BEZOBRAZLUK KRIVOLOVACA
Dana 24.02.2007. godine ribočuvar USR “GLAVATICA” iz Jablanice Salihamidžić Nermin – NONO, pozvao me oko 17,30 sati i rekao da neko lovi ribu u zabranjenom dijelu ispod izlaznih kanala HE na Neretvi. Otišao sam do njega i u blizini smo vidjeli parkirano vozilo “starog”, nama od ranije znanog krivolovca O. Enesa kojeg su ribolovci koji često dolaze na Jablaničko jezero mogli vidjeti kako u rejonu Brane i Čivelja uz pomoć bijelog čamca sa kabinom već godinama lovi ribu podvodnom puškom. Pošto je već padao mrak pogledali smo sa mosta i vidjeli istog kako lovi. Nakon što nas je ugledao
brzo se povukao u šumu, a mi smo ostali da strpljivo sačekamo dok izađe pošto je teren i danju jako ne pristupačan.
Nakon jednosatnog čekanja isti je izašao misleći da smo mi otišli i iznenađen što nas vidi odmah je počeo sa nedoličnim ponašanjem. Nakon što mu je Nono zatražio da ispod jakne izvadi štap i preda mu ga on je Noni rekao “bježi bolan kakav štap”. Na naše insistiranje da ostane na licu mjesta i mog pokušaja da pozovem patrolu policije isti je ušao u svog “Opel Kadeta” i rekao nam «Možete mi se samo p….. k….». Na to sam mu rekao da će protiv njega biti podnesena prijava zbog krivolova, a on je kroz otvoren prozor uzvratio “Seljačino jedna j…. ti mater”. Zaprepašteni njegovim izljevima (ne)kulture Nono i ja, kao i još nekoliko prisutnih građana ostali smo bez teksta, a Enes je još dodao kako će nas prijaviti policiji što ga maltretiramo. Nas dvojica smo otišli kućama ne pomišljajući da njega prijavimo policiji, a Nono je u autu samo prokomentarisao “Istorija se ponavlja, moj dedo Hasan dok je bio ribočuvar davne 1957. godine hvatao je ovako njegovog oca u krivolovu”. Za desetak minuta na moja vrata je došla patrola policije. Pošto su posumnjali u tačnost navoda iz prijave, jer im je prijavitelj od ranije dobro poznat po svom “kulturnom ponašanju” i prema policajcima, moje radne kolege su postupile krajnje profesionalno i došli su da čuju drugu stranu priče.
Nakon što sam im iznio pravu istinu policajci su uz izvinjenje na smetnji otišli, a moji roditelji su ostali vidno uzbuđeni što je i normalno jer za mojih 36 godina života ovo je prvi put da policajci dolaze na moja vrata. Normalno, ako izuzmem one slučajeve kad su po mene dolazili kao po kolegu zbog posla. Ovo je samo jedan primjer do koje granice ide (ne)ljudski bezobrazluk.
Kovach!