Ovoga puta vodim vas na plovidbu kanuom po rijekama Glini i Kupi. Na put, nakon kracih priprema i organizacije prijevoza, krecem sa prijateljom ciju cete fotografiju kasnije vidjeti. Namjerno je ne stavljam odmah kako ne bi zbog njegove ljepote izgubili volju da pricicu pogledate do kraja.
Put od oko 40-tak kilometara rijekom Glinom i oko 20-tak kilometara rijekom Kupom namjeravali smo proci u dva dana. Pocetak puta trebao bi biti pored mosta na izlazu iz Topuskog.
Teren ne poznajem, a dolaskom na željenu poziciju uvidjesmo da se ne možemo spustiti u vodu sa kanuom i hrpom opreme. Obala je suviše strma, a pri vodi je mokra zemlja tako bez kupanja ne bi išlo na toj poziciji
Preko njiva po jednome nasipu prodosmo dobar dio puta, ali bez uspjeha. Do vode nikako ne možemo prici.
Raspolagali smo dobrim kartama terena pa iz njih iscitasmo da možda uspjemo malo dalje iza Topuskoga kod Hrvatskog Sela. Uputismo se ondje ...
Pored jednoga slapa pronadosmo dobar pristup rijeci, rekli bismo idealan. Iskoristismo ga, iskrcasmo opremu, potovarismo je u kanu, pocastismo se gutljajem domace rakijice za sretan put i krenusmo ...
Voda je lijepa, cista, doduše malo zamucena što je karakteristika rijeka cije je dno muljevito. Temperatura joj je takva da nismo imali volju da se u njoj okupamo, pa cak niti noge da mocimo.
Uskoro doplovismo do jedne cudne skele. Služi za prevoz osoba sa jedne na drugu stranu rijeke, a osobe koje se prevoze moraju se držati za sajlu ispruženu sa jedne na drugu obalu i povlaceci se za sajlu prelaziti rijeku.
