Danas bili Nedim i ja ... na vecini rijeka je zabrana na pastrmku, a tamo nije .... super. Spicili danas tamo, poslijepodne je i sunce spicilo - mozak provrio, čelopek jesenji.
Za neupucene - u jezeru plivaju: sarani, amuri, stuke, grgeci (mos' misliti da su se ove godine i izmrijestili), deverike, zlatni karasi, babuske, potocne i kalifornijske pastrmke ... barske kornjace, rakovi ....
Super ribolov na dvajs' minuta od Sarajeva. Dnevna dozvola je deset KM, smijes ponijeti 2 pastrmke, a svaka preko toga se placa cini mi se 2 KM. Sarane i amure je zabranjeno nositi. Ovo je onaku ugrubo ... na vodi imate ribocuvara, momak iz sela, ali je tu stalno. Imate i kera kojeg je spucala apatija ili ga je danasnje sunce dotuklo - ne znam.
Helem, Nedim me odrao ... ja ufatio babusku i pastrmku .... mijesao primamu, pravio "hranjenu zonu", mijenjao crve, nosio vodu i pitu - a sef je lovio ...

"Ima u bosanskim riječicama i potocima jedna naročita vrsta pastrmke, velika, posve crna po leđima, sa dvije-tri krupne crvene pjege.To je neobično proždrljiva, ali i neobično lukava i brza riba koja leti kao obnevidjela na udicu u vještoj ruci, ali je nedostižna, čak i nevidljiva za onoga ko nije vješt tim vodama i toj vrsti ribe."
(Ivo Andrić,"Priča o vezirovom slonu")