Oproštaj od prijatelja
Postano: 14 lis 2012, 14:20
Danas sam razriješio dužnosti svoga oficira za sigurnost na plovilu, svoga prijatelja, pratioca, nerazdvojnoga druga. Obavljao je tu dužnost do zadnjega dana, do zadnjega otkucaja svoga velikoga srca. Obavljao ju je savjesno, sa velikim žarom, požrtvovno.
Uvijek raspoložen za druženje, za plovidbu, za šetnje, uvijek razigran, a opet na oprezu, dužnost je obavljao časno. Bio mi je više nego prijatelj, bio je i utjeha, radost, bio je pri ruci kada god je to trebalo.
Kao maloga psiće koji je stao na dlan ruke, donio sam ga kući. Prekrasni mali crni psić sa bijelom flekicom na grudima, začas je svima ukućanima osvojio srce. Svojim nestašlucima, iskrenom radošću koju nam je pokazivao kada god smo dolazili s posla, nestašlucima u šetnji parkom, veselim lajanjem kada se radovao, veselim mahanjem kusastoga repa, plijenio je naše simpatije i ljubav.
Uzvraćali smo mu njegovu ljubav, svojom. Igrali se njime, pazili na njega, nastojali da ima divan život, kojime je i naš život oplemenjivao svojom radošču, ljubavi i nestašlucima.
Bio mi je pratioc u kretanju prirodom, volio vodu, plovidbe rijekama, kretanjima uz obalu. Sa posebnom pažnjom je promatrao predjele kojima smo plovili.
Nije mu teško bilo satima ploviti u skučemome prostoru kanua, nije pokazivao nemir, teškoće, radovao se svakom odlasku na plovidbe.
Volio se i kupati na pauzama dok smo malo odmarali uz obalu, volio plivati, oplivavati oko mene.
Sa radošću sam ga vodio sa sobom, često razgovarao sa njime, zajedno smo gledali u smjerovima iz kojih su dolazili sumnjivi šumovi . . .
Uvijek raspoložen za druženje, za plovidbu, za šetnje, uvijek razigran, a opet na oprezu, dužnost je obavljao časno. Bio mi je više nego prijatelj, bio je i utjeha, radost, bio je pri ruci kada god je to trebalo.
Kao maloga psiće koji je stao na dlan ruke, donio sam ga kući. Prekrasni mali crni psić sa bijelom flekicom na grudima, začas je svima ukućanima osvojio srce. Svojim nestašlucima, iskrenom radošću koju nam je pokazivao kada god smo dolazili s posla, nestašlucima u šetnji parkom, veselim lajanjem kada se radovao, veselim mahanjem kusastoga repa, plijenio je naše simpatije i ljubav.
Uzvraćali smo mu njegovu ljubav, svojom. Igrali se njime, pazili na njega, nastojali da ima divan život, kojime je i naš život oplemenjivao svojom radošču, ljubavi i nestašlucima.
Bio mi je pratioc u kretanju prirodom, volio vodu, plovidbe rijekama, kretanjima uz obalu. Sa posebnom pažnjom je promatrao predjele kojima smo plovili.
Nije mu teško bilo satima ploviti u skučemome prostoru kanua, nije pokazivao nemir, teškoće, radovao se svakom odlasku na plovidbe.
Volio se i kupati na pauzama dok smo malo odmarali uz obalu, volio plivati, oplivavati oko mene.
Sa radošću sam ga vodio sa sobom, često razgovarao sa njime, zajedno smo gledali u smjerovima iz kojih su dolazili sumnjivi šumovi . . .