Svjetsko prvenstvo Karaotok – …Trajalo je kratko…

Petak, 08.06. – Zadnji trening i otvaranje Svjetskog prvenstva
Danima prije početka svjetskog prvenstva sam kalkulisao sa vremenom, «vremenom» i obavezama tražeći način da budem na licu mjesta.Pošto sam bio dobar sa matematikom, nekako iskalkulisah, i u petak (08.06.) ujutro krenuh put Hutova blata.

Na stazu sam došao pred sami kraj zadnjeg zvaničnog treninga, i malo sam «prošvrljao» njom tražeći nekog od naših, da vidim kakva je situacija sa ulovima, kakva su im očekivanja u poredjenju sa drugim ekipama vjerujući da su malo i «špijunirali» ostale ekipe.I odmah slika ulova, holandski takmičar je izvukao jednog šarana.Nakon par startnih mjesta nailazim na takmičara madjarske ekipe «Maver team» iz Delpesti-a, Jozsefa Vargu koji takodje ima šarana.Madjari su bili u sastavu: Walter Tamas, Nagy Attila, Erdei Attila, Nagy Benedek, Szenasi Zsolt, Jozsef Varga, te kapiteni Terdik Jozsef i Nagy Gyorgy. Član ekipe, Csillag Laszlo mi je rekao da su na Hutovo stigli prije dva dana i prvi utisci su da je sve
jako lijepo, pogotovo okruženje i staza i da očekuju dobar plasman. Zbog kasnog dolaska nisu imali dovoljno vremena da upoznaju vodu tako da imaju taj mali hendikep u odnosu na ostale ekipe, ali imaju i mnogo iskustva na ovakvim takmičenjima što ih, uprkos pomenutom hendikepu, čini favoritima.

Taj dan naši su bili u sektoru koji i nije bio baš nešto bogat sa ribom i Kenan Širbegović mi je izgledao dosta zabrinuto, vjerovatno zbog jako slabog ulova na tom treningu, dok je većina ostalih ekipa imala mnogo više ribe u čuvaricama.Hilmija Širbegović, kapiten našeg predstavnika, ekipe «Jelah» Tešanj je bio optimista i rekao mi je da bi sve iznad desetog mjesta bio jako veliki uspjeh.
Miro Matjašec, član slovenačke ekipe je rekao da su zadovoljni organizacijom i da slovenačka ekipa nema nikakvih zamjerki na stazu. Na Hutovo su došli sedam dana prije početka takmičenja i imaju dobre informaciji o vodi, ali još se nije potvrdila informacija o većim količinama šarana. I bez šarana, smatra da u rijeci Krupi na kojoj je napravljena takmičarska staza, ima dovoljno ribe za kvalitetno takmičenje.
Trener hrvatske ekipe «Bjelka gme» Sunja, Đuro Adamović je rekao: «Dolazimo iz sisačko-moslovačke Županije i pobjednici smo kupa Hrvatske.Pohvale organizatorima i svim učesnicima u ovom projektu jer se vide ogromni zahvati koji su uradjeni a gdje je vodjeno i računa o Parku prirode».Na pitanje o eventualnim propustima i zamjerkama, gosp. Adamović je rekao da njih prave i «velike države»-organizatori ovakvih takmičenja, i ne bi bilo umjesno kritikovati pogotovo što je Bosni i Hercegovini ovo prvi put da dobija ovakvu organizaciju te se u ovom slučaju, a i zbog susjedstva, mora progledati kroz prste na sitne stvari.
»Ribolov je malo slabiji, ali sam bio i na takmičenjima na kojima je lovljeno mnogo manje ribe.Velika je razlika u sektorima i najviše se lovi na početku «A» sektora a najmanje u «E» sektoru.Ima i malo više zapinjanja, ali ovo je ipak Park prirode i nije se moglo očekivati previše zahvata na narušavanju ambijenta.Još jednom, sve pohvale organizatorima.»

Do kraja posljednjeg treninga sam uslikao još par slikica i nakon toga sam otišao u motel «Karaotok» gdje je trebalo biti održano žrijebanje za pozicije u sektorima.
Na žrijebanju su precizirane neke stvari – detalji da ne bi došlo do nejasnoća i obavljen je žrijeb.Najsipmatičniji predstavnik na je bila članica Češke ekipe Alexandra i njen ljubimac, jorkšir terijer.Nije samo Češka ekipa imala svoju maskotu, naša ekipa je imala i svog ljubimca Bimbu.

Po završetku žrijebanja i zadnjih uputa za subotu – prvi dan takmičenja, sve ekipe, delegacije i gosti su se premjestili u Čapljinu gdje je održano svečano otvaranje Svjetskog prvenstva.
Ceremonija otvaranja je počela na centralnom trgu u Čapljini kratkim programom i svečanim defileom svih ekipa. Na trgu se iskupilo i mnogo građana Čapljine koji su pljeskom ispratili sve ekipe do Sportske dvorane.

U Sportskoj dvorani su se okupljenim ekipama, zvaničnicima, delegacijama, gostima i gledaocima koji su ispunili dvoranu, obratili i član predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospodin Željko Komšić, premijer Vlade Federacije BiH gospodin Nedžad Branković, načelnik općine Čapljina, gospodin Stjepan Šutalo, predsjednik FIPS e.d. gospodin Claudio Matteoli, predsjednik Sportsko ribolovnog saveza Bosne i Hercegovine gospodin Đorđe Klepić i potpresjednik Sportsko ribolovnog saveza i ujedno i predsjednik Organizacionog odbora Svjetskog prvenstva, gospodin Nikola Puce.Tokom obraćanja pomenuih, a prilikom prevođenja njihovih riječi na francuski jezik, prevodilac je imao «malo» problema, što je izazvalo salve smijeha u dvorani i par puta je neugodna situacija prekidana velikim aplauzom podrške prisutnih u dvorani.Na kraju, sve je ispalo i simpatično. Predsjednik i potpresjednik su u svom obraćanju izrazili veliku zahvalnost gosp. Željki Komšiću, gosp. Nedžadu Brankoviću, svim resornim ministrima, gosp.Stjepanu Šutalu, Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, a posebna zahvalnost je bila upućena gospodinu Gavrilu Grahovcu, čovjeku za kojeg su svi tvrdili da je najviše zaslužan da je priprema i završetak radova priveden kraju na vrijeme.

Moram priznati da sam i sam bio skeptičan hoće li se uspjeti pripremiti sve do početka Svjetskog prvenstva. Imao sam informacije da je najveći problem prenos finansijskih sredstava i da je jedino to kočilo pripreme.15-ak dana prije početka prvenstva tek se naziralo ono šta je trebalo biti uradjeno na Hutovu blatu.Srećom, razumjevanje pomenutih zaslužnih i njihov angažman je doprinijeo da sve bude na vrijeme spremno.
Nakon svečanog otvaranja koje je obavio gospodin Claudio Matteoli, svi iz dvorane smo se vratili na trg, gdje je nastavljen program uz pjesme grupe «Femminem» i «4 ASA».Tom prilikom je upriličen i mali vatromet.
Subota, 09.06. – Prvi dan takmičenja
Početak takmičenja je bio u 10:30 i kada sam došao na stazu, svi su bili u boxovima. Sama staza je duga 2,5 kilometara i nalazi se na lijevoj strani rijeke Krupe preko koje se prelazilo preko pontonskog mosta, a kojeg su postavile Oružane snage Bosne i Hercegovine.Nizvodno od mosta su bili «A» i «B» sektori, a uzvodno «C», «D» i «E», podijeljeni na 25 boxova. Cijelom dužinom staze je uradjen nasuti put a duž puta postavljeni toalet-kabine. Na stazi su bili i štandovi sa hranom i pićem, kao i sa ribomaterijalom i suvenirima. Samo sa akreditovanim automobilima se moglo preći preko pontonskog mosta i tu se vodilo računa da se ne pretjera i ne napravi zagušenje na putu-komunikaciji među sektorima.Dan je bio lijep, u prevodu – sunce je pržilo kako to samo zna u Hercegovini biti.Predvidjevši i to, sve sudije su imale male suncobrane i na dosta mjesta su bili improvizovani i hladnjaci.

