Bitka za Jablaničko jezero
Nagradna igra 2006. godine
Autor: Armin Kovačević
Znam da bi lijepo bilo napraviti reportažu sa neke ekspedicije gdje će pisati o mnogo ulovljenih riba. Na žalost ova reportaža nije jedna od tih. Ona govori o vraćanju Jablaničkog jezera sportskim ribolovcima, kao i o momcima koji se već pola godine uspješno «bore» sa krivolovcima. Pošto mnogi od nas nemaju dovljno novca za skupe ekspedicije bolje da se okrenemo našim rijekama i jezerima i njihovim prirodnim ljepotama. Jedno od tih prirodnih ljepota je i Jablaničko jezero koje je prije rata bilo raj za sportske ribolovce.
Zadnjih 15 godina Jablaničkim jezerom su harali krivolovci koji su na sve moguće načine uništavali postojeći riblji fond koristeći
eksploziv, mreže, osti, el. energiju, a u zadnih 5 godina i podvodne puške.
Neki su već nabavili kompletnu ronilačku opremu, kao i po nekoliko vrsta podvodnih pušaka, eho sonare i sva druga Zakonom nedozvoljena sredstva.
I kada su mnogi već digli ruke od svega, govorili kako je Jablaničko jezero zauvjek izgubljeno za sportske ribolovce, te da je prosto nemoguće stati u kraj krivolovu dogodilo se «čudo».
U februaru je za Predsjednika došao Arfadžan Ćazim, istaknuti član ovog Udruženja i vrsni ribolovac, ja sam ostao na mjestu Predsjednika skupštine i dali smo sebi u zadatak da vratimo jezero sportskim ribolovcima. Kada smo uporno pojedincima pričali da će Jablaničko jezero ponovo biti česta destinacija sportskih ribolovaca i da će za par godina u njemu biti ribe u izobilju, kao što je bilo i prije rata oni su se smijali misleći da smo poludili. Najveći problem je bio naći još istomišljenika (da ne kažem budala) koji su spremni svoje slobodno vrijeme utrošiti na kupljenje mreža i obilaske Jablaničkog jezera, pronalazak novca za kupovinu čamca, finansiranje troškova goriva i ribočuvarske službe.
Kada smo krenuli sa nule, bez novca da platimo ijednog ribočuvara, Salihamidžić Nermin zv. «NONO» se ponudio da taj posao privremeno obavlja bez nadoknade kako bi pomogao Udruženju. Za njega je interesantno napomenuti da je amidžić istaknutog BH fudbalera Hasana Salihamidžića, a još jedna zanimljivost je da je njegov djed Hasan takođe prije 40 –tak godina bio ribočuvar i uspješan sportski ribolovac. Istorija se ponavlja, pa tako sada nas dvojica drugujemo kao što su to nekada činili naši djedovi koji su bili veliki prijatelji i uspješni sportski ribolovci.
Nakon obavljenih razgovora sa više kandidata u potrazi za drugim ribočuvarom, pala je odluka na Šćuk Enesa «ENU», koji je bio dugogodišnji policajac i koji je nažalost doživio sudbinu mnogih kolega koji su od strane IPTF-a bespravno decertificirani.
Kada smo im rekli da je naš najveći prioritet borba protiv mreža, te da ćemo pokušati obezbjediti sredstva i čamac za rad, očekivali smo negodovanje, a na naše iznenađenje njih dvojica su prihvatili bez pogovora i čak bili spremni raditi bez ikakve nadoknade.
U početku se išlo tuđim čamcem, našom pentom koja je bila u jako lošem stanju i uz pratnju policije, ali bez velikih rezultata. Tada su njih dvojica odlučili da idu sami i da se akcije planiraju u strogoj tajnosti.
Imali su našu punu podršku, ali mora se priznati nije im bilo lako u svako doba dana i noći obilaziti jezero tražeći mreže. Pogotovo što su gradom kružile priče kako su krivolovci spremni na sve. Ali, pokazalo se obratno da su naši neustrašivi momci spremni na sve i počeli su nizati uspjehe. Bilo je prijetnji i zastrašivanja, ali to ih nije pokolebalo. Za mjesec dana pronašli su 7 mreža.
Nakon toga usljedili su novi uspjesi pa su za 15 dana pronašli novih 13 mreža. Već se po gradu «šuškalo» kako će sve to trajati nekoloko mjeseci, a krivolovci su se na kratko pritajili čekajući kraj, ali kraja nije bilo.
Ćazim i ja na sebe smo preuzeli zadatak da na bilo koji način nabavimo čamac koji će biti u trajnom vlasništvu Udruženja kako bi im olakšali posao. Pokušavali smo na mnoge načine, ali na kraju ipak uspjeli. Nakon ko zna koliko napisanih zahtjeva i kojekakvih projekata početkom jula kupili smo svoj čamac. Opština Jablanica na čelu sa načelnikom Salemom Dedićem podržala je djelomično naš projekat za spriječavanje nekontrolisanog izlova ribe.
I što naš narod kaže «Kad hoće, hoće». Odmah nakon toga dobili smo od Predsjednika Udruženja «Sarajevo 1906» Ermina Hadžića «haber» da je Alen Šehović «ŠEHA» voljan dati pentu na poklon Udruženju. Sva priča vezana za ovu pentu potekla je upravo na forumu ove stranice tako da i Senad ima zasluge za to. Ovim putem im se još jednom svima zahvaljujemo.
Nakon kupovine čamca i poklona od «ŠEHE» usljedile su nove akcije i uspjesi. U sljedećih 15 dana pronađeno je još 9 mreža i 6 velikih palengara. Nakon toga za 40-tak dana Eno i Nono su pronašli još oko 25 mreža. Među njima je bilo 5 novih, što govori da su se krivolovci «ponovili», kako su u šali znali reći njih dvojica, i da neće lako odustati.
Ali ni dvojica neustrašivih momaka koji su do sada odradili ogroman posao i koji stvarno zaslužuju sve riječi hvale nisu odustajali. Nije bilo lako uhvatiti se u koštac sa krivolovcima koji su se već bili dobro udomaćili na Jablaničkom jezeru da su ga skoro smatrali svojim vlasništvom. Mreže su se do nedavno bacale u sred dana, na očigled svih i bez straha da će biti kažnjeni. Ali u zadnje vrijeme više nisu sigurni kada bace mreže da li će ih pronaći ili će iste završiti na «lomači» nakon što ih pronađu čuvari.
Naši neustrašivi momci su stvarno postali noćne more za krivolovce koji su veoma uporni. Samo ne znam koliko će im se isplatiti česta kupovina novih mreža.
Masovne prodaje ribe na putu M-17 više nema. Još se samo ponekad pojavi poneki kilogram ribe, ali veoma rijetko.
Zadnja akcija naših ribočuvara pokazuje da su krivolovci ponovo nabavili nove mreže. U jednoj akciji pronašli su ih 12, a u zadnjih 15 dana ukupno 22 mreže, od kojih su neke dugačke i po 70 metara.
Ovog ljeta, tačnije 13.07.2006.godine u Jablaničko jezero je ubačeno oko 5.000 komada šarana prosječne težine cca 0,5 kg. Lijepo je bilo slušati komentare sportskih ribolovaca koji kažu da su ove godine ulovili više ribe na Jablaničkom jezeru nego u prethodnih 5-6 godina zajedno. To je prije svega postignuto kvalitetnim poribljavanjem i dobrim radom ribočuvarske službe. Sportski ribolovci se polako vraćaju na Jablaničko jezero, a to je svima nama, koji smo do sada uložili velike napore kako bi postigli navedene rezultate najbolja i najveća nagrada. Meni je pogotovo drago jer sam za ovo Jezero emotivno vezan. Svoje prve ribolovačke vještine naučio upravo na ovom jezeru i u njemu ulovio svoje prve ribe.
Posebno nam je drago što smo dokazali da se radom i upornošću može sve, pa i ono što se mnogima do juče činilo nemogućim. Sportski ribolovci će dobili «bitku» za Jablaničko jezero zahvaljujući prvenstveno jakom voljom rukovodstva Udruženja i nesebičnim zalaganjem dvojice ribočuvara, dugogodišnjih članova ovog Udruženja, koji su prije svega veliki ljubitelji sportskog ribolova i prirode. Svaka čast momci, zaslužili ste i mnogo više od jedne ovakve reportaže.