
Život me nije mazio, ali ipak sam si otvorio mali prostor u vremenu svake godine u kojem mogu putovati kanuom po rijekama. Imam i svoj brodic, ali kanu je kanu.

Na svojim putovanjima svašta sam vidio, ali ovakvi prizori, koji nažalost nisu osamljeni, su me rastužili.
Koliko je nas snivalo svoje snove sa plovilima i manjima od ovih, koliko bi nas željelo ovakva plovila, pazili bi ih i mazili a pogledajte.... nemar,,,,,,nebriga...... ili šta je u pitanju.

Meni srce puca kada vidim svoje foto zapise i na njima ovakve scene propadanja necijih snova. Scene koje me užasavaju, rastužuju, scene koje sa nevjericom promatram.
Kako vi doživljavate ovakve scene?...