Deset minuta prije početka takmičenja – signal za početak «bacanja» primame.Rijeka Krupa je «bombardovana» kuglama sa primamom i komentari prisutnih su bili da će rastjerati svu ribu.
Signal za početak takmičenja.Bistro naši!
Spuštajući se niz Sektor «B», nalazim se pored Babić Gorana, takmičara ekipe «Čigra» iz Kruševca, Srbija,  koji vadi iz dva zabačaja dvije ribe, dok oko njega u tom momentu niko drugi nije lovio ništa.Pošto svi komuniciraju preko stanica, čujem ekipu iz Srbije kako obavještava svoje da Goran ima ribe i da peca «na bijelo», ma šta to značilo.
Nastavljam dalje, nailazim na našeg Ragiba Pilava.Iza njega, nervozniji od nega, šapću naši koji komentarišu koliko je ko ulovio i uporedjuju sa onim što ima Ragib.Donosim im loše vijesti o Babićevim ulovima, šaranu od oko kilogram i peškelju od 300 do 400 grama.Ragib je imao jednu ribicu do tada.
Silazim u «A» sektor, do našeg Travančić Amera. Ni on nema neki značajniji ulov. Spuštajući se dalje, do početka sektora «A», na mjesta od 1 do 5 čujem od prolaznika kako na tim mjestima «razvaljuju» ribu. I stvarno, mađar Nagy Benedek, portugalac Giao Marcio, slovenac Matjašec Miro, šved Furthmueller Gunter i luksemburžanin Andre Denis imaju česte ulove, a prva trojica vade jednu za drugom.Nisam vjerovao da je tolika razlika u ulovu izmedju ovog dijela «A» sektora i ostatka istog sektora.Objašnjenje Đure Adamovića je najbliže istini – da je riba jednostavno pobjegla u taj dio koji je smireniji a nenaviknuta na buku koju su prvo proizvodile mašine koje su radile pristupni i komunikacijski put, a zatim i na samo prisustvo ovolikog broja ljudi, bacanja primame i ostalih dešavanja kojih nije bilo u ovom dijelu, a koji je koliko juče bio močvara obrasla trskom i šaši.
U «C» sektoru od naših je Širbegović Kenan.Radila mu je riba, dosta sitna, ali je bilo bitno da je radila.Za prvi sat takmičenja Kenan je imao 33 ribe i uporedjujući sa ostalim izvještajima na tablama, bio je pri vrhu.
U sektoru «D», u boxu br. 10 je bio Piknjač Nemin. Zadesio sam se kad je vadio dvije ribice, jednu za drugom.Poželio sam mu u sebi «bistro» i nastavio do «E» sektora, a u prolazu od Hilmije Širbegovića sam čuo da Adnan Mustajbašić, naš takmičar u tom sektoru, još nema niti jedne ribe.I ne samo on, tada desetak takmičara u tom sektoru nije imalo niti jedne ribice u čuvarici.I dok stojim iza Adnana nadajući se da ću imati sreću da uslikam prvu Adnanovu ribu, desno od nas pljesak – Roberto Trabucco, italijan u boxu 25 ima šarana u meredovu.Malog, ali dovoljnog da mene totalno deprimira, a mogu misliti kako je bilo Adnanu i ostalim takmičarima koji nisu  imali ulova.Ipak, iako bih ga u tom momentu najradije totalno ignorisao, Trabucco je Trabucco i otišao sam do njega da vidim svu opremu koju taj čovjek nosi sa sobom na ovakva takmičenja.Arsenal štapova i ostale opreme koju sam vidio u njegovom boxu je prouzrokovalo samo jedno pitanje – koliko li vrijedi ovaj njegov box?!
Gotovo nikad nisam ljubomoran, tad sam bio.

