Ali nemojte pri tome biti oholi, ne dirajte prirodu, nemojte je zagadivati, ne ostavljajte iza sebe ništa, jer ce vas priroda iduci puta docekati još ljepša i podatnija. Ukažite i drugima da cuvaju prirodu, da je paze, da se prema njoj odnose bolje nego sami prema sebi.
Dok to ne uradite podite sa mnom, pozvani ste. Pozovite i svoje bližnje neka podu ...
Uploviti cemo iz rijeke Kupe izmedu mjesta Lijevo Sredicko i Lijevi Štefanki u rijecicu Kravaršcica i poci laganice uzvodno njome.
Malo tko ide dalje rijecicom od maloga pristaništa gdje lokalni stanovnici vežu svoje camce. Cak ni njih ne zanima šta ima dalje. Što idemo dalje rijecica je sve ljepša...
Strme obale rijecice ne dozvoljavaju ulazak i izlazak iz nje svuda gdje bi mi to željeli. Pa cak nam i rijecica ne želi pokazati sve svoje ljepote. U jednom trenutku preprekom u svojem koritu prijeci daljnju plovidbu naprijed.
Drugo nam ne preostaje nego da zastanemo, popijemo pivcu koju uvijek moramo imati uza sebe, pa lagano niz rijecicu vratimo se u rijeku Kupu. Sam ulazak u Kupu je prelijep...
...kao i daljnja plovidba Kupom.
Drago mi je ako vam se ovo putovanje sa mnom svidjelo. U buducim vremenim ploviti cemo još mnogo i vrlo lijepih trenutaka doživjeti zajedno...
