Reportaža o Bašigovačkom jezeru

Nagradna igra 2007. godine – IV mjesto
Piše: Elvir Abadžić

Bašigovačko jezero je relativno mlado jezero. Nalazi se u blizini Živinica, kopovskog je tipa i egzistira od 1984. godine kada su mašine napustile rudnik a krater koji je ostao iza njih polako je počela da ispunjava voda, tako da se nivo vode penjao sve do devedeset i neke godine, kada je voda popunila kompletan rudnik i počela polako otjecati u rijeku Spreču.Jezero je dugo oko 400 metara a široko oko 350 metara sa maksimalnom dubinom oko 40 metara na sredini. Dubina u priobalnom dijelu jezera varira tako da se kreće od 2 metra pa do nekih 5 metara maksimalno u istočnom i sjevernom dijelu jezera, dok južni i zapadni dio ima obalu sa blagim povećanjem dubine. Takođe, važno je napomenuti da je ovaj
plići dio jezera obiluje biljnom vegetacijom i barskim rastinjem i u tom dijelu se češće lovi krupnija riba.

Geografski sastav obale je takav da štiti jezero od dotoka nečistih, a i bilo kakvih drugih voda  u jezero, obzirom da se ono nalazi u središtu naseljenog mjesta. Voda u jezeru je jako čista jer nema dotoka površinske vode, a može se primijetiti da je i obala jezera čista. Nema smeća, iako je svakodnevno posjećena od strane ribolovaca a u ljetnim danima tu je i mnoštvo kupača. Riječi hvale u to ime se mogu reći lokalnim ribolovcima koji se trude da sve bude kako treba ali o tome malo kasnije.
Kao što sam već rekao voda je jako čista i prozirna, u jezeru ima barskih školjki, a voda ima blagu zelenkastu boju i kapacitet vode je stalan, pa moglo bi se reći i u ljetnim danima kada zbog visokih temperatura nastupi sušni period. U tom razdoblju nivo vode u jezeru se smanji za cca 30 cm, što govori o postojanju solidnog podzemnog izvora koji puni jezero vodom. Naravno kada nije sušno razdoblje i oborinska voda doprinosi održavanju nivoa vode jezera koje tad sasvim normalno teče i formira potočić u kojem se sitnije ribe, istina u manjem broju, mrijeste u proljeće.Taj potočić stvara i jednu omanju baru u kojoj uvijek ima dovoljno kedera za mamac.

Kad smo već kod riba da nastavimo priču o gore pomenutim ribolovcima a i o ribama.
U vrijeme kad se jezero počelo formirati donošene su riblje vrste kojih je tad bilo u Spreči od strane nekolicine ribolovaca iz sela a i iz susjednih sela pa otuda i entuzijazam za očuvanje jezera. Nikad, do unazad par godina nije bilo, da tako kažem, inicijative da se sa većom količinom ribe poribi jezero.
Nas desetak koji smo stalni na jezeru, a i koji stanujemo tu, prije četiri godine odlučimo da pustimo stotinjak komada štuke, obzirom da se sitne ribe previše namnožilo, a grabljivica nije bilo. Štuku smo donijeli sa jezera Modrac. Sad, nakon četiri godine, štuka se lovi, uzimaju primjerci do 4 kg, ima puno onih malih koje se vraćaju nazad, mada se dešava da naiđe krupnji primjerak i pokida najlon. Izgleda da ima po neka big mama koja je nekad prije donešena u jezero ili je to pak som koji je isto tako donošen u jezero ali se love sitniji primjerci do 5kg.
Od kako je štuka aktivna sve je više ribolovaca koji love varalicom, a i ja sam jedan od njih i planiram ove kasne jeseni potražiti kapitalku. Znam da je tu.Voda zbog svoje čistoće omogućava lov štuke varalicom i ljeti kad se postižu dobri rezultati, možda i bolji nego na jesen.
Poslednje čime smo poribljavali jezero bila je babuška koju smo kupili iz vlastitih sredstava. Pušteno je 1000 komada ribe veličine 15-20 centimetara.
Pored pomenutih štuke, soma i babuške u jezeru još ima i deverike, primjeraka preko jednog kilograma ima dosta, linjaka, nešto malo šarana, klijena isto tako ima krupnog, grgeča – vađeni su primjerci oko 700 grama težine i dosta dosta sitne ribe. A bitno je da nema patuljastog somića.

Planiramo, koliko budemo u mogućnosti, da nabavimo ljuskavog šarana većih primeraka kojima grabljivica ne može nauditi kako bi se populacija ovog šarana na jezeru formirala. Ima vrlo malo šarana golaća koji se nemrijesti. Usput, viđen je primjerak golaća šarana preko 15kg težine, a možda takvi nespretnim ribolovcima uzmu na pahuljicu hljeba dok pecaju deveriku pa samo postanu ribarska priča.
Želimo još donijeti i smuđa u jezero jer smatramo da bi se dobro adaptirao u jezeru a i podvodni teren i dubina vode bi bila idealna za smuđa.
Postoji još jedna stvar o kojoj bi želio pisati a vezana je za jezero odnosno životinjski svijet u njemu. Jednom prilikom, ljetos, kada me posjetio Senad Kapo vodio sam ga na pecanje na jezero i tad smo u jezeru pronašli malu slatkovodnu meduzu o kojoj sam već prije toga pričao Senadu ali do tad nisam imao priliku da je izvadim iz vode. Meduzu je Senad odnio u Sarajevo sa namjerom da napravi manju reportažu o svemu i napravi klip ali na žalost meduza nije preživjela. Obećao sam Senadu da ću mu neki naredni puta poslati snimak meduze, a možda i uskoro, jer je ovo doba godine kad se najviše pojavljuju na površini vode.
Da se vratimo jezeru. Vlasnik jezera je rudnik koji je prethodno eksploatisao na tom mjestu ali izgleda da nema volje oko uređnja jezera. U poslednje vrijeme, a što je i primjetno, pojavilo se interesovanje nadležnih u općini Živinice oko uređena jezera koje će možda biti predmet koncesije. MOŽDA.
Dok ne saznamo, nama koji se trudimo da imamo dobar ribolovni teren, ostaje nada da ćemo imati priliku da pecamo i dalje na njemu.