Ima ih razlicitih velicina, dužih, kracih, širih i užih. Uvijek su se lijepo "ugnijezdile" u rijecni tok i kao da se šepure dokazujuci svoju nadmocnost i snagu nad rijekom. A ovoj kada dojadi takvo ponašanje, jednostavno naraste, prekrije otoke i otocice i onda zadovoljno žubori iznad njih kao da im se izruguje i svojim žuborenjem im kazuje i pokazuje tko je tu, u rijecnom koritu, ustvari gazda.
Ali kako nastaju ade, kako se radaju, žive i da li umiru?
Gotovo svim adama rijeka je majka. Svojim tokom stvorila ih je, ali im je ujedno i maceha jer ih i uništava i "usmrcuje". Tekuci od izvora ka ušcu rijeka svojom vodom i snagom dubi korito i odnosi zemlju i šljunak niz svoj tok. Tamo gdje je dno tvrde, cvršce jace se opire vodenom toku, dno se ne produbljuje vec ostane plice i iza toga mjesta stvaraju se virovi u kojima se nagomilava do toga mjesta donošeni šoder i zemlja. Pa još kada se tu za nižega vodostaja zaustavi drvo išcupano bujicom rijeke koje se ne prepušta umiranju, nego se svakom svojom žilicom bori za život pa se tu, u plicini, zakorijeni i eto pocetka radanja ade. Dalje rijeka sama radi svoje. Donosi novo drvece koje se taloži pored zakorjenjenoga drveta, praznine popunjava rijecnim muljem i kamenjem kao da zida ostrvo i ono polako raste. Daljnje donošeno i nagomilano, a živo drvece se zakorjenjuje, ucvršcava za podlogu i rijecna ada raste.
Živahnost rijecne matice polako i uporno potkopava obale ade tjerajuci je da joj se obala obrušava u rijeku. To dugotrajno izjedanje obala može rezultirati nestankom jedne ade na jednom, ali i radenje neke druge ade na drugom mjestu. I ta igra rijeke i ada vjecno traje odvajkada do vjecnosti...
Kada plovimo rijekama zapažamo tu igru i divimo se skladu prirode i njenom savršenstvu da ako negdje nešta uzme na jednome mjestu, na drugome mjestu ce to obilato nadoknaditi. Bio sam i još sam svjedok stvaranja i rasta jedne ade u rijeci Dravi.
"Tvrdoglava" ada pocela se stvarati na samoj granici izmedu Madarske i Hrvatske. Nije nicija i svacija je. Ono šta je bitno, ada je onih dobrih ljudi koji vole rijeku, uživaju u njoj i ako se sretnu na njoj, pocaste se. Nepoznavanje jezika ih nimalo ne ometa u medusobnoj komunikaciji, naprotiv druženje cini aktivnijim i zanimljivijim. Jer ako vam netko pruži bocu pica nešta vam govori što ne razumjete, shvatiti cete odprve da vas želi pocastiti, tu cast cete prihvatiti, rijecima zahvaliti, a on iako ne razumije šta mu pricate, shvatiti ce vaše rijeci, ali i gestu ako mu vi ponudite svoje pice. I medusobna komunikacija je ostvarena i uspjela je... Dobrota dobrih ljudi je uvijek razumljiva i treba ju održavati i širiti. Sudjelujte u tome aktivno....
