Reportaža sa “službenog” puta

Nagradna igra 2006. godine.
Autor: Suad Drkić

Septembar, pravi mjesec za musicarenje. Danima razmisljam gdje otici u ribolov ali sva dobra mjesta su daleko. I kao grom iz vedra neba, na poslu sef mi rece par rijeci. Pogodile su me kao budalu samar. Idem sluzbeno tri dana u Bihac, od srijede do petka. Zamalo ga nisam poljubio od srece. Znaci, bicu ponovo na Uni- Jedinoj, ime koje su joj dali Rimljani, a Rimljani su mnogo rijeka vidjeli, ali Una je ipak ostala Jedina. Kada god vidim tu ljepotu kao da sve stane, a opet, mala kazaljka na satu se krece kao sekundarica. I zaista, vrijeme je
relativno i neobjasnjivo. A i na Ribnik moram otici o kojem se toliko govori. Volim ovakve “sluzbene” puteve.

Zabacujem musicu i ona pada kao pahulja snijega na vodu. Voda je pocela nositi musicu kad se ubrzo pojavio klobuk na povrsini. Slijedila je lagana kontra i prelijepi lipljen je poceo da pravi ludorije. Bila je to zestoka i duga borba za zivot i smrt. Stap se savio kao kifla. Cas je isao uzvodno pa onda naglo mjenjao pravac da bi na kraju sjurio nizvodno. Odjednom iz daljine cujem dobro poznati glas. “Sta ti je hajvanu jedan, ne mogu od tebe oka sklopiti koliko se vrtis, buncas i mases rukama, djete ces probuditi. Opet sanjas da lovis, je…la te riba”.
Naravno, to je bio “mili, zvonki glasic” moje zenice.
Pogledao sam na sat, jos je rano. I sta mi drugo preostaje nego se predati “jutarnjim aktivnostima” (jedan vid otkupa za nocno uznemiravanje). Poslije je legla jutarnja kafica i vrijeme da idem na posao.

Ispracaju me zvuci Zeppelina.

Jutro je bilo lijepo, a i najavili su da ce tih dana biti vedro i suncano. U osam sati smo vec bili u autu na putu prema Krajini. Uz put posmatram rijeku Bosnu i njene obale pune plasticnih kesa, flasa i ko zna cega sve jos. Tacno se vidi koliki je bio najveci vodostaj prije ihaha… vremena. Nadje se nesto iz arsenala bijele tehnike, a ne zaostaje ni autoindustrija za njom. Na lasvanskoj petlji par ribara u cizmama na pola rijeke vozaju plovke, love skobalja. Ni Lasva nesto posebno ne zaostaje za Bosnom po pitanju priobalnog menija. A kako bi sve drugacije (citaj prelijepo) bilo da je mama naucila dijete, govoreci mu “ne-ne, to nevalja raditi”. Znam da kad predjemo Komar, situacija ce biti drugacija.

Na radiju “ Shine on you crazy diamond ”.

U Donjem Vakufu Vrbas dosta cisci ali ni to nije za pohvaliti mada malo treba. Gledam revir u centru gradica. Nema musicara ovaj put. Do Jajca ne odvajam pogled od Vrbasa trazeci dobra mjesta da se zabaci musica, ali na zalost nemamo vremena. Svracamo na Plivsko jezero da se malo odmorimo. Sjedeci u basti koja je uz samo jezero gledamo kako velika pastrmka raubuje pored mola. Male ribice u bijegu samo sto ne skoce na obalu. Pokusao sam je fotografisati ali mi nije uspjelo. Nastavljamo preko Mrkonjic Grada prema Kljucu. Pred Kljucem tabla: “Fly fishing Ribnik”! Da, tu cu obavezno svratiti treci dan kad se budem vracali. A onda rijeka Sana koja ne zaostaje za ljepotom Une. Proteze se svom svojom ljepotom. Predivna mjesta za musicarenje. U momentu me zanese ta ljepota i pred ocima mi san predhodne noci.

Samo negdje tamo u daljini cuje se “ Child in time ”.

Znam, znam mora se i raditi. Citavim putem sam davio kolegu o carima ribolova. Spavao je ko beba. Takvi su oni koji su operisani od ribolova. Nije ni svjestan sta je sve u zivotu propustio.

Nakon jos par sati voznje, Ona! Una-Jedina. Vijuga ravnicom od Ripča prema Bihacu. Prije ovog pisanja mislio sam najvise paznje posvetiti opisima te ljepotice ali sad mislim da bi time, mozda, dosta toga i pokvario. Zato je bolje gledati slike ili jos najbolje biti pored nje.
Jeli to cujem u pozadini Janis Joplin?

Naravno da sam poslije posla odmah otisao na Unu i musicario. Tad zaista nista nisam cuo osim zubora vode i cvrkuta ptica. Pa zar ti nesto vise i treba!?
I slijedece poslijepodne sam iskoristio za boravak na vodi. Na dijelu oko Ripca Una je siroka i duboka pa je tu za prosjecnog musicara itekako tesko loviti. Svi domaci ribari love (po domaci, na pero) sa sistemom od 3-4 musice i vaser kuglu. Dobro sam se namucio sa klasicnim musicarenjem.

Petak je bio dan za povratak i naravno odlazak na revir Ribnik.
Sta reci za tu prelijepu rijeku nego jednostavno da je raj.
I sta pricati o raju?
Nista! Ne zelim nista pokvariti.
To treba vidjeti.
I sad ono najgore jer, ne bi me djaba zvali peh da mi se nije ispraznila baterija na digitalcu. Skresao sam sve sto mi je palo na pamet koliko sam bio ljut jer sam upravo tad “ubo” pravu musicu na koju su podjednako udarali i lipljen i pastrmka. Ipak nesto slika je uspjelo. San se ipak obistinio sa razlikom sto iz daljine nije bilo milog glasa moje zene.

A da, da ne zaboravim, kolega me vec nekoliko dana zove da idem sa njim da mu izaberem opremu za ribolov. Operisani se zarazio neizljecivom “bolescu”. Jedva cekamo naredni “sluzbeni put”.

Stavljajuci tacku na ovu reportazu ne mogu, a da se ne vratim u zlatno doba. Pogadjate, i ponovo Ewergreen.