Post
Postao/la angler » 26 sij 2011, 18:58
Jedan dio teksta objavljen krajem 90tih u lista Sportski Ribolov koji mi je bio veoma zanimljiv, nacin na koji i sam pristupam musicarenju...
"Autor teksta, Miroslav Horvat, prilikom posjete oko 1950 godine svom prijatelju iz II svjetskog rata Salki koji je živio pored rijeke Sanice (BiH) iznosi jedan dijalog nakon dolsaka nih dvojice sa ribolova i Salkovog ulova od devet lipljena koji su svojom kilogramskom težinom premašivali broj ulovljenih riba među kojima je i jedan lipljen od 54 cm i težine od 1,25 kg. Svih devet u devet zabačaja ljeskovim štapom. Horvat je tad lose prosao sa ulovima.
- Horvat - Daj da ti vidim mušicu
- Salko - Gledaj koliko hoćeš, nemaš šta vidjet, muha ko muha, stara i otrcana od lipljenova koje je ulovila.
– Mušica je bila daleko od svih estetskih zahtjeva za mušice kakve nalazimo u kutijama ribolovaca.
- Salko - Slušaj, nije samo muha ulovila ribe. Sveži je na svoj struk i puštaj niz vodu i nećeš ništa u ovo vrijeme uloviti. Upamti, važno jeda kad muha padne na vodu ne uplaši ribu, da liči bojama i veličinom onoj koju riba kupi sa površine vode. Riba je ulovljena jer sam joj se prikradao i bacio joj pred usta. Vidio si kako muha pada, kuda pada, kako ribu izazove njeno spuštanje pred glavu. Ne smiješ u tom podnevnom lovu ribi dati vremena da prouči muhu, a ona to radi kada je baciš dalje od nje i onda spustaš nizvodno. Na dodir muhe sa vodom riba mora da se digne, zgrabi kao i ti kad naglo mahneš rukom kad ti baja sleti na lice. Izazoveš li je i zbuniš ona je tvoja.
Trideset godina kasnije poznati svjetski mušičat Charles Ritz u jednoj od svojih knjiga otkrio je da njegovi ribolovni uspjesi 20% ovise od izgleda mušice a 80% od njenog serviranja."
)