
Sve je pocelo prošle godine negdje u februaru mjesecu kada sam došao u Sisak izvidjeti gdje bih mogao smjestiti svoju brodicu koju sam kupio u Slavonskom Brodu i imao namjeru da je baš u Sisku vežem i držim je na vezu.

Našli smo se na obali Kupe na njenom 4. km. Krešo je došao obici svoj camac, svoju "Zipku", koju ima tu na vezu. Rijeka je jako narasla i nosila svega i svašta tako da je bilo korisno da se obide camac da ne bi nešta po zlu krenilo.

Zapoceo sam razgovor s njim o rijeci, neiscrpnoj temi za razgovaranje ljudi koji je vole i pokušavaju proniknuti u njene cudi, nastavismo ga u obližnjoj gostionici i do sada nikako da iscrpimo sve teme zapocetoga razgovora. Do sada saznah da je na rijeci odvajkada i gotovo uvijek.

Na rijeci provodi svoje umirovljenicke dane, plovi njome svojim camcem za koji ima motor Tomos od 10 KS, lovi ribu iz nje, pa ako je ulovi malo više onda napravi kotlic za društvo, koje ga hvali i kao kuhara.

Zimi redovito dolazi na obalu Kupe, malo obide svoju "Zipku", susretne se sa prijateljima pa uz razgovor ili picence prekrati si vrijeme.
A ljeti... e tada prosto oživi, podmladi se, dobije nekakvu novu energiju i preokrene cijeli sistem dotadašnjeg zimskoga života.
