Da sačuvamo od zaborava – Nazif Fetahović Suzy (11)

Tekstovi koje je pisao ili koji su pisani o njemu – Nazif Fetahović – Suzy
Nedavno sam bio kod Suzija u Travniku, uz kafu smo raspredali o ribolovu, stanju u Udruženjima, Savezima, situaciji na našim vodama. Nakon što smo “pretresli” sve što se pretresti moglo, prošetali smo uz Lašvu. To mi je bilo prvi put da sam “na” Lašvi i bio sam jako iznenađen količinom ribe u rijeci. Iako travnički ribolovci čine sve što je u njihovoj moći da očiste Lašvu, rijeka je bila prilično prljava jer je više onih koji je zagadjuju nego onih koji je čuvaju i čiste.Ili sam ja očekivao da bi za onu količinu pastrmke koju sam vidio u rijeci voda morala biti kud i kamo čišća.
Kasnije su nam se na kafi priključili Sanjin Kotlica – član ekipe Bistro BiH NTV Hayat i Damir Begović, autor iste emisije.
Damir reče: “Dedo, daj materijala za stranicu, barem kod tebe toga ima”.
I Dedo – Suzy dade, tekstova iz časopisa koje je pisao on, a i koje su i drugi pisali o njemu. Kad mi je sve to dao, reče:
“Nemoj da sad to bude nešto o meni, izvuci šta možeš, mene je dosta, ima mladjih”.
Odgovorih da ću pokušati i da će to biti uopšteno o B-H ribolovu.
Prošlo je od tada skoro mjesec dana. Pokušavao sam osmisliti kako da sve to ukombinujem u jedan tekst i ne ide. Jednostavno, pričati o B-H ribolovu, a ne pričati i o Suziju, ne ide.
Ovo su ti tekstovi.