U jednom momentu vidim da se nešto dešava u boxu makedonskog takmičara Angele Nikoloskog i požurim misleći da je u pitanju neki veći ulov.U pitanju je bilo spadanje dijela šteke i pokušaji Nikoloskog da ga dohvati.
Začula se i sirena koja je označila kraj, prvi dan takmičenja je gotov, ostalo je da izvagaju ribu.
Krenuo  sam do press centra da vidim imam li opciju pristupa internetu i slanja vijesti.
Prolazim pored malog kampa naših takmičara,  i  čujem ih kako komentarišu šta će i kako će sutra. Nisam htio smetati im, samo upitah Kenana šta će sutra, ima li kakvih izmjena taktike.Reče mi da je prije takmičenja bio dogovor da drugi dan takmičenja rezerva zamjeni najslabijeg iz prvog dana.Pozdravismo se i zaželjeh im bistro.
U press centru problem – Marcel Kučinski mi reče da je  veza sa internetom pukla i da su tu serviseri koji pokušavaju otkloniti kvar. Osjeti se velika nervoza kod organizatora, ali je razumljiva, valja sve uvezati i odraditi kako treba.Osjetim da smetam i izadjem nadajući se da će kvar biti uskoro otklonjen i da ću imati mogućnost da postavim vijesti.Imao sam ja i «B» varijantu ;-).
Dok nas par čekamo rezultate vaganja i konačni plasman za prvi dan, izlazi Pešto Mugdim, sudija na ovom Svjetskom prvenstvu, sa sektorskim brojevima koje je trebalo složiti.Nemam pametnijeg posla i pomažem mu. Pred pressom sjede mladić i djevojka sa novinarskim akreditacijama, i prilazim da se upoznam.Mladić je Frano Matić, novinar Večernjeg lista koji često piše o ribolovu , i čijih dosta vijesti se nalazi na stranici.Novinarka je Vanja Ilić, sa najljepšim imenom na svijetu, koja radi za BHT 1.I dok mi razgovaramo, Marcel nam zadaje posao, treba složiti još brojeva.Frano i ja krećemo sa izvršenjem zadatka, a Vanja nam je moralna podrška.
Stižu i rezultati, naši su na desetom mjestu.
Dobro je, zadovoljni smo svi, ipak su iza nas ostali mnoge jače sile.Znam da nemam mnogo vremena koje mogu provesti na netu i uspjevam svega par slika prebaciti na galeriju.Pomažem kolegama Aliji Pušini iz Oslobodjenja i Ismetu Bajroviću iz Dnevnog avaza da to što prije obavimo i oslobodimo press centar.Svi komentari na plasman su pozitivni, ali i komentari takmičara i gostiju na sam tok prvog dana i kompletnu organizaciju.Drago je i meni čuti pozitivne kritike, iako nisam učestvovao u organizaciji.
Završavam postavljanje vijesti i slika na stranicu i kolega Alija Pušina i ja odlučismo otići na jedno jezerce koje je u sklopu Hutova blata, a koje se nalazi uz novoizgrađeni put.To je jezero Škrka, naknadno doznajemo, i odmaramo dva sata zabacujući jer me pravo umorilo gledati druge kako zabacuju. Riba je slabo radila, sitni komadi, mislim da su to bili peškelji, nešto kao babuška, samo malo više «šlangić».Dolaze još dvojica domaćih ribara i priključuju nam se.Kažu da i ovde rade i mreže i vrše i da je dosta tih koji se bave krivolovom.To sam čuo i na stazi, zadesio sam se iza par osoba koje su komentarisale slab ulov, i malo sam «mahalao» te uhvatio hvaljenje jednog od tih kako je znao imati u mrežama po 300 kila šarana, ali ih nije mogao podati u Ljubuškom jer su tamo slabo kupovali ribu.Pošto kupio ovu informaciju-toliko prodao, da li je to bila hvala lokalnog hohštaplera koji je htio ispasti mangup, ili je to bila izjava lokalnog krivolovca koji htio zaraditi pare, ne znam, kako čuo, tako napisao.
U neko doba me zove Ermin Hadžić, pita gdje sam.Rekoh da duškam na Škrki.Kaže da se vratim na Karaotok, po prvi put zasjeda komletan Upravni odbor i da ih slikam jer niko drugi nema aparata.Malo sam se opirao, nije mi se išlo sa vode nikako, ali popustih, nakon svega što sam vidio i čuo od takmičara i gostiju na stazi, zaslužili su da se vratim taj kilometar nazad i uslikam ih.
U sumrak se Alija i ja vraćamo u Mostar gdje smo bili smješteni na zasluženi odmor i počinak.Sutra je novi dan i nova neizvjesnost…
Nedjelja. 10.06. – Drugi dan takmičenja i zatvaranje Svjetskog prvenstva.
I drugi dan je početak takmičenja bio u isto vrijeme, u 10:30.Po dolasku na stazu, u prolazu, pitam Hilmiju kakva je situacija sa mjestima, jesmo li imali danas više sreće sa žrijebom.Odgovara  da nismo i da smo čak dobili i lošija mjesta po njihovoj procjeni.Baš me razačorao sa tom informacijom.Nadao sam se da će naši «ubosti» neko od prvih pet mjesta u sektoru «A» što bi nam osiguralo dobar plasman makar u tom sektoru.

