Sada kada smo zamislili tu ogromnu orahovu ljusku spustimo je u korito brze rijeke. Po spuštanju ona ce zaploviti.
Medutim, nismo je stavili u vodu da otpliva vec da nam posluži za naše buduce namjene. Zato cemo je vezati da ne otplovi. Ako to uradimo samo sa jedne strane, naša ljuska ce ostati na jednom mjestu na rijeci privezana.
Ali ljuska ce onda plutati samo sa jedne strane rijeke, s one sa koje je privezana za obalu. Cilj nam je zadržati tu ljusku na sredini rijeke. Da bi to ucinili privezati cemo je i za drugu obalu sa druge strane dijegonalno nasuprot prve strane. Malo cemo je potegnuti i centrirati na sred rijeke.
Dobismo tako ljusku na sredini rijeke u rijecnoj matici. Sada trebamo doci do ljuske i uci u nju. Da bi to ucinili zamjeniti cemo konope kojima je vezana sa celicnom konstrukcijom po kojoj smo položili stazu, sagradili i ogradu da ne bi sa staze pali u rijeku. Sada imamo stazu s jedne obale do ljuske i od ljuske do druge obale. Mali most za prelaz preko rijeke.
Ako malo pažnje posvetimo toj pješackoj stazi kojom dolazimo i odlazimo sa naše ljuske, moglo bi to lijepo da se uklopi u ambijent rijeke i obale.
Medutim sama ljuska je sa gornje strane otvorena i brzo bi je jesenje i zimske oborine napunile vodom i potonula bi. Da bi to sprijecili, a opet da bi mogli boraviti na ljusci poželjno je ugraditi krov na njoj. Krov da i to ne bilo koji. Iskoristimo savremene materijale za gradnju. Napravimo od inoxa konstrukciju koja ce lijepo izgledati, zaoblimo je da prati formu linije doljnje ljuske, pricvrstimo staklo na nju kako bi kroz njega mogli promatrati rijeku i uživati suhi na sredini brze rijeke i eto nam predivnoga krova
Natkrijmo i sam ulaz na ljusku u istome stilu.
