Reprezentacija BiH na 20. Svjetskom prvenstvu u mušičarenju

Bristolu (Engleska) – maj 2000.godine
Piše: Nazif Fetahović Suzy (Tekst objavljen u listu “Blinker” iz avgusta 2000. godine)
Nakon učlanjenja BiH u Svjetsku mušičarsku asocijaciju, iz Sarajeva (od sekretara SRS BiH Rifeta Hadžihasanovića) je stigao poziv da u dogovoru sa Mehom Mulalićem pokušamo sastaviti mušičarsku reprezentaciju u kojoj bi bili predstavnici iz oba BH. entiteta. Kako je ostalo vrlo malo vremena za bilo kakve kvalifikacije, dogovoreno je da ovaj put uradimo selektorski odabir.
Najprije smo morali odabrati dobre mušičare, a zatim ljude koji mogu naći sponzore ili uložiti svoja sredstva za odlazak na 20. Svjetsko prvenstvo u mušičarenju u Bristol. Posao, uistinu nije bio nimalo lagan, s obzirom da je npr. kotizacija bila za naše uslove vrlo visoka, 650 funti, plus avionske karte. Koga, dakle, pozvati u reprezentaciju?
Sastavljanje selekcije
Uslijedio je drugi poziv iz Sarajeva i obavijest daje Meho Mulalić iz Bosanske Krupe uplatio kotizaciju. Osim Mulaliću, pozivi su upućeni Goranu Vukoviću, Slavku Čamberu, dr. Drašku Matavulju, Senadu Čauševiću i Aci Đukiću. Obaviješteni su i o uslovima učešća u reprezentaciji BiH, uz napomenu da trebaju obezbijediti sredstva za svoj odlazak na Svjetsko prvenstvo u lovu pastrmke (Fly Fishing) u Englesku. Stigla je povratna informacija da su u mogućnosti da obezbijede donatore samo trojica. Pošto je za odlazak u Englesku bilo potrebno najmanje pet članova, kostur reprezentacije je ipak postojao.
Odlučili smo da u Englesku idu:
Meho Mulalić iz Bosanske Krupe (menadžer), Nazif Fetahović – Suzy, Travnik (kapiten), dr. Draško Matavulj, Banja Luka, Aco Đukić, Šipovo, te Goran Vuković, Banja Luka.
Trebalo je uraditi još puno posla – obezbjediti avionske karte i vize, dopuniti opremu, napraviti još mnogo majskih mušica , a do polaska je ostalo još samo devet dana. Uspjeli smo sve odraditi za četiri dana. Poletjeli smo 12.05.2000. avionom (Airbus) Croatia Airlines-a iz Zagreba, preko Amsterdama za Bristol.
Dolazak u Bristol
Pri našem dolasku u Bristol, koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Engleske, 200 km od Londona, dočekao nas je u ime organizatora Mr. Smith.Smješteni smo u udobni hotel sa 4 zvjezdice (Royal Swallow Hotel), tipične engleske gradnje.To je hotel barokno-viktorijanskog stila, gdje se moderni enterijeri miješaju sa ovovremenim stilom življenja, praćenim kompijuterzacijom i ostalom elektronikom.
Na prvom spratu, posebno za ovu priliku, otvorena je prodavnica ribomaterijala sa svim sadržajima koji su vezani za pokrivanje šampionata u mušičarenju.Uz razgledanje kapa, značaka i ostalog uslijedila su prva poznanstva sa Amerikancima, Englezima, Škotima…
Vremena za odmor nije bilo. Gradski dobošar, ili što bi naš narod rekao telal, je 14.05. 2000. rano ujutro pozvao sve reprezentacije da se okupe ispred hotela na zajednički snimak sa organizatorima Svjetske mušičarske organizacije (FIPS), gdje je bio prisutan i predsjednik ove ribarske asocijacije, Jurek Kowalski. Potom smo se uz pratnju tradicionalnih bobbyja, ovaj put na konjima, uputili pored stare katedrale iz 11. stoljeća ka City of Council ili gradskoj skupštini, gdje je Lord Graham Robertson svečano otvorio ovaj šampionat.
Uz svečani defile svih reprezentacija, svjetske elite u lovu pastrmke mušicom, najavljeno je i naše učlanjenje, što je propraćeno gromoglasnim aplauzom. Uz to, za nas prijatno, uslijedilo je i iznenađenje da među ovom elitom nema predstavnika Austrije, Slovenije ni Švicarske, iako su to zemlje sa dugom tradicijom u mušičarenju. Ipak, ubrzo smo se uvjerili daje za njih, racionalne štediše, ovo takmičenje bilo preskupo.
Srećom, naš odlazak omogućili su sponzori i prijatelja ovog sporta, a o nekoj kupovini po bristolskim izlozima bilo je iluzorno razmišljati zbog paprenih cijena. Naime, jedna dnevna dozvola takmičare staje 200 funti, što po engleskom kursu iznosi oko 800 DM. Često ostanete zapanjeni pred činjenicom da obične papuče npr. koštaju 65 funti. U odnosu na svu tu skupoću čovjek ubrzo zaboravi družeći se sa najboljim mušičarima iz cijelog svijeta, uz nove cake i nove tehnike koje su svojstvene samo na određenom prostoru odnosno kontinentima. Inače, među 120 zaljubljenika u ovaj sport, može se slobodno reći da je bilo oko 80 posto profesionalaca kojima je ribolov na određen način i zanimanje.