Da sad malo i pojasnim sistem bodovanja i odredjivanja plasmana na ovakvim takmičenjima jer sam i sam bio malo konfuzan sa tim.
Ekipe broje pet takmičara i svaki takmičar je u jednom od pet sektora. Za osvojeno mjesto u sektoru, takmičar ima toliko negativnih poena.Na kraju se zbrajaju svi negativni poeni ekipe po sektorima. Primjer: takmičari neke ekipe su zauzeli u sektoru «A» 2 mjesto, «B» 8 mjesto, «C» 14 mjesto «D» 18 mjesto i «E» 23 mjesto.To je ukupno 65 negativnih poena koje dobijemo zbrajajući njihova osvojena mjesta. Praktično, najmanji mogući broj negativnih poena koje može imati neka ekipa je 5 što bi se desilo u slučaju da svaki takmičar u svom sektoru osvoji prvo mjesto.U slučaju da dvije ekipe imaju isti broj poena, tada odlučuje gramaža ulova.
Na stazi srećem Damira Begovića, autora emisije Bistro BiH koja se emituja na Hayatu.Desna ruka mu u zavoju i pitam šta se desilo.Kaže, pao na nju i slomio je, nije imao vremena otići doktoru i kad završi sa snimanjem današnjeg dana, otići će da mu stave gips. Ostanem s njim da mu se nadjem pri toj desnoj ruci.

Krenuli smo stazom. Sunce je pržilo jače nego jučer i svako malo smo se hvatali hlada.U jednom momentu primjetih čudnu frizuru kod jednog takmičara ridje kose, prokomntarisah da je isti «pipi duga čarapa».No, to bi Emelie Peterson, takmičarka švedske ekipe, jedina pripadnica ljepšeg pola na stazi.U papirima od prvog dana takmičenja nadjoh da je taj dan, u okrutnom muškom društvu sektora «D» zauzela posljednje mjesto.
Dolazimo do Kene, na sedamnaestom je mjestu sektora «A».Uporedjujem jučerašnje rezultate sa tog mjesta.Jučer je tu lovio Vesligaj Predrag, član ekipe «Čigra» iz Kruševca – Srbija i zauzeo je 18 mjesto u sektoru.Nije obećavajuće.
Spuštamo se do početka «A» sektora da Damir snimi kako takmičari na tim mjestima vade ribu.Tu je i gospodin Eric Humphreyes, predsjednik tehničke komisije FIPSed kojeg Damir moli za intervju.
«Odabrali smo ovu stazu zbog okruženja i ovakve prirode ali nam je to i bila najveća briga jer smo se bojali da se radovima ne naruši mir ovog Parka.Medjutim, organizatori su sve tako lijepo uradili da je naša briga bila bezrazložna. Ovom prilikom bih se zahvalio svima u organizaciji koji su se svojski potrudili da sve bude na najboljom nivou.I svi takmičari su zadovoljni i organzacijom i ulovom.Hvala Organizacionom odboru, ministrima, vojsci i policiji na njihovom angažmanu, jer je ovo jedno jako, jako dobro organizovano prvenstvo.» – rekao je gospodin Humphreyes.
Nastavljamo hodati stazom, više ni ne znam koliko sam je puta prešao od «A» 1 do «E» 25.Saznajemo da je tačno u podne jedan englez uhvatio amura od oko 5 kilograma.
Sjedamo u hlad da se malo osvježimo, dehidrirali smo i odluka pada na jadnu «žuju», samo jednu, jer sve preko te jedne bi bilo pogubno na ovoj vručini.Dvije točene «žuje» od 2 dl. i jedna voda marke «Jana» – 9 KM.Hajde, nema veze, ona žuja je vrijedila i više.
Tu, u hladu gdje smo i mi, sjedi i gospodin Claudio Matteoli, predsjednik FIPSed i Damir ga želi intervjuisati. Čekamo prevodioca.Gospodin Matteoli je jedan jako prijatan čikac, uvijek nasmijan, bučan kako to samo talijani znaju biti, priča «u tri dimenzije» gestikulišući i rukama i cijelim tijelom, osim kada daje intervju.Došao je i prevodilac, posudili smo ga od švajcaraca,  porijeklom je iz Srbije i zove se Zoran.
«Ja sam predsjednik medjunarodne organizacije za sportski ribolovi i nalazimo se na 27 Svjetskom šampionatu klubova na Hutovu blatu u Bosni i Hercegovini koja se pokazala kao odličan organizator jer su mnogo i dobro radili, a imali su dosta posla u ovom ambijentu za uraditi.Nije bilo lako završiti ovoliki posao s obzirom da se trebalo napraviti dosta puteva i takmičarska staza.Ovo je  prvi put da je Bosna i Hercegovina dobila organizaciju ovakvog takmičenja i moram reći da ste vaš posao jako dobro uradili, jer se do sada nijedan jedini problem nije pojavio.Pecanje nije lagan sport, pogotovo na ovoj stazi,  i mislim da će ovdje na kraju na pobjedničkom postolju biti ipak oni najbolji.Jučer smo vidjeli da su u vrhu bili madjari srbi portugalci i italijani koji i danas vade dosta ribe i sigurno će neka od tih ekipa biti klupski prvak svijeta.
Želio bih da se zahvalim Bosni i Hercegovini, pogotovo predsjedniku koji je dozvolio da se ovaj šampionat održi na Hutovu blatu. Kako se sve odigralo kako je trebalo i kako ste se pokazali kao odlični organizatori, medjunarodna organizacija sportskog ribolova je spremna dati i buduće organizacije ovakvih takmiečenja vašoj zemlji.Specijalno hvala ministru za sport i kulturu , gospodinu Gavrilu Grahovcu koji je svo vrijeme bio uz nas i od velike pomoći.» – rekao je gospodin Matteoli.Bilo je jako lijepo slušati prevodioca jer sam sa francuskim na «per si».

Označen je i kraj takmičenja te se pristupilo vagnaju.I gospodin Matteoli je «zavrnuo rukave» i vodio vaganje u «E» sektoru.Požurili smo do «C» sektora ne bi li stigli do trenutka vaganja onog amura od oko pet kilograma da njega uslikamo i snimimo.I stigli smo, na «C»-21 se iskupilo mnoštvo publike.Richard O'conor je član engleske ekipe i amura je izvukao na silk 0.128 koji ima nosivost 1.32 kilograma i udicu br. 16!
Damir uzima intervju od Richarda i na samom početku ga pita «Do you speak english?». Richard ga blijedo gleda a ja pitam Damira: «A govoriš li ti bosanski?».Dobro smo se ismijali i nije ni čudo što se ovo desilo, svakakvih jezika se govorilo na stazi, a nije se obraćala pažnja ko je iz  koje zemlje, uvijek je prvo pitanje bilo «govorite li engleski?»

Otišli smo u press centar da sačekamo rezultate.Dobijam informaciju da je Bosna i Hercegovina peta i svi smo sretni zbog toga.Kažu da se ništa ne bi trebalo promjeniti i šaljem brzinski izvještaj za stranicu o tom petom mjestu.

Na sreću, promjenilo se!

Dolazi predsjednik sportsko ribolovnog saveza, Djordje Klepić i čita plasman.
Prvo mjesto Italija – italijani slave, galame, mi pozdravljamo pobjednike.
Drugo mjesto Srbija – veliki pljesak prisutnih prošlogodišnjim svjetskim prvacima
Treće mjesto Madjarska – takodje pljesak majstorima.
I onda iznenadjenje, Djordje diže ruke i govori:
Četvrto mjesto Bosna i Hercegovina!
Na nogama smo svi, erupcija oduševljanja, Djordje nastavlja čitati do desetog mjesta a u bašti motela Karaotok svak svakom čestita. Dok čestitam podpredsjedniku SRS BiH i predsjedniku Organizacionog odbora, gospodinu Nikoli Puce, govori mi «Samo zajedno smo ovo mogli sve i uraditi i postići ovakav uspjeh».
A momci koji su donijeli ovu radost svim prisutnim su:
Vodja ekipe  – Hasanbašić Suad
Trener – Karahodžić Sead
Trener – Hilmija Širbegović
Takmičari:
— Kenan Širbegović
— Ragib Pilav
— Piknjač Nermin
— Adnan Mustajbašić
— Samir Hujdur
— Amer Travančić
Odlazim u press centar da postavim vijest, Marcel, Bane, svi su presretni, ali oni imaju posla, i dalje rade punom parom.Marcel malo i protestuje, umjesto akreditacije na kojoj bi trebalo pisati «organizator» piše «gost».Nema više nervoze, sada je samo ostalo da se sve privede kraju. Svi materijali, sve informacije su išle preko press centra, bilo je tu ogromnog posla, ali je sve uradjeno kako treba.Marcel otvara pivo da proslavimo, a ja postavljam vijest i slike na stranicu.Nemam vremena a mnogo slika, vadim prve koje su mi naišle, a vijest na stranici za 15 minuta od postavljanja pročitana 22 puta.
Završavamo i idemo u Čapljinu, na trgu gdje je sve počelo, sada će biti zatvaranje.
Ekipe su ponovo postrojene u špalir i koristim period do početka ceremonije proglašenje pobjednika i zatvaranja da uzemem  izjave Kenana i Hilmije Širbegovića.
«Želio bih da se zahvalim Sportsko ribolovnom savezu Bosne i Hercegvine od kojih smo imali punu podršku tokom perioda i priprema a i samog takmičenja.Na stazi smo imali omogućenih 15 dana treninga i nadali smo se plasmanu medju prvih deset ekipa, što bi bio dobar uspjeh. Prvi dan smo bili na desetom mjestu, a drugi dan smo zauzeli drugo mjesto što nas je dovelo na konačno četvrto mjesto.Prezadovoljni smo organizacijom i podrškom Saveza i još jednom im se zahvaljujem na svemu». – rekao je Kenan Širbegović.
Hilmija Širbegović, prvi medju jednakim je takodje istakao bezrezervnu podršku Sportsko ribolovnog saveza Bosne i Hercegovine.

»Želim se zahvaliti Organizatorima na smještaju, prijemu i obezbjedjenim maksimalno povoljnim uslovima za treniranje.Na kraju je sve to urodilo i plodom, četvrto mjesto u svijetu je najbolji uspjeh koji je postigla neka ekipa iz Bosne i Hercegovine na ovakvim takmičenjima.Malo nam je nedostajalo da dodjemo i do medalje, nekih 7 do 8 poena. Takodje bih se želio zahvaliti i gradjanima Čapljine na podršci, a i svim kolegama ribarima koji su ovo dva dana posjetili Hutovo blato i uputili nam rijeći podrške». – riječi su Hilmije Širbegovića.

A na Hutovu blatu je tih dana bilo jako mnogo poznatih lica, ribara i cijele Bosne i Hercegovine koji su došli biti dijelom ovog značajnog dogadjaja.Sreo sam Adnana Dogloda i Fejzić Ismeta iz Zenice, Fahru sa Ilidže sa svojom ekipom, Amiru i Fifija iz Sanskog mosta, Ćazima i Džaju i ljudstvo iz Jablanice, Fadila Kubata iz Kaknja sa momcima u žutim majicama – majicama njihovog Udruženja, Esu Vejsilovića i Ibru Alibegovića i Hiku iz Sarajeva sa društvom «u hladu», Damira Bevandu i Zoku iz Mostara, Orhanu Bušatliju i njenu porodicu koji su došli iz Bugojna.Bilo nas je jako mnogo, sa svih strana BiH.
Na trgu je čitanje plasmana, od 25-og mjesta, i na četvrtom, proglašenjem naše ekipe, opet buran aplauz.Spiker proglašava tri prva mjesta i dijele se medalje.Gužva je pred pobjedničkim postoljem, nas koji fotografišemo je više nego što ima prostora. Ulijećemo jedni drugima u kadar i prava je frtutma. Službeni spiker poziva gospodina Claudia Matteolia da zatvori Svjetsko prvenstvo.Gospodin Matteoli se ugovoru opet zahvaljuje organizatoru i ističe organizaciju kao vrhunsku, a na kraju svog govora, poziva sve iz oganzacije da se popnu na binu.Tim gestom i porukom «vidimo se u francuskoj», gospodin Matteoli je zatvorio ovo 27 Svjetsko klupsko prvenstvo.

U 21:00 je bila organizovana večera za takmičare i goste, a ja sam bio na izmaku snaga i trebalo mi je voziti do Sarajeva.Ostao sam samo da uzmem zahvalnice za sve portale koji pišu o ribolovu u Bosni i Hercegovini, a koji su pratili pripremu i sami tok takmičenja.To su:  www.bih-ribolov.com – Edin Skočić, www.ribolovonline.com – Zoran Pravdić, www.lipljen.com – Radovan Stanić i www.bistrobih.ba – moja malenkost.
Tako se završi i moje gostovanje na ovom Svjetskom prvenstvu.

Za kraj sam ostavio jednu sliku i dijalog koji se desio tokom slikanja iste, a izmedju gospodina Djordja Klepića, predsjednika Sportsko ribolovnog saveza Bosne i Hercegovine i mene. Uspio sam uhvatiti momenat kada stoje gospodin Željko Komšić, gospodin Nikola Puce i gospodin Djordje Klepić i dok sam ih slikao gospodin Klepić mi u šali reče: «Je li to slikaš da nas ružiš na stranici?». Odgovorih: «Predsjedniče, ja ne ružim, nego kritikujem i hvalim, ako ima šta za pohvaliti.».
E sad, sad vas hvalim, predsjedniče, ne samo vas, nego sve one koji su učestvovali u organizaciji svjetskog prvenstva.
Svima vama – SVAKA ČAST!
Bistro Bosno i Hercegovino!