Nocu bih ga ostavljao vezana za šator da se prozraci, upije nocnu svježinu i drugoga dana da mi tu svježinu odiše tokom puta. A on je cijeloga dana pomalo otpuštao tu nocnu svježinu i olakšavao mi boravak na suncem okupanoj rijeci - ili se barem meni tako pricinjavalo
Vjerno mi je služio svih deset dana puta na rijeci Savi, ocuvavši svoje dostojanstvo i izgled tako da sam ga koristio i dalje. Iduce 2008. godine poslužio me na putu od Mureka iz Austrije do Dekanovca u RH koji smo zajedno prošli ploveci rijekom Murom
Iste godine preplovio je i rijeku Kupu od Broda na Kupi do Ozlja djelece sa mnom najljepše trenutke, prolazeci carobnom prirodom...
Iduce godine ponovo zajedno plovimo rijekom Murom istu relaciju kao i prethodne godine, Pomalo vec gubi svoju vitalnost, izgled, a i funkciju
U jednom naletu vjetra poceo se raspadati, ali je ipak smognuo snage da izdrži do kraja puta rijekom Murom. Bio mi je prirastao srcu, tim prije što je iza nas ostalo puno kilometara zajednickog druženja u plovidbi, puno doživljaja sa tih plovidbi i puno promjena vremenskih (ne)prilika na njima.
Nisam ga želio baciti tek tako. Ipak mi je prijatelj. Želio sam ga "sahraniti" kao pravoga mornara i lutalicu. Doplovivši na kraj murske regate u Dekanovac, skinuo sam ga sa glave i pustio u rijecnu maticu Mure, da ga ona ponese dalje. Da živi u njoj, da se krece i možda još posluži ribama kao zaklon, žabama kao odmorište ili jednostavno da svojim tvorivom dade energiju nekim biljkama uz rijeku da lakše i bolje nastave rastiti.
Rijecna matica ga je prihvatila i ponijela svojim putom. Ispocetka se namještao u njoj, a poslije se smirio i prepustio rijecnoj matici, vjerojatno se cudeci što ja ostajem na obali
Ako ga negdje i sretnete u vodi, ostavite ga na miru, zaslužio je to. Vjerojatno uživa u vodama rijeka i tko zna, možda ga i ja sretnem negdje na rijekama, tko zna.....
