Jez (Leuciscus idus)
Postano: 13 tra 2013, 22:43
Stigao je i jez u moju rijeku, ove godine mjesec dana ranije nego sto uobicava... sto me bas i ne raduje jer je to siguran znak da je gotova sezona morske pastrmke (u rijeci)...
Pokusao sam sa snimanjem danas... nije mi se dalo vaditi ribu iz vode na hladnoci, pa sam ih oslobadjao dok su plivale... I onda sam pomislio da umjesto fotografisanja mozda i ovako mogu pokazati dojam ulova...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=G6XrYp4_PaY[/youtube]
Da ne zaboravim... ono sto vidite u ustima na 3:03 je gamarus (prilicno krupan, 10-tka udica)
Jez (Leuciscus idus)
— vrsta je slatkovodne ribe porodice šarana (lat. Cyprinidae), roda klenovi (lat. Leuciscus) — reda šaranki (lat. Cypriniformes). Poznat je i pod nazivima: Jaz, Jalac, Masnica.
(kopirano sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/Jez)
To je bez sumnje jedna od najpoznatijih riba. Jez se lako razlikuje svojim debelim tijelom, prilično širokom, kratkom glavom, malim kosim ustima i bojom peraja. Najviše sliči klenu, no u ovog drugog glava je puno šira, tijelo je gotovo cilindričnog oblika, većih ljuski i širih usta. Faringalni zubi jeza (3 o 5 x 5 O 3) su gotovo isti kao i u bolena, ali on je puno širi i kraći od potonjeg i analna peraja kod njega je značajno uža (39–10).
Po svojoj veličini jez pripada krupnijim šaranskim ribama, njegova je uobičajena dužina 35–53 cm i težina od 2–2,8 kg, on rijetko teži više od 4 kg, ali uhvaćeni su divovski jezovi od 6, čak 8 kg. Po takvim ogromnim jezima čuveno je, na primjer, Sig jezero, u neposrednoj blizini grada Ostaškova — Tverska oblast, Rusija. Vrlo veliki jezi susreću se također u malim rijekama Kijevske oblasti, Ukrajina. Doživi najviše 20 godina.
Jez je jako lijep, pogotovo u proljeće. U to vrijeme, gotovo cijelo njegovo tijelo poprima metalični odsjaj: škržni poklopci i njegova glava čine se kao da su lijevane iz zlata, a kada se preokreće na suncu, njegove boje brzo se mijenjaju, te se čini srebrnim, te zlatnim, gotovo tamnim; donje peraje kao da su obojane s rumenilom, a ponekad i leđna i repna peraja poprimaju crvenkastu nijansu. Općenito leđa su plavo‑crna, iako svjetlija nego u bodorke i klena, strane tijela bjelkaste, trbuh srebrnast, leđna i repna peraja su tamne, a sve ostale crvene, oči zelenkasto‑žute s tamnom mrljom na vrhu. Međutim treba napomenuti, da jez, ovisno o terenu, kao i uzrastu, pokazuje ponekad više ili manje značajne razlike. Mladi jezi su značajno svjetliji i srebrnastiji, a njihove peraje su primjetno bljeđe.
Stanište i ponašanje
Jez se u većem ili manjem broju nalazi u svim zemljama Europe i većem dijelu Sibira, nema ga samo u južnoj i jugo-zapadnoj Europi, počinje od istočne Francuske. U Rusiji, ima vrlo široku distribuciju i nalazi se gotovo svugdje osim samog krajnjeg sjevera, u Finskoj je pronađen iznad Arktičkog kruga, također je prilično uobičajen u Sjevernoj Dvini, po Kessleru, dolazi do Pečore. Rasprostire se vrlo daleko na istoku, barem do jezera Bajkal, a možda i dalje. U vodama duž zapadne obale Norveške i poluotoka Kola Murmanske Oblasti je odsutan. Na sjevernom i južnom Kavkazu (Zakavkazje) te u Krimu jez nije pronađen, a u Turkestanu, on je zamijenjen drugim bliskim vrstama.
Izbjegava planinske, vrlo brze i hladne rijeke i preferira duboke rijeke sa prilično tihim tokom, također riječne bare i protočna jezera.
Jez pripada najelastičnijim ribama i lako podnosi nagle promjene temperature i do neke mjere, kvarenje vode bez štetnih posljedica.
Način hranjenja
Kao mlada riba hrani se zooplanktonom, kasnije kukcima, mekušcima i račićima. Veće jedinke također se hrane sitnom ribom.
Razmnožavanje
Doseže spolnu zrelost kod 3–5 godine — ne manje od 200 grama, uglavnom kod 300–400 g težine. Kreće uzvodno na mriještenje. Ženka polaže oko 130.000 jajašaca od ožujka do svibnja pri temperaturi vode od 6–13 °C tijekom jednog do dva tjedna, odmah nakon mrijesta štuke. Polaže jajašca na podvodnu vegetaciju na dubini od 80 cm.
Važnost za ribarstvo
Riba je dobrog ukusa, predmet ribolova.
Također je stvorena domaća pasmina jeza — Goldorfe (zlatni jez) koji raste u ribnjacima i fontanama kao ukrasna riba.
