Da sačuvamo od zaborava – Nazif Fetahović Suzy (10)

Tekstovi koje je pisao ili koji su pisani o njemu – Nazif Fetahović – Suzy
Nedavno sam bio kod Suzija u Travniku, uz kafu smo raspredali o ribolovu, stanju u Udruženjima, Savezima, situaciji na našim vodama. Nakon što smo “pretresli” sve što se pretresti moglo, prošetali smo uz Lašvu. To mi je bilo prvi put da sam “na” Lašvi i bio sam jako iznenađen količinom ribe u rijeci. Iako travnički ribolovci čine sve što je u njihovoj moći da očiste Lašvu, rijeka je bila prilično prljava jer je više onih koji je zagadjuju nego onih koji je čuvaju i čiste.Ili sam ja očekivao da bi za onu količinu pastrmke koju sam vidio u rijeci voda morala biti kud i kamo čišća.
Kasnije su nam se na kafi priključili Sanjin Kotlica – član ekipe Bistro BiH NTV Hayat i Damir Begović, autor iste emisije.
Damir reče: “Dedo, daj materijala za stranicu, barem kod tebe toga ima”.
I Dedo – Suzy dade, tekstova iz časopisa koje je pisao on, a i koje su i drugi pisali o njemu. Kad mi je sve to dao, reče:
“Nemoj da sad to bude nešto o meni, izvuci šta možeš, mene je dosta, ima mladjih”.
Odgovorih da ću pokušati i da će to biti uopšteno o B-H ribolovu.
Prošlo je od tada skoro mjesec dana. Pokušavao sam osmisliti kako da sve to ukombinujem u jedan tekst i ne ide. Jednostavno, pričati o B-H ribolovu, a ne pričati i o Suziju, ne ide.
Ovo su ti tekstovi.

TRAVNIČKA RAPSODIJA – Podvig vitezova od Lašve

Piše: Ranko Travar
Kako je pregalaštvom nekoliko enuzijasta, predvođenih Suzijem Fetahovićem i zalaganjem cijelog Travnika napravljen još jedan izuzetan ribolovni revir u Bosni i Hercegovini, gdje se love gabaritni primjerci pastrmke.

Kada sam prije tri godine bio na svečanosti otvaranja sezona lova pastrmke na Plivi u Šipovu, jedna od specijalnih zvanica, engleski major Watson, reče mi sljedeće: ,,U svojoj vojničkoj karijeri bio sam u prilici da obiđem najatraktivnije salmonidne vode na planeti. Lovio sam na divljem kanadskom sjeveru, u Aljasci, po škotskim rijekama… Nigdje, međutim, ovakvog sklada ljepote voda i prirode, kao što imate vi u Bosni, nisam sreo. Upravo ta neopisiva ljepota čini vaše besmisleno ratno stradanje još većim i strasnijim.Da ste kojim slučajem krenuli drugim putem, sada bi
na vašim predivnim vodama bila sva mušičarska Evropa.
MALO RAČUNICE
Doista, ako je suditi po količini i kvalitetu salmonidnih tokova, Bosna i Hercegovina je bez premca u Evropi. Koja se to još zemlja može podičiti da na relativno malom prostoru ima tako moćne rijeke kao što su Drina, Neretva, Vrbas, Sana i Una. To su ogromne vodene aglomeracije, gusto premrežene bogatom infrastrukturom pritoka, od kojih neke, po svom značaju i atraktivnosti, nadmašuju svoje matične rijeke. Polovinom osamdesetih, kada sam bio u najvećem naboju svojih ribolovnih istraživanja, imao sam običaj da sa svojom ekipom često analiziramo razne hidrografske karte u izdanju vojno-geografskog instituta. Tražili smo neku novu vodu i kozje staze da stignemo do njih. Tada smo došli do frapantnih saznanja o stvarnom bogatstvu pojedinih slivova. Tako na primjer, rijeka Vrbas, samo u svom gornjem toku, od izvora do ušća Ugra, ima zajedno sa pritokama dužinu sliva od oko 400 km. Dakle, samo prvih 50-tak kilometra jedne rijeke sabira vode iz gotovo deset puta dužeg sliva. Po analogiji sa rezultatima ovog istraživanja, došli smo do zaključka da je ukupna dužina salmonidnih tokova u Bosni i Hercegovini premašuje cifru od 10.000 km!?
Povucimo sada jednu kratku vremensku vertikalu od 100 godina. Još 1901. godine moglo se uspješno loviti na svih ovih hipotetičkih 10.000 km salmonidnih tokova. Osamdeset godina kasnije bilo je još lijepog lova na jedno 1000 km tokova, a onih 9000 su „pojeli skakavci”. Danas, 100 godina kasnije, može se loviti gdje god vam duša po želji, ali se istinski lovi samo na 10 km voda.
Na tih famoznih preostalih 10 km tokova ima upravo onoliko ribe, koliko je prije 100 godina bilo na bilo kojem od onih 10.000 km voda. Dakle, u Bosni se u prvih 80 godina prošlog vijeka najprije desila katastrofa, uzrokovana prevashodno nekontrolisanom industrijalizacijom, devastacijom cijelih slivova i enormnim povećanjem broja ribolovaca. Ako se u prvih 80 godina događala katastrofa, onda se u poslednjih deset godina dogodio pravi riblji „armagedon”. Ako ste pomislili da se šalim sa onih 10 km preostalih voda, grdno se varate. Da vidimo, dakle, koje su to vode preživjele „armagedon” i koji su to Brus Vilisi zaslužni za početak velike akcije spašavanja bosanskih rijeka.
KRENULO SA KLOKOTOM
Kad je prije par godina formiran „poseban revir Klokot” na gornjem toku istoimene pritoke Une kod Bihaća, a pogotovo kada se prvi kilometar toka rezervisao za lov mahačem, mnogi su se našli u čudu. Rijetko je ko vjerovao da će to čudo trajati duže od godine dana, jer zaboga, ko će u ova baksuzna vremena dati 40 maraka dnevno, kad nam pod nosem protiče tolika Una, na kojoj možeš raditi šta hoćeš. Međutim, zahvaljujući dobroj medijskoj prezentaciji i revnosnoj čuvarskoj službi uskoro su na Klokot počeli pristizati, prvo pojedinačni gosti, a zatim i prave ekspedicije iz Slovenije, Hrvatske, Jugoslavije i drugih zemalja, a mušičarenje naprečac osvoji srca i cijele armije domaćih ribolovaca.
Ponukani velikim uspjehom revira Klokot, sjetiše se agilni krajišnici da u slivu Une ima još atraktivnijih lokacija za ,,fly fishing”, pa uskoro napraviše na najljepšem dijelu Une, u Martin Brodu, revir „Unac”, na ušću istoimene pritoke u Unu. Tu je tek zavladala prava pomama za „mahanjem”, jer se dobio znatno komotniji revir od Klokota, a posebnu draž čini brojna populacija krupnog lipljena, čija prava sezona tek treba da usljedi sa prvim jačim zahlađenjima.
TRAVNIČKO ČUDO
Čuveni travnički ribolovac Nazif Fetahović-Suzi bio je zasigurno jedan od najčešćih posjetilaca revira Klokot i Unac. Nije bilo lako ni njemu, a ni njegovoj inače tolerantnoj supruzi Hatidži, da svaki drugi-treći dan provede samo u putu po šest sati da bi mahao s jaranima u Krajini.Vraćajući se onako umoran sa Une, često bi u Travniku, onako uz kafu, zamišljeno gledao u svoju Lašvu. Onako mala, vječno mutnjikava i stiješnjena između pravih ostrva u rijetkim virčićima, pod korijenjem vrba i u sjeni podlokanih betonskih ?????? mnoštvo one domaće lašvanske potočare. Nakotilo se toga dosta, što zbog stalne zabrane lova u gradskoj zoni, što zbog intenzivnog poribljavanja, koje je svake godine vršilo izuzetno aktivno rukovodstvo i članovi Kluba sportskih ribolovaca iz Travnika.
Tužno je bilo gledati kako najljepša od svih riba svoje sklonište traži ispod nekog madraca, u rukavu nečijeg zimskog kaputa, pod najlon kesama i u kondomima.
Jednog tako na krivo nasađenog dana, gledajući svoju omiljenu ribu kako se s mukom probija kroz sluzavi lavirint od silne kučine i produkata ljudskog naboja, pukoše Suziju svi filmovi u glavi i čovjek odluči da svom gradu ponovo vrati Lašvu kao rijeku.Pozvao je na dogovor svog prvog saradnika, predsjednika skupštine Kluba sportskih ribolovaca Šabana Imamovića i izložio mu svoj plan revitalizacije rijeke Lašve i formiranja posebnog revira za lov pastrmke klasičnim mušičarenjem.Plan rada je usaglašen na Predsjedništvu i Skupštini kluba i tako su ispunjene sve formalne, pretpostavke za veliko spremanje i ono što sada možemo nazvati „travničkim čudom”.
130 KAMIONA SMEĆA
Od članarina, privatnih donacija i sponzora za tili čas su pronađena respektabilna finansijska sredstva. Cijeli Travnik se digao na noge i danima je ličio na jedno veliko gradilište. Bageri su skidali decenijama taložena ostrva smeća, ljudi su to tovarili u kamione i već nakon nekoliko nedelja kroz grad je ponovo potekla oslobođena i otkovana rijeka na čijem se dnu nakon pola vijeka ponovo ukazao bijeli šljunak oblutak, prošaran tamno-zelenim krznom vodenih mahovina.Da bi spriječili ponovno zasipanje dna formirali su bentove sa malo dubljom vodom, ljudi na nekoliko pozicija napraviše male kaskade, prvo od kamena, a zatim od balvana.Kad rijeka napokon prodiše i njenim produbljenim koritom poteče hladna i prokrvljena voda sa Radalj planine, skupiše travničani još para i odoše u čuveno, ribogojilište Blagaj da kupe ribu. Na potezu od oko 2,5 km, koliko iznosi dužina revira,ubaciše oko 1700 kg pastrmke, veličine od 300 grama do 3 kg, ovlastiše dvojicu profesionalnih čuvara da to čuvaju 24 sata dnevno, zavedoše režim dnevnih dozvola i dopustiše isključivo lov mahačem. Tako nastade treći po redu „poseban revir” u Bosni i Hercegovini i zaokruži se priča sa početka ovog teksta o onih famoznih 10 km tokova na kojima čovjek još može da lovi kao gospodin, a da se nahvata riba kao naši čukundjedovi.
NAŠA POSLA
Prilikom mog poslednjeg boravka u Travniku, požali mi se Suzi kako već ima pritisaka od strane pojedinih „zaslužnih” članova Kluba da se ovaj revir skrati do „Šarene džamije”, što praktično znači da bi revir bio dugačak par stotina metara i u strogom gradskom centru. Dakle, od trideset i kusur kilometara, koliko je dugačka rijeka Lašva, treba skratiti onih jedinih 2,5 km sa ribom, kako bi plisne (oni što love na glistu i tirolsko drvce) mogli da završe svoj prljavi posao temeljnog čišćenja Lašve od ribe i njenog ponovnog vraćanja na rang običnog slivnog kanala.
Duboko se nadam da će Suzi, Šaban, Bruno, Braco, Vejsil i ostali vitezovi pravog sportskog ribolova i ovaj put pobijediti i da će revir Lašva još dugo, dugo godina biti izvanredna dopuna inače bogatoj turističkoj ponudi ovog grada -muzeja i, ujedno, utjeha svim onim ribolovcima koji su stalno u potrazi za izgubljenim rajem.