana sastavni je dio dozvole za sportsko-rekreativni ribolov.
Član 20.
Ribič je obavezan na kraju ribolovne sezone, a najkasnije do kraja januara za prethodnu godinu,
korisniku ribolovnog područja dostavi izvještaj o godišnjem ulovu.
Korisnik ribolovnog područja je obavezan dostaviti podatke o ukupnom godišnjem ulovu u
sportsko-rekreativnom ribolovu (količine i vrste riba) Ribolovnom savezu Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: Savez) najkasnije do 1.marta za prethodnu godinu.
Savez je obavezan dostaviti podatke o ukupnom godišnjem ulovu u sportsko-rekreativnom
ribolovu Federalnom ministarstvu najkasnije do 15.aprila za prethodnu godinu.
Ove članove, izvode iz Pravilnika, sam naveo da bih se vratio na godišnji program unaprijeđenja ribarstva i Ribarsku osnovu koji su usko povezani i daju nam mogućnost da ispravimo greške i donesemo Godišnji program u skladu sa našim stvarnim stanjem na ribolovnom području kojim gazdujemo.
Ribarska osnova se donosi na period od pet godina i sadrži:
1. temeljne hidrološke, biološke, fizičke, kemijske i druge karakteristike voda ribolovnog područja;
2. sastav ribljeg fonda po vrstama (kakvoća i količina);
3. mogućnost i način prirodnog i umjetnog prirasta ribljeg fonda po vrstama riba;
4. mjere za gajenje, zaštitu i lov riba i životinja kojima se ribe hrane;
5. mogućnost gospodarskog ribarstva i ulova rakova;
6. mjere za zaštitu ribljeg mrjestilišta, riba i riblje ikre sa plavnih područja;
7. mjere za otkrivanje i suzbijanje zagađivača voda ribarskog područja;
8. uvjete obavljanja športsko-rekreacijskog ribolova i mjere za promicanje športsko-rekreacijskog ribolova i
ribolovnog turizma na ribarskom području;
9. organiziranje ribočuvarske službe;
10. program poribljavanja (vrijeme, količina i vrste riba);
11. sredstva potrebita za provedbu ribarske osnove i način osiguranja tih sredstava.
U slučaju pomora riba, veće od jedne trećine ihtiomase procijenjene ribarskom osnovom, mora se obaviti revizija ribarske osnove.
U Ribarskoj osnovi je za svaku od pet godina tabelarno data trenutna situacija sa ribljim fondom na tom ribolovnom području za svaku ribu posebno, količina i mogućnost prirodnog i umjetnog (poribljavanje) godišnjeg prirasta te maksimalno dozvoljeni ulov pojedinih vrsta riba na tom području. Svako odstupanje od ovih preporuka predstavlja problem jer dobivanjem ribolovnog područja na gazdovanje, Udruženje se obavezalo da će ispoštovati sve preporuke iz Ribarske osnove. Nekontrolisan izlov, neadekvatno i nepravovremeno poribljavanje dovodi do smanjenja riblje populacije i nezadovoljstva ribolovaca jer su uredno platili punu cijenu dozvole i traže adekvatno tome i odgovorno ponašanje udruženja od koga su kupili dozvolu.
Izuzetno je važno da ribolovac nakon svakog izlaska u ribolov redovno vodi evidenciju o količini i vrsti ulova te da sačini godišnji izvještaj i isti preda do kraja januara naredne godine nadležnima u Udruženju. Samo na osnovu ovakvih i blagovremenih izvještaja, Udruženje može donijeti koliko toliko realan plan izlova pojedinih vrsta ribe za tekuću godinu. Udruženje ne da može, već mora, planirati izlov u tekućoj godini samo u skladu sa Godišnjim programom, ne obazirući se na Pravilnik o načinu, alatima i sredstvima kojima se obavlja ribolov. U tekućoj godini Udruženje može donijeti totalnu zabranu o izlovu pojedinih vrsta, smanjiti dnevnu količinu ulova u odnosu na količinu dozvoljenu u Pravilniku, zabraniti ribolov na određenom dijelu ribolovnog područja, ograničiti upotrebu određenih mamaca I načina ribolova, a sve u cilju unapređenja i zaštite ribljeg fonda.
Pravilnik je dao maksimalno dozvoljene količine dnevnog ulova, ali Zakon kaže da se sve mora raditi u skladu sa Godišnjim programom i obaveznom Ribarskom osnovom.
Izvinjavam se na ovako obimnom tekstu, a neke stvari sam izostavio dajući vama priliku da sami dopunite I ukažete na još manjkavosti koje ovaj Zakon I pravilnici imaju, odnosno na nepravilnosti tokom njegove primjene.
Za slijedeću sedmicu pripremiću izvještaj na osnovu dosadašnjih komentara na ovu temu pa bih vas molio, ako imate još sugestija i savjeta da iste dostavite na moju e-mail adresu
esadfejzagic@gmail.com i unaprijed se zahvaljujem.