IZ MOG COSKA
Bistro prijatelji,
Evo da se I ja malo oglasim kao predstavnik jedne od najsarmatnijih ekipa zastupljenih na takmicenju I da postavim par slicica. Na prvom mjestu da se zahvalim organizatorima na ideji da takmicenje traje 48 sati a ne 72 , jer u suprotnom pisac ovih redova ne bi bio u mogucnosti da dise a kamoli da pise.
Na nase najomiljenije jezero smo dosli u cetvrtak ,kasno popodne iskljucivo zato sto ja nisam neki ranoranioc , malo popricali sa Edom, Sohom ,Senadom I Adijem , malo cumurali I zaspali zeljno ocekujuci zvuk sirene auta,marke Citroen.
Jutarnji zrijeb
nam je dodijelimo poziciju 7, sa izuzetnim smjestajnim kapacitetima( vidi sliku). Sa pocetkom takmicenja smo se pridruzili ostalim ekipama u , kako Soha pjesnicki rece, razdjevicavanju Smoluce , doduse mi sa nesto laksom artiljerijom . E ovdje bi da malo zastanem … nesto nisam siguran da mi se to bombardovanje narocito svidjelo , ali nije bitno za ovu pricu.Mozda je to prilika za novu temu – da li Smoluca, relativno mala voda, moze podnijeti tu artiljeriju I je li mozda tako nesto kontraproduktivno?
Ali kako rekoh, o tome mozda nekom drugom prilikom.
Predstavnici drugih ekipa su pokusali da unesu nemir u nase redove glasnim hrkanjem I drugim vrstama zvukova u nasem boxu( vidi sliku), ali smo stoicki to izdrzali I ono sto smo zacrtali to smo I ostvarili – na kraju prvog dana dijelili smo izvrsno 6 mjesto ( 5 ekipa nije nista uhvatilo kao ni mi).
Vjerovali smo da ce nam subota podariti neki ulov, ali avaj – nista. Shvatili smo da mozemo iskoristiti to vrijeme otvarajuci oci mladjim kolegama sa pozicije br 8, nasim dragim Gracanlijama tako da je to spoznavanje istine potrajalo do ranih jutarnjih sati. Usput smo, cisto da speremo prasinu iz grla, malo pijuckali.
Vece sa subote na nedelju nije donijelo ama ni jedan bip, mada sam zeljno ocekivao da iskusam svoje nove signalizatore .Takmicenje se zavrsilo a nas dvojica nismo imali ni udarca sto nam je pomoglo da imamo izuzetan procenat od 100% - ni jedan udarac al ni jedan promasaj za razliku od drugih ekipa.
Sve u svemu nije ni bitno.Upoznali smo divne ljude, prave zaljubljenike u prirodu, proveli dva nezaboravna dana I zavrsili takmicenje samo sa jednom mislju – kad cemo opet? I opet…U ova teska vremena, ovakva druzenja zasluzuju samo rijeci pohvale I nista vise. Hvala puno jos jednom organizatorima, vrhunskim sudijama, gazdi Edi koji je ucinio sve da obezbjedi sto je moguce bolje uslove, svim kolegama po stapu I tako dalje I tako dalje.Normalno,posebno hvala I Zajki ,jer je ucinio sve da se ova ideja pretvori u djelo a to nije ni malo lako u njegovim godinama I sa njegovom kilazom.
Bistro svima, vidimo se sto prije
AdiR I SalkoS
DSC00513.JPG
DSC00521.JPG
DSC00520.JPG
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
. Eto ja cu krenuti od nepodmitljivih sudaca 
, hvala jos jednom na postenom sudjenju a jos vise na extra druzenju. Tetak Zaim, sta reci mislim da je o tetku vec sve receno, uglavnom niko vise osim njega nece nista organizovati 
. Steta sto nas je vrijeme malo zeznulo, ali tjesi opet u usporedbi sa snjegom koji je mene i Senada docekao na Karauli u povratku. Bilo je fakat odlicno (jedino mi je falio moj hercegovac) i drago mi je bilo da sam usput mogao pomalo Muceta uvesti u neke tajne saranskog ribolova. Posebno priznjanje za meni omiljenju ekipu, koja je uostalom i osvojila priznanje fair play i taj karakteristicni pogled u daljinu. Meni licno najveca nagrada je to sto sam bio bolji od "hajvan hecima", mada mi i onaj veliki pehar lijepo stoji 
(moj Seha jes slatka piva iz njega). Cestitke Adi i Robi na pobjedi uz napomenu da sam ih pustio ovaj put da osjete slast pobjede, slijedeci put nema oprastanja 
Trust I seek and I find in you, every day for us something new, open mind for a different view, 