Strani nazivi
Ide (engleski); Aland (njemački); Ido (talijanski); Ide mélanote (francuski); Язь (ruski)
Pokusao sam sa snimanjem danas... nije mi se dalo vaditi ribu iz vode na hladnoci, pa sam ih oslobadjao dok su plivale... I onda sam pomislio da umjesto fotografisanja mozda i ovako mogu pokazati dojam ulova...
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=G6XrYp4_PaY[/youtube]
Da ne zaboravim... ono sto vidite u ustima na 3:03 je gamarus (prilicno krupan, 10-tka udica)
Jez (Leuciscus idus)
— vrsta je slatkovodne ribe porodice šarana (lat. Cyprinidae), roda klenovi (lat. Leuciscus) — reda šaranki (lat. Cypriniformes). Poznat je i pod nazivima: Jaz, Jalac, Masnica.
(kopirano sa: http://hr.wikipedia.org/wiki/Jez)
To je bez sumnje jedna od najpoznatijih riba. Jez se lako razlikuje svojim debelim tijelom, prilično širokom, kratkom glavom, malim kosim ustima i bojom peraja. Najviše sliči klenu, no u ovog drugog glava je puno šira, tijelo je gotovo cilindričnog oblika, većih ljuski i širih usta. Faringalni zubi jeza (3 o 5 x 5 O 3) su gotovo isti kao i u bolena, ali on je puno širi i kraći od potonjeg i analna peraja kod njega je značajno uža (39–10).
Po svojoj veličini jez pripada krupnijim šaranskim ribama, njegova je uobičajena dužina 35–53 cm i težina od 2–2,8 kg, on rijetko teži više od 4 kg, ali uhvaćeni su divovski jezovi od 6, čak 8 kg. Po takvim ogromnim jezima čuveno je, na primjer, Sig jezero, u neposrednoj blizini grada Ostaškova — Tverska oblast, Rusija. Vrlo veliki jezi susreću se također u malim rijekama Kijevske oblasti, Ukrajina. Doživi najviše 20 godina.
Jez je jako lijep, pogotovo u proljeće. U to vrijeme, gotovo cijelo njegovo tijelo poprima metalični odsjaj: škržni poklopci i njegova glava čine se kao da su lijevane iz zlata, a kada se preokreće na suncu, njegove boje brzo se mijenjaju, te se čini srebrnim, te zlatnim, gotovo tamnim; donje peraje kao da su obojane s rumenilom, a ponekad i leđna i repna peraja poprimaju crvenkastu nijansu. Općenito leđa su plavo‑crna, iako svjetlija nego u bodorke i klena, strane tijela bjelkaste, trbuh srebrnast, leđna i repna peraja su tamne, a sve ostale crvene, oči zelenkasto‑žute s tamnom mrljom na vrhu. Međutim treba napomenuti, da jez, ovisno o terenu, kao i uzrastu, pokazuje ponekad više ili manje značajne razlike. Mladi jezi su značajno svjetliji i srebrnastiji, a njihove peraje su primjetno bljeđe.
Stanište i ponašanje
Jez se u većem ili manjem broju nalazi u svim zemljama Europe i većem dijelu Sibira, nema ga samo u južnoj i jugo-zapadnoj Europi, počinje od istočne Francuske. U Rusiji, ima vrlo široku distribuciju i nalazi se gotovo svugdje osim samog krajnjeg sjevera, u Finskoj je pronađen iznad Arktičkog kruga, također je prilično uobičajen u Sjevernoj Dvini, po Kessleru, dolazi do Pečore. Rasprostire se vrlo daleko na istoku, barem do jezera Bajkal, a možda i dalje. U vodama duž zapadne obale Norveške i poluotoka Kola Murmanske Oblasti je odsutan. Na sjevernom i južnom Kavkazu (Zakavkazje) te u Krimu jez nije pronađen, a u Turkestanu, on je zamijenjen drugim bliskim vrstama.
Izbjegava planinske, vrlo brze i hladne rijeke i preferira duboke rijeke sa prilično tihim tokom, također riječne bare i protočna jezera.
Jez pripada najelastičnijim ribama i lako podnosi nagle promjene temperature i do neke mjere, kvarenje vode bez štetnih posljedica.
Način hranjenja
Kao mlada riba hrani se zooplanktonom, kasnije kukcima, mekušcima i račićima. Veće jedinke također se hrane sitnom ribom.
Razmnožavanje
Doseže spolnu zrelost kod 3–5 godine — ne manje od 200 grama, uglavnom kod 300–400 g težine. Kreće uzvodno na mriještenje. Ženka polaže oko 130.000 jajašaca od ožujka do svibnja pri temperaturi vode od 6–13 °C tijekom jednog do dva tjedna, odmah nakon mrijesta štuke. Polaže jajašca na podvodnu vegetaciju na dubini od 80 cm.
Važnost za ribarstvo
Riba je dobrog ukusa, predmet ribolova.
Također je stvorena domaća pasmina jeza — Goldorfe (zlatni jez) koji raste u ribnjacima i fontanama kao ukrasna riba.
Strani nazivi
Ide (engleski); Aland (njemački); Ido (talijanski); Ide mélanote (francuski); Язь (ruski)