Nakon oko kilometar od mjesta gdje smo doruckovali susresmo i jednoga ljubitelja prirode iz obližnjega sela. Sagradio si nekakvu dašcaru medu drvecem, opremio je sa svime što mu treba, mada vidjeh da ima i stvari koje mu nikada nece trebati, uredio sve po svome i na ovo mjesto dolazi uživati u miru i ljepoti prirode.
Ponudismo mu gemišt koji je odbio, ali kada je vidio sa ga mi ispijamo bez njega, požurio se ispraviti kako ce ga ipak popiti mada mu nije do njega. Ispio ga je na na takav nacin kao da ce mu gemišt pobjeci iz ruke.
Plovismo još malo uzvodno, a onda se okrenismo nazad. Potrošismo vrijeme koje smo imali za dorucak. Vrijeme je bilo da polako krenemo do mjesta gdje smo zapoceli plovidbu, pa onda podemo kuci na rucak, a i vina nam polako ponestade pa dobismo i razlog više da se vratimo nazad.
I za kraj svima preporucam kada imate imalo vremena podite u prirodu. Ponesite nešta za popiti i pojesti, iskonzumirajte to u miru i tišini prirode i vidjeti ce te da ce vam to daleko bolje prijati nego da st to jeli i pili kod kuce. U prirodu povedite nekoga sa sobom da podjelite utiske, da ga podarite ljepotom prirode. Bit ce vam zahvalan, a i vama ce biti ugodnije.