Travnička pastrmka – Kad “Plava voda” provri

Lašva maksimum zadovoljstva pruža u dane i sate kad se potočara ne oglašava u drugim vodama -u julu i augustu, po najvećoj vrućini, usred dana.
Piše: Goran Vuković – “Ribolovački magazin”, mart 2002. godine
Ili: šta sve jedan entuzijasta sa malom grupom istomišljenika, predvođeni USR Travnik, može učiniti od rječice koja je doskora bila travnička otpadna (hala), odnosno mjesto gdje su svi kriomice, a neki i javno, istresali šut i smeće. E, sad toga više nema, vinovnike nekulture drastično novčano kažnjavaju, a još su gore prozivke tipa “Ej… bolan jesi l’ ti izludio, što bacaš, ‘oćemo mi đaba čistiti”?
Sve se to dešava na mjestu gdje je naš pokojni nobelovac počinjao i završavao “Travničku hroniku”, da otkine sebe od zaborava, a sada dođe neko drugo vrijeme, dođe Suzi i grupa fanatika
(Braco, Fiko, Ibro, Alka, Ćato) i drugi, zapeše složno, pomože i komunalno, te neki dadoše i novčane priloge, i, mic po mic, nastade 4 km fly fishing mušičarskog revira. Ali kakvog, ljudi moji, čudnovatog i neobičnog, pa to do sada nisam susreo u svojoj ribolovačkoj mušičarskoj praksi, a obišao sam barem 50-ak znanih i kultnih voda, da ih sada ne nabrajam.
Dakle, Suzi i kompanija zasukaše rukave, očistiše vodu i postaviše ogromne balvane koji napraviše mala jezerca, ali su na dnu, pri kraju barijere, ostavili mjesto za nesmetani prolaz potočare, na njenom vjekovnom putu ka Karauskom potoku i sastavu sa Lašvom, gdje se hiljadama godina odvija svadbeni ples, kada nekolicina mužjaka i jedna ženka, koja je dominantna i koja vlastitom snagom tijela i repom kopa omanje trlo od pola kvadratnog metra na skrovitom i šljunkovitom mjestu. Same kaskade daju iznad njih, pri nedostatku vode u ljetnim mjesecima, dublju i skrovitiju vodu i ispod kaskade obogaćen i prokrvljen vodotok novim molekulama kiseonika.
VODA
Rijeka je u samom reviru ograđena i uhvaćena betonskim i kamenim zidovima, tako da omogućava lijep i nesmetan ribolov, pa ga preporučujemo čak i u patikama. Samo korito Lašve je šljunkovito i pjeskovito u početku planinskog tipa, a ispod Travnika ima karakteristika i kraškog vodotoka (meandri, šaša, zemljane obale). U vodi ima dugačke mezgre koje je idealno sklonište za krupne komade i još jedna od karakteristika kraške vode. Temperatura vode je tokom cijele godine stabilna i iznosi 8-12 C, a ispod “plave vode” je nešto i hladnija, tako da pruža pogodne uslove za razvoj i napredak, odnosno prirast, riba. Još jedan od bitnih uslova, pH faktor, je zadovoljavajući jer nema hemijskih oneščišćenja, tako da ne remete kiselost ili lužavost same vode. Bogatim bentosom, sa bezbrojnim larvama velikog tulara (Limnofitus Lunatus) narandžaste boje kao subimaga, ovde narodski zvanog “moljac”, te priličnom nastambom peša, kao i bezbrojnim nimfama vodenih cvjetova, a pogotovo malih vodenih cvjetova (krejica), daju idealne uslove za prirast i napredak plemenite ribe, koje ovde dostižu 1/2 kg prosječne težine. Revir počinje negdje oko Tvornice šibica i prolazi duž cijele čaršije, da bi se završio na izlazu iz Travnika, kod mosta na putu Travnik-Vitez. Svakako, najzanimljiviji je ispod Gimnazije i oko Crkve, a dobar potez sa krupnim komadima je ispod mostića kod šarene džamije, pa sve do kraja revira. Ovde voda bukvalno trči i trebalo bi je umiriti sa nekoliko vezanih kaskada, jer je ovaj dio poznat od davnina po trofejnoj potočari, a nastanjuje ga i lipljan.
MUŠIČARENJE
USR Travnik je, radi što boljeg sportskog užitka i atraktivnosti, pustilo u revir i 300-njak kalifa od 1/2 kg pa sve do 4-5 kg težine, ali amerikanke su se usljed male brojnosti i dominantnosti potočare počele ponašati baš kao prava divlja riba sa svim svojim nagonima i instiktima. To objašnjavamo oponašanjem ishrane insektima, baš kao i potočara, kao i istovjetnim načinom i odabirom insekata prilikom izlovljavanja.
Prije svega to u tjeskobnom i malom prostoru određuje selektivno ponašanje riba jer ih usljed plitke i bistre vode tjera na povećani oprez, ali ipak aktivnost ribe u ovom reviru prevazilazi sva očekivanja i to je pravo mušičarsko čudo. Naime, kada sav fly fishing skoro zamre na svim vodama zapadne Krajine, pa čak i u revirima, ili lovi samo 1-1,5 sat po onom suncu pokoji lipijan (juli i august), pa tek onda, pred samu noć, oko pola sata, a to se dešava obično u ova dva najtoplija mjeseca, tada idite na Lašvu jer ćete doživjeti da jata potočara izađu na površinu i aktivno love od 10 sati pa sve do 6-7 popodne. To se dešava po najvećoj žegi, kada se sa obronaka Vlašića, podno Paklareva, a iz pravca Guča, gore, čuje monotoni poj zrikavaca toliko karakterističan za ljetnju omoru. Tada, u tom središnjem dijelu dana, ni jednoj potočari na drugim vodama ne pada na pamet da napušta svoje tamno sklonište ispod žila neke johe ili duboki hlad dugačke mezgre iznad sebe barem do prvog sutona. Upravo u to doba nebrojeni mali vodeni cvjetovi otvaraju svoje pupoljke i izlaze van, kao i mali midževi, a u popodnevnim satima nebrojeni mravi (crveni, crni i braon) prosto preplave vodu. Ostanete zabezeknuti kako potočare i amerikanke kupe sve to, nešto u vodenom filmu (kod izlaženja), nešto na samoj površini.
Bukvalno svaki virić i kaskada vriju od kolobara. Dugo smo proučavali šta i kako riba jede, jer ribe nismo uzimali i čistili da vidimo sadržaj želudca, sve zbog nepisanog pravila koje ovdje važi, a to je uhvatiti i pustiti, s tim da poneki ribar uzme samo krupnu amerikanku.
Najčešće nam riba u ovom periodu uzima blijedo-mesnatu jednodnevku zvanu “mesna”, zatim “trulu višnjicu”, “mravića”, “guljenog oroza” i sivog guljenog Metca (Brunina krejica). Sve ove verzije isključivo pravimo na Hajabusa i Gamakatsu udicama veličine 16,18 i 20 pa čak i 22. Štapovi koje koristimo su od 8-9 stopa (2,4 -2,7 m), za strunu klase 4 ili 5, sa srednje mekanom akcijom. Šnjure treba da su prirodne nijanse, a kraj podveza je 0,12 ili max 0,14 mm. Prilikom ribolova potrebno je koristiti meredov radi što lakšeg dizanja potočara i vraćanja u vodu.
Vrlo bitna je takozvana prezentacija muhe na vodu. Naime, otkrili smo da riba najčešće uzima muhu koju svojim tokom i brzinom nanosi vodena struja, ali prvo mora da ide vještačka mušica, pa forfah (predvez), pa tek onda šnjura (struna). Ovakav način prezentacije uslovljava da stanemo desetak metara iznad riba uzvodno.
Uživanje i nadmudrivanje sa nebrojenim potočarama stajaće vas 20 KM što i nije preskupo s obzirom na ostale fly fishing revire, a pruža vam maksimum zadovoljstva u dane i sate kada je takvu aktivnost ribe nemoguće naći. Upravo to je neobičnost ove vode i njena vrlo značajna pozitivna osobitost. Ovo smo Suzi i ja prepričavali i objašnjavali na sve strane, ali ko god da je slušao priče, a nije bio i sam se uