Nakon izbora čelnika OK BiH – Pod hitno odvojiti politiko i nacionalizam od sporta
Novoizabrano rukovodstvo OK BiH izabrano po nacionalnom ključu, što odudara od načela MOK-a
Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine dobio je novo rukovodstvo na sjednici Izborne skupštine u ponedeljak. Izabrano je Predsjedništvo, Nadzorni odbor i Izvršni komitet. Ova vijest i ne bi trebala izazivati veću medijsku pažnju, ali, u ovom slučaju, nažalost to nije tako.
Marijan Kvesić, Izet Radžo i Siniša Kisić postaše tako novi članovi Predsjedništva, na način koji ne samo da odudara od Povelje Međunarodnog olimpijskog komiteta i Statuta OKBiH, već protivriječi i od elementarnih osnova korektnog i fer ponašanja. Priprema i samo održavanje Izborne skupštine OKBiH iznijeli su na vidjelo dana svu prljavštinu, hipokriziju, nacionalizam i spletkarenje koje je u potpunosti uzelo pod svoje ovu, na papiru, krovnu sportsku instituciju. Kažemo na papiru, jer su ingerencije OKBiH svedene, takoreći, na minimum, a njegove aktivnosti se svode na pripreme (malobrojnih) olimpijaca svake druge godine.
Prošlog je mjeseca Oslobođenje pisalo o problemu malih ovlasti OKBiH u okviru bh. sporta. Sada, međutim, možemo slobodno reći,
sva je sreća što ovakav kakav je OKBiH nema prevelikog uticaja na bh. sport. Ili ipak ima?
Izborna skupština više je ličila na kakvo sijelo, koje je s vremena na vrijeme bilo prekidano svađom i nesuglasicama. Istaknuti bh. olimpijci Anton Josipović, Zdravko Rađenović i Slađana Golić (treba li napominjati da su svi osvajači olimpijskih medalja?) isprovocirani, omalovažavani i izrevoltirani, napustili su Izbornu skupštinu. Ali nikom ništa. Nastavilo se bez njih. U pauzama su predstavnici nacionalnih korpusa političkih stranaka SDA i HDZ pravili planove i dogovore, te je Marijan Kvesić dobio potrebne glasove Bošnjaka, a zauzvrat je Izet Radžo dobio glasove hrvatskih poslanika u Skupštini.
Samo treba razjasniti, jer to nekom očigledno nije jasno, da se ovde ne radi o političkom tijelu, već o sportskom, olimpijskom u kojem ne smije i ne može biti upliva politike protkane nacionalnim nabojem. Ili ipak može?
Ponovo se politika i nacionalizam umiješaše u sport. Opet su istinski sportski radnici ostali u manjini i ostavljeni na margini zbivanja. Nanovo se uz veliku dozu bezobrazluka prešućuju spletkarenja. Novi predsjednik OKBiH Marijan Kvesić na sve to kaže:
“Sve što se dešavalo na Izbornoj skupštini refleksija je stanja u državi, i dok se država ne ustroji na drugom nivou, to neće biti slučaj ni sa OKBiH”.
Drugim riječima, kako bi se moglo iščitati između redova, obratite se Nebojši Radmanoviću, Harisu Silajdžiću i Željki Komšiću ili možda Žaku Rogu, predsjedniku MOK-a? Možda oni mogu riješiti probleme unutar OKBiH? Naravno da ne mogu.
Bh. sport je ionako na veoma niskim granama, vjerovatno i najnižim od kraja rata i zadnje što je bilo potrebno je (ponovno) miješanje politike i nacionalizma u sport. Ostaje da vidimo kako će (i da li će) čelnici OKBiH odgovoriti na brojne kritike javnosti i sportskih radnika. Možda tu vrijedi deviza šutnja je zlato.
M. DAUTBEGOVIĆ – Oslobođenje