Privatne rijeke
Prvi zvanični trening imali smo na rijeci Kenet, udaljenoj 50 kilometara od Bristola, a nalazi se u oblasti Swingdome. Kao i sve rijeke u Engleskoj i ova je privatno vlasništvo, a uspjeli smo upoznati i njenog vlasnika sa simpatičnim šeširićem i štapom, naravno Hardy kraljevske kuće.Karakteristično je da su rijeke ovoga kraja podjeljene na bezbroj rukavaca sa sistemom brana, i u svakoj od njih živi lipljen i pastrmka. Dno je poprilično muljevito, obraslo dugačkom vodenom travom, tako da je šljunak i kamen zastupljen tek u gornjim, čistim predjelima. Izuzetno je lijepa i naročito privlačna rijeka Lavson, na kojoj smo imali drugi, zvanični popodnevni trening.
Posebna priča su bristolska jezera,Chew Vallev Lake i Blagdon Lake.To su vještačke akumulacije nastale pregrađivanjem omanjih riječica a koje su uključene u sistem Bristol Water Companv, firme koja se preko stotinu godina bavi uzgojem pastrmke kao i vodosnabdjevanjem grada.Tu smo vidjeli i vodenu pumpu staru 120 godina a koja i danas besprijekorno funkcioniše. U Bristol Water Companv se ulazi uz pomoć fotoćelija i kodirane kartice, što pokazuje kako se savršeno slaže i funkcioniše engleska tradicija sa presingom moderne tehnologije.
Voda zaštićena strujom
Karakteristika svih engleskih privatnih voda je da su opasane lijepim drvenim ogradama na kojima je sa vanjske strane provučena mala žičana nit kroz koju je puštena struja male voltaže, da domaće životinje ne bi dolazile u dodir s vodom. Karakteristične ribe koje u rijekama Kenet, Test i Lavson su kalifornijska pastrmka, riječna i potočna pastrmka koju Englezi zovu divlja pastrmka (Wild Trout).
Inače, o engleskom poimanju života, odnosno spoju tradicionalnog i modernog ilustruje i ovaj primjer: pred ljetnikovcem vlasnika rijeke Test, sa krovovima od raževe slame, nalazi se automobil “jaguar”, vrijedan 150.000 DM.
Tehnika mušičarenja
Tehnika mušičarenja na jezerima je svojstvena Engleskoj, Americi, Kanadi i još nekim zemljama kao što su Škotska, Vels, Irska, gdje se koriste tvrđi i brži štapovi dužine 285, pa čak i 350 cm, klase 7, 8 i 9 sa finim Double tankim šnjurama, blago ili totalno tonećim, što će svakako zavisiti od dubine mjesta na kome se lovi.
Predvezi su dugački 3-5 m , a obično su vezane tri muhe. Dvije su tzv. buzeri, a jedna obično neka fantastična nimfa. Tehnika vuče muha iz čamca je potpuno lagana, provlačenjem šnjure između obje ruke,dok je štap blago naslonjen na ivicu čamca ili preko koljena. Uvijek se mahanje izvodi niz vjetar, tako da vjetar dolazi s leđa.
Tokom takmičenja na rijekama prisutan je pojedinac, a na jezeru u svakom čamcu po jedan sudija koji odmah ribu mjeri i vraća u vodu. Sve vještačke mušice su, prema pravilima FIPS-a, za lov na jezerima i rijekama bile bez kontra zareza na udici.
Potpuno neiskusni, u ovom za nas novom ribarenju, ostali smo zatečeni i iznenađeni, što se odrazilo i na naš uspjeh u takmičenju. Uspjeli smo, kao ekipa, da “prevarimo” tek pet pastrmki na jezerima, ali smo zato vrlo uspješno lovili na rijeci Test. Inače, što nije iznenađenje, tipično engleske muhe predstavljaju favorite na tamošnjim vodama.
Francuzi prvi
Najbolji bh. pojedinac na zvaničnom takmičenju bio je Draško Matavulj, koji je uspio “prevariti” 13 pastrmki, od čega je najveća imala 50 cm. Kapiten ekipe BiH Nazif -Suzy Fetahović ulovio je rekordnu pastrmku, dužine 58 cm i težine 3450 grama(na naslovnoj strani). Ipak, najbolje rezultate je postigla Francuska, čija su dva reprezentativca zauzela prva dva mjesta na šampionatu u pojedinačnom takmičenju.Ovogodišnji prvak, Francuz, Čak Paskal, prevario je i upecao 26 pastrmki na rijeci Test za 6 sati takmičenja. Po proglašenju pobjednika u sali City of Council, odnosno gradske skupštine, uslijedila je svečana večera u hotelu uz brojne goste i zvanice engleskog jet-seta, tako da nam je za razgledanje znamenitosti grada ostalo vrlo malo vremena. Iznenađeni simpatijama koje su nam iskazivali na svakom mjestu, podvlačeći naše učlanjenje u to elitno društvo i takmičenje, i pored loše i za bosanski ukus neukusne engleske hrane, mora se priznati da smo oduševljeni Englezima kao domaćinima. Imponovala nam je njihova preciznost i tačnost uz tipičnu englesku hladnokrvnost.
Za ono malo vremena što nam je ostalo, posjetili smo kuću u kojoj je jedno vrijeme, živio i pisao Vilijam Šekspir.
Nazif Fetahović – Suzy