Ulovi trofej

Sa snimanja emisije
Piše: Senad Kurtagić
Ponedeljak,18.09.2006 g.
Sve pripreme za Pajin dolazak su urađene. Plan i program rada, putovanja za narednih nekoliko dana, već nekoloko puta su provjereni. Sjedim u piceriji hotela “Park” u Bihaću i čekam da se Pajo javi. Oko 10,00 sati javlja se iz Čađavice, dolaze za jedan i po sat.
Dobro je, zovem direktora “Adune” gospodina Halilagić Emira da se dogovorimo još jednom o svemu sto ćemo sa njima odraditi.
Stižu Pajo i Čule. Uz kaficu, izvještavam ih šta sam dogovorio. Direktor Emir nas zove da pređemo u restoran hotela da probamo čuveni “bosanski lonac” koji se spravlja u glinenim ćupovima i u njima se i poslužuje.
Gospođa Fatima Perviz, šefa marketinga, upoznaje nas sa kapacitetima firme i mogućnostima hotela. Pa da pomenem i te podatke, možda nekad zatrebaju.
Hotel “Park” za sada raspolaže sa 4 apartmana, 8 jednokrevetnih i 8 dvokrevetnih soba, dvije velike sale sa po 240 mjesta te picerijom.
Hotel “Ada” raspolaže sa 15 dvokrevetnih soba sa francuskim ležajima i 36 dvokrevetnih soba sa rastavljenim krevetima.
Restoran “Sunce” ima 200 sjedećih mjesta i kategorisan je sa 5 zvjezdica i odlikovan ja sa zlatnom kuharskom kapom 16.02.2004 godine.
Tu je i auto kamp sa 100 kamp jedinica i od 2007 g.bit će prezentovan u ADAC vodiču.
Hotel «Ada», restoran «Sunce» i auto kamp su jedan kompleks koji se nalazi 5 km od Bihaća na putu prema Sarajevu.
Vrijedi napomenuti da se svake godine u auto kampu održava
“Eko-bis”, sajam ekologije, zdrave hrane i turizma. Naredni će se održati od 06. do 09.09.2007 g.

Poslije obilne “marende” krećemo ka kompleksu u Orljanima. Skupa sa menadžmentom “Adune” obišli smo kompleks, a Pajo je završio u kuhinji restorana “Sunce” da snimi spravljanje ribe. Tu smo svi skupa ručali specijalitet koji su domaćini pravili specijalno za emisiju.Oprostili smo se sa gostoljubivim domaćinima i krenuli u firmu “Laser”, vlasnika Džemaludina Harčevića koji je jedan od sponzora emisije. Tu smo se zadržali izvjesno vrijeme, provozali sa kajakom i uputili u Kulen Vakuf u našu bazu. Smjestili smo se i razradili planove za sutra.

Utorak,19.09.

Krećemo za Martin Brod na rijeku Unac, odnosno u kanjon na ljetni izvor Unca “Crno vrelo”. Na mostu nas dočeka ribočuvar Reljić Duško. Poslije kratkih informacija idemo u prenoćište “Una-C”. Dočekao nas je Gospodin Babić Veljko, vlasnik prenoćišta a ljubazni konobar Ibro poslužio sa kafom i pićem. Tu smo se osvježili, presvukli i uputili na vodu. Da se nebi lomatali po šumi ja sam otišao da dogovorim lakši put za prvih 150 metara, koji prolazi kroz ribnjak, uzgajalište pastrmke i lipena. Ovo je jedini ribnjak u BiH koji proizvodi lipena i ima proizvedene već 4 generacije.
Krenuli smo uz kanjon. Paji i Čuletu usput objašnjavam šta nas čeka na vodi. Ljepota Unca u kanjonu je neopisiva. Zaostajem, već sam se umorio. Dolazimo na prvo mjesto gdje ćemo loviti. Demonstriram im kako se lovi sa nimfom, i kačim kapitalnog lipena. Čule snima a Pajo pokušava da i on nešto zakači. Ima grizove, ali mu spadaju. Idemo dalje uz kanjon do mjesta gdje ćemo pregaziti rijeku, jer jedino tom stranom se može doći do Crnog vrela. Ja idem prvi da pokažem kuda da se pregazi. Unac je tako bistar da se često pogriješi u procjeni dubine rijeke. Čule se divi ljepoti rijeke, kanjona, veli da bi se najradije okupao. Temperatura vode nikada ne prelazi 12 C, a sada nema više od 10C. Pregazili smo bez problema i krećemo se kozijom stazom ka izvoru. Najzad stižemo nadomak izvora.Sada treba vidjeti kojim putem do njega, gaziti direktno ili zaobići pa se pentrati po klizavim stijenama, te sa gornje strane pregaziti na manjem gazu.
Idem da probam bližim putem, ali nemogu pregaziti mada sam u neoprenu skoro do brade. Pajo prelazi na drugu stranu težim putem i ja ga navodim gdje da baca nimfu. Počinjem i ja da lovim. Ponovo imam sreće, zakačio sam velikog lipena i Čule snima borbu. Nezgodno stojim na stijeni i balansiram da ne padnem u vodu. I Čuletu je nezgodno snimati ali uspjeva. Pajo sa druge strane nikako da nešto zakači. Moram i ja na drugu stranu, Pajo otkinuo nimfu a muhe kod mene. Prelazimo i ja i Čule kod Paje. Dok sam ja vezivao nimfu Paji, Čule se izgubio uz kanjon,otišao tražiti izvor, a ja mu nisam stigao reći gdje je. Poslije izvjesnog vremena ulovili smo još nekolko lipenova i jednu pastrmku .Objasnio sam Paji i Čuletu da Unac u ljetnom periodu presuši od Drvara do Crnog vrela i tek se u kasnu jesen ponovo pojavi sa dolaskom kiša.Ostavio sam ih da snimaju i spustio se malo niže da lovim.
Kad sam se vratio imao sam što da vidim – Čuletu se želja ispunila, okupao se. Doduše, nije namjerno, upao je u vodu. Sreća nije pokvasio kameru. Kad se malo “suhnuo” krenuli smo nazad. Usput sam im pokazivao velike lipenove kojima niko nemože zabaciti. Okomite stijene i dubina vode svakog ribara odvrate od pokušaja. Strepim da se koji kamen ne bi “smandrljao” sa visokih litica kanjona. Stijene su visoke i do 100 metara. Znalo se desiti da gore visoko prođu divlje životinje i “otisnu” nehotice pokoji kamen.U nekoliko prijašnjih izlazaka na ovu vodu sam imao bliske susrete sa srnom, lisicom i medvjedicom sa mladima, sva sreća što sam njih na vrijeme uočio, pa sam se pritajio dok nisu otišli.
Legende kažu da je tu gore na visokim liticam postojao dvorac Crne kraljice. Vraćamo se polako ka Martin Brodu, puni utisaka i slatko umorni. Na prelazu, Paji se pokvasi kaseta, ja ga odveo u malo dublju vodu a on zaboravio da je kasetu stavio u džep neoprena. U tom trenutku ne znamo koja se kaseta pokvasila. Udaljenost od izvora do M.Broda nije veća od 1000 metara, ali se čini mnogo veća zbog strme vijugave staze.Kad sam god išao u kanjon napijem se toliko vode da moram često odmarati.Voda je tako pitka da se čovjek nemože obuzdati a da je nepije na svakom koraku.
Idemo kod Veljka na ručak, a poslije ručka i odmora, vraćamo se u bazu u K.Vakuf.

Srijeda,20.09.

Danas idemo za Bihać, B.Krupu, Sanski most i Ribnik. Usput navraćamo u prodajni centar “Jas Livno” (pojašnjenje: mjesta na kojima se prodaju mušice koje prave Senad i Sanja Kurtagić), da uzmem neke vrste svojih mušica koje nisam imao napravljene kod sebe. Pajo mora nazad za Kulen Vakuf, zaboravio punjač za baterije. Zovem Alana Midžića da dođe po mene i Čuleta da idemo za Bosansku Krupu, tamo nas čekaju a mi već kasnimo.
Sastanak sa sponzorom, firmom “Smrča” d.o.o. iz Bosanske krupe, dogovorio sam u Hotelu “Stari grad”. Dok je Pajo stigao, mi smo već završili razgovore i odradili posao. Zovem Predsjenika Udruženja iz S.Mosta gospodina Kurtović Fikreta-Fifia da ćemo malo zakasniti. Poslije sat i po stižemo na rijeku Dabar gdje nas je dočekao Fifi sa svojim ribarima. Uz kratki dogovor sa domaćinima, Pajo, Čule i Alan odoše sa sanskim ribarima na vodu a ja ostajem sa Predsjednikom da mi da informacije o reviru Dabar. Rijeka Dabar je čitavim svojim tokom (oko 4 kilometra) revir, podjeljen na dva dijela:-Jedan dio je za Flyfishing u kojem se lovi od 01.03. do 01.10. a cijena je 10 evra za domaće a 15 evra za strane državljane, i može se zadržati 1 riba iznad propisane mjere-U drugom dijelu revira lovi se sa varaličarskim priborom-rolom Ovdje ima: lipena, pastrmke, štuke i mladice.Mladica se lovi juli-avgust uz dnevnu dozvolu od 25 evra a ako ulovite mladicu preko mjere i želite je zadržati, plaćate 0,5 evra po 1cm. Pred ovim revirom stoji lijepa budućnost.
Za sada, udruženje nema sredstava da uloži u revir, ali očekivati je da se vrjednosti ovog resursa unovče. U međuvremenu došao je i moj stari prijatelj Nermin Bećirbegović, kojeg sam zamolio da me odveze u Sanski Most, koji je udaljen 10 km od rijeke Dabar. Dok Pajo, Čule i Alan odrade ribolov ja ću popraviti naočale kod Ede Lasića optičara, ribara i mog prijatelja, te vidjeti smještajne kapacitete. Edo mi nije htio popravljati nego mi je napravio nove naočale. Nermin me vodi u Motel “Oaza” koji ima 3 zvjezdice. Prijatno sam se iznenadio kad sam obišao Motel. U razgovoru sa vlasnikom Motela saznao sam da je on dugo godina radio vani, te odlučio da svoje znanje i iskustvo ugradi u ovaj objekat. Usput sam saznao da ćemo mi biti njegovi gosti večeras na večeri. Nisam ni osjetio da je vrijeme tako brzo prošlo. Nedugo zatim stigoše ostali sa rijeke.Čule se odmah bacio na snimanje Motela. Stigao je i naš drugi sponzor iz Sanskog mosta, gospodin Muhamed Fifić, vlasnik firme “Files” koja pravi kuće od drveta. Ja i Pajo smo obavili razgovor sa njim i pridružili se ribarima. Vlasnik motela gospodin Samir Zukić, presvukao se u kuharsko odijelo i otišao da nam on lično pripremi večeru. Samir nam je napravio i servirao večeru za “bogove”. Druženje sa ribarima iz S.Mosta bilo je veoma prijatno, i ostali bi mi još, ali smo morali put Ribnika.
Kod Gojka i Rade Kaurin, vlasnika prenoćišta i restorana “Alas” došli smo oko 21,30. Upoznavanje, dogovori i odlazak na spavanje.

Četvrtak,21.09.

Poslije jutarnje toalete idemo u restoran “Alas” na kafu i doručak (udaljenost oko 4 km). Očekujemo i dolazak gospodina Gorana Vukovića Upravnika revira “Ribnik”. Plan nam je bio da idemo na izvor Ribnika gdje se pravi još jedan specijalni revir. Kad je Goran došao, odmah smo krenuli ka izvoru koji je udaljen od restorana oko 4km. Tamo smo upoznali ljubaznog ribočuvara sa porodicom, koji su nas počastili sa pićem i kafom. Dogovorili smo se da Alan proba prevarati koju ribu a da mi pregledamo revir. I pored toga što riba nije radila Alan je uspio uloviti pravog lipena a nekoliko komada mu je spalo. Ovaj budući revir treba da bude u funkciji od marta 2007. Nosiće naziv “Specijalni” zbog toga što će u jednom danu moći loviti samo 6 ribara, odnosno samo će se izdati 6 dozvola. Revir je dugačak oko 400 metara, a njegova prednost je u tome da će se uvijek moći loviti, bez obzira na vodostaj.
Vraćamo se nazad a Goran nam reče da je u našu čast ispekao jare i da neplaniramo neki drugi ručak. Poslije obilnog ručka obilazimo bungolove koje pravi firma “LTG” iz Banja Luke, specijalno za strane ribolovce koji su počeli masovnije dolaziti na ovu rijeku. Ista je firma dobila koncesiju i napravila ovaj revir, odmorišta za ribare na obali rijeke, te poribila sa lipenom i potočnom pastrmkom. Izuzetno su poslovni i znaju što hoće. Stimulisali su sve ribolovne vodiće, agencije da dovode što više ribara. Ja kao vodić imam uvijek besplatnu dozvolu, te hranu i smještaj. Ovo je jedini revir koji ne naplaćuje dozvolu ženama-ribarima.
Pošto smo popili piće kod Gorana na vikendici, idemo svi skupa malo ribariti. Pajo je bio non-stop u vodi, nastojeći da što više snimi. Čas je pratio mene, čas Alana. Bio je tu i domaći ribar Momir Gavranović koji je odlično lovio. Poslije nam je rekao da je nedavno ovdje na takmičenju pobjedio čitavu elitu Evrope i ex Yu.
Opraštamo se od domaćina i krećemo preko M.Broda za Kulen Vakuf, Alan, Pajo, Čule i ja. Zove me Asmir i kaže da su stigli Belgijanci, te da im se priključim čim stignemo. Alan odlazi za Bihać, Pajo i Čule kući, a ja da upoznam goste agencije te da im ispričam o revirima na koje ću ih voditi.

Petak,22.09.

Rano ujutru opraštam se od Paje i Čuleta, oni odoše da snimaju Štrbački buk a ja sa Belgijancima na prvu destinaciju – Unac.

B I S T R O !

(Senad Kuratgić je organizator flyfishing aranžmana i samostalni vodić za rijeke: Una-K.Vakuf, Unac-M.Brod, Sanica-Sanica, Dabar-S.Most, Sana-Ključ, Ribnik-Ribnik, Pliva-Šipovo, Krušnica-Bosanska Krupa ; Instruktor za početnike u flyfishing-u ; Instruktor za početnike u vezanju mušica ; Majstor za izradu vještačkih mušica)