Dabrove sam prvi puta vidio u Zološkom vrtu i izgledali su mi simpaticni, bezopasni, umiljati i veoma druželjubljivi, vidio sam im i zube ali nisam nikada o njima posebno razmišljao da imaju odredenu cvrstocu i jacinu. S druge strane to je ipak Zoološki vrt u kojem je sve umjetno napravljeno ne bi li na malome prostoru oponašalo prirodu i prirodne uvjete gdje žive životinje.
Prvi puta u prirodi susreo sam dabra ploveci rijekom Odrom. Cak sam mu se lagano sa leda približio na 2 do 3 metra udaljenosti prije nego je zaronio i više ga nisam vidio. Prvi susret sa njim je bio prožet velikim nabojem emocija s moje strane. Posjecujuci cešce rijeku Odru i ploveci njome cešce sam i susretao dabrove, ali nisam baš vidao "djela njihovih zubi".
Ploveci rijekom Murom prišao sam blizu jednoj dabrovskoj nastambi u rukavcu nedaleko glavnoga toka rijeke. Nastambu mi je pokazao prijatelj koji je cesto u prirodi sa svojom foto tehnikom gdje cesto "lovi" prizore u prirodi od kojih poslije, kada ih se gleda, zastaje dah. Oko te nastambe napravio je puno efektnih fotografija iz dabrove svakidašnjice.
Neki dan sam otišao doruckovati u prirodu rijecnoga toka rijeke Lonje. Prvi puta sam tada plovio rijekom Lonjom. Za lagane plovidbe najednom mi pažnju privukoše nagrižena stabla, kao i stabla koja su oborena u vodu griženjem oko debla. U prvi mah nisam shvatio o cemu se radi.
Tek nakon par sekundi mi iskrsnuše pred ocima prizori iz crtanih filmova u kojima dabar na ovakav nacin obara stabla. Prišao sam bliže i dobro razgledao tragove na stablima koji su ostali od dabrovih zuba. Fascinantno. Ti zubi su ostavili takve tragove kao da je stablo dlijetom tesano. Oglobani komadi debla razasuti uokolo bili su debljine i po nekoliko milimetara, širine nekoliko centimetara i dužine koja je prelazila i desetak centimetara.
Gledajuci ih tek sam tada shvatio pravo znacenje izrecice sa pocetka ove pricice. Zaista dabar ima jake, izdržljive i zdrave zube kada može tako obarati stabla cija debljina prelazi i 30 - tak centimetara. Gotovo nevjerojatno kako je priroda postavila stvari u svoj svojoj širini.
Zadivljen videnim gledao sam da se što prije udaljim sa toga mjesta ne ostavljajuci svojega traga kako bi dabar i dalje mogao na tome terenu neometan odradivati svoj zapoceti posao i smatrati ga svojom teritorijom na kojoj je on ipak "Gazda", sa velikim slovom G.
