Nas stare odnesti ce vrijeme negdje u beskonacnost, tragove o nama zavijace tragovi buducih pokoljenja koji ce biti svježiji i bliskiji, kao što su naši tragovi prekrili mnoge tragove naših predaka.
Ta i slicne cinjenice nas obavezuju, kao što su obavezivale i prošle generacije, da posvetimo puno pažnje u odgoju i obrazovanju naših najmladih, naših potomaka. Pri tome rijec "naših" uzimam pod znacenje ne samo svojih potomaka, vec svih koje susretnemo u životu.
Imamo obavezu da i drugoj djeci pružimo lijepu rijec, kakav korisni odgojni savjet, pocastimo ih sa ljubaznošcu, kakvom poucnom pricicom ....
Osobno gledam da se tako postavim prema svoj djeci, bilo da ih poznajem ili sam ih tek upoznao. Susreti sa djecom na rijekama nije mi novost. Cesto ih susrecem, mahnem im ili malo "provozam" u vidokrugu roditelja, ukoliko dopuste djeci da se provozaju sa tamo nekakvim nepoznatim cikom. Evo i jedne zgode sa rijeke Mure.
Ploveci svojim kanuom izmedu ucesnika 9. Spusta murskih ladja, ugledao sam i najmladu ucesnicu regate.
Jedva sam je uocio onako skromno stisnutu, u velikom gumenom camcu, medu ucesnicima iz Slovenije. Sa zanimanjem je promatrala sve oko sebe, uživala u plovidbi i prekrasnom suncanom danu.
Plovili smo tako jedno vrijeme, zatim bili gosti gradana Bad Radkensburga, pa opet plovili. Tokom plovidbe obilazio sam svoje stare znance sa kojima sam se sretao na ranijim regatama, upoznavao nove, raspitivao se o svemu i svacemu, fotografirao ....
U jednom trenutku kada sam ponovo prišao slovenskom camcu, zamolio me njen otac da je malo povezem jer da bi rado htjela ploviti kanuom. Pristao sam na to i dobio društvo u kanuu.
Najprije je bojažljivo sjela naprijed na mjesto koje sam joj, onako u plovidbi, mogao ocistiti razgrnuvši svoju opremu razasutu po dnu kanua ....
.... a potom s vremenom bivala je sve sigurnija u kanuu. Izgleda da joj se svidala cinjenica da je kanu mnogo pokretljiviji od camca, a time i dinamicniji u plovidbi.
Predstavila se kao Eva, a na regatu je zajedno sa ocem došla iz Morske Sobote. Prvi puta je na regati i veoma uzbudena plobidbom po rijeci Muri.
Lagano smo plovili izmedu camaca, zastajkivali kod mojih poznanika, popricali sa njima. U toku plovidbe došli smo i do mojih znanaca, Medimuraca i njihovoga drvenoga camce iz kojeg se vijorio dim.
Domaci decki fino su zapalili roštilj na camcu, stavili na njega meso i cijeloj regati natjerali slinu u usta od predivnog mirisa roštilja. Ponudiše i moju novu prijateljicu. Neckala se stidljivo uzeti meso sa roštilja, sve dok joj nisam rekao da ce se time osnažiti i lakše ploviti.
U slast je pojela specijalitet sa ploveceg roštilja. Plovismo tako sve do Gibine, gdje je bila granicna kontrola ucesnika regate iz zemalja EU. Tu se iskrcala i sa svojim ocem otišla na granicnu kontrolu. Poslije je nastavila plovidbu samnom sve do Žabnika gdje je završavao prvi dan regate.
