Rijeka je na tome mjestu hirovita i brza, protice Apaškom dolinom, koja je ime dobila po mjestu Apace.
Izgraden je sa namjerom da preko njega slobodno i bez ikakve kontrole prelaze pješaci i biciklisti – rekreativci , koji žele upoznati slovensku i austrijsku obalu rijeke i njene prirodne ljepote.
....a tih ljepota, pored šume i vode ima u obliku raznolikog cvijeca raznih boja, izgleda i mirisa. Zanimljivo je da se to cvijece ne bere za nositi kuci, vec ostaje u prirodnom ambijentu neobrano, odnosno i drugima iza nas na pogledu.
.... dolina obiluje i raznim znamenitostima koje valja obici...
Na mostu se ponekada održavaju i prigodne manifestacije na kojima i muzikanti „odrade“ svoj posao puštajucci nizvodno zvukove svojih instrumenata...
A most vitak i malo zalucen sasvim lijepo se uklapa u okolinu...
...kao da su zajedno izrasli i razvili se...
... pogled izdaleka sa rijeke takoder pokazuje kako se lijepo most uklapa u okolinu...
Gledajuci taj most uz šuštanje rijeke Mure zapitao sam se može li nam služiti kao primjer. Može li nam pokazati da se imamo pravo slobodno kretati s obje strane rijeke bez da nas netko kontrolira, da nas ogranicava u necemu, a da mi sami našim prolaskom ne oštecujemo prirodu i uništavamo je. Da li se znamo ponašati u prirodi. Ostaviti drugima lijepi cvijet koji nas je obradovao, na radovanje i uživanje. Imamo li snage sagnuti se i pokupiti nešto što je netko drugi donio u tu prirodu i bacio, a ne pripada joj i nije mu tu mjesto. Imamo li snage...
Kada cemo poceti graditi mostove za osobno zadovoljstvo da prelazak preko njih bude osobna sreca i blagodat. Da li naše potomstvo vec sada odgajamo da tako bude, mada sami nemamo sve to... Razmislimo ....
