Ribolovački forum "BistroBiH"

Sa koliko stvari si možemo zadovoljiti naša htjenja, potrebe i snove. Što više imamo sve više tražimo i nikako da stanemo, da odredimo granicu svojih potreba. U tim širenju svojih prohtjeva postajemo megalomani i nikako da si nademo mir, spokoj i zadovoljstvo. Uvijek želimo više, više i više. Postajemo robovi svoje nezasitnosti, a tada doživljavamo emocionalni i ljudski krah. Tonemo i padamo unatoc materijalnom blagostanju koje je nagomilano oko nas.

A u stvari tako malo nam treba. Evo vam primjera:

Malo dasaka, najlona i eksera uz potreban trud i pripomoc prijatelja, zgodno mjesto u prirodi i evo nam raja za uživanje. I oni koji najviše imaju žude za ovakvime mjestom, za mirom i spokojom koji davno izgubiše, a koje treba znati doživjeti upravo ovdje, tu na ovome mjestu.

Na ovo sam predivno mjesto naišao na Dravi nizvodno od Barca, na desnoj obali rijeke. Koristio sam ga za predah i bio zadivljen lokacijom, jednostavnošcu i mirom koji sam zatekao. Spokojno sam i zadrijemao poslije rucka koji sam ovdje pojeo i da nije bilo obilja komaraca kojima moja krv postade poslastica, prespavao bih u tome raju cijelo popodne.

Da li sam u pravu prosudite i sami ...

... U pravu naravno da DA!!! Ja bih dodao pored svega i čista savjest , ko je ima naravno, al prije ili poslje mora da proradi. Pitanje je vremena . Postati rob navika hrliti za materijanim ili bilo čim drugim što se kosi s ljudskim načelima, probudit se sa 60 god i pogledat oko sebe premotati film i shvatiti šta smo mogli, a nismo. I šta smo htjeli-zeljeli, i nismo!! ravno suicidu po meni?! Jednom riječju kultura zivljenja!!! U nekom normalnom svijetu ....