Drinski biser Mustafe Kešmera, povratnika iz Austrije

”Nagodni čova” iz Mocartovog grada
GORAŽDE – Mustafa Kešmer se u Međiđu, mjestašce kraj Drine, nekoliko kilometara od Višegrada, vratio prije tri godine iz Austrije. Pola života proveo je u Salcburgu, gdje je osnovao porodicu, smirio brige i onda ga je jednostavno povuklo da se vrati.
“Salcburg je Mocartov grad, ali Međiđa je moja. Unatrag tri-četiri godine, ovdje nije bilo nijednog krova, a sada se crvene kuće… Vratili se ljudi, sve je oživjelo”, priča nam Kešmer, koji je i sam sagradio kuću, restoran sa ljetnom baštom, ribnjakom i sandolinom za vožnju jezerom.
Mini motel
Drinski biser u perspektivi je mini motel, već ovog ljeta ovdje će biti nekoliko

čamaca kojima će se turisti voziti do prekrasnog kanjona Lima, smještenog dva do tri kilometra od Međiđe ili do atraktivnog kanjona Drine, četiri kilometra prema Goraždu.
“Pokušao bih na račun tog turizma napraviti nešto ovdje na Drini, pa kada budem napravio i sobe, biće kao na moru”, priča nam Mustafa, oduševljen rijekom za koju kaže da mu je krvotok i žila kucavica, ali i jezerom koje je maltene neiskorišteno.
“Mi možemo Evropu hraniti. Nečeg ovakvog nema nigdje. Milion ribnjaka se može napraviti. Ali potrebni su i neki uslovi. Vidite kako to rade Hercegovci, oni vode računa o Neretvi, Jablaničkom jezeru… Sve ribnjak do ribnjaka. A ja se ovdje borim za opstanak. Mi drugog izlaza nemamo, jer nema ovdje firmi kao u Švedskoj ili Austriji. Mi treba da proizvodimo hranu, da li na vodi ili na livadi”, smatra Kešmer.
Mnogi bi, čak i ljudi iz njegovog kraja, kazali kako se Kešmer upustio u borbu sa vjetrenjačama, potaknut ljubavlju prema Drini, od koje i sam želi uzeti nešto, te živjeti od plodova svoga rada.
K’o karpuza
“Ma to su moja pluća. Osjeti je kako miriše… K’o karpuza. Zbog toga sam se vratio ovamo, iako ovdje nemam nikoga, ali ne dam nikome pravo da ima bolje mjesto. Znaš šta bi Austrijanac uradio – na površini od 60 kilometara jezera sagradio bi bi 60 miliona hotela, motela… Nema šta ovdje Nijemac ne bi napravio samo da vam uzme paru”, kazuje nam Mustafa Kešmer, za kojeg vele da je pravi “nagodni čova” jer zna i dočekati i ugostiti. A u tome mu pomaže kuhar Džemal Čamo, poznatiji kao Fanti. Taj je nadimak debeljuškasti kuhar iz Breze dobio još u djetinjstvu. Fanti u Drinskom biseru priprema samo zdravu hranu koja se krčka u “crijepuljama”.
“Razumijem se oko hrane, što se vidi iz priloga”, kaže Fanti, koji se bez obzira na svojih preko stotinjak kila, lagano kreće u šanku, spremajući pastrmku iz Drine. To je specijalitet kuće, iako, kako kaže Fanti, sprema sve vrste ribe, pržeći ih na kamenoj ploči, dok ostalo pravi pod sačevima i u bakraču.
“Hrana je vrlo ukusna, a spremam sve po želji, od bosanskog lonca, krzatme, pa do kupusne kalje. Ovdje sam došao jer me ovo mjesto zaista opčinilo”, kaže Fanti.
Dragulj Međiđe
Drinski biser je dragulj, posebno u Međiđi, u kojoj život i nije bogzna kakav za ovdašnje stanovnike, izuzme li se pogled na prekrasno zeleno jezero.“Želja mi je da se ovo pomakne nabolje, da svijet oživi. Želim da ja ovdje, vi u Goraždu, oni u Sarajevu, Beogradu, Užicu… da dočekamo da kao normalan svijet živimo, da imamo sve uslove za to”, riječi su Mustafe Kešmera, povratnika iz Austrije.
Ribari iz Užica i Breze
Kod Kešmera su u Drinski biser stigli i ribari. “Nagodni čova” u šali kaže da pravi međudržavno takmičenje, jer ribari su iz Užica i Breze. Porodica Trbješnin je iz Užica i svi pecaju, a tome su čak, prema riječima bake Jelice, naučili i unuče.“Lijepo nam je kod Mustafe. Obožavamo Drinu. Evo, maloprije sam upecala ploticu i klena i pobijedila ove muške ribare”, hvali se Jelica, dok njen muž Milan dodaje da će ovo ljeto provesti u Međiđi. Društvu na jezeru priključio se i Mujo Skopljak iz Breze sa kolegama.“Ovo je nešto posebno. Ribe ima raznovrsne: mladica, som, škobalj, plotica, mrena, pastrmka. Žao mi je što ovdje ne živim”, kaže Mujo.
Piše: Elvira AGANOVIĆ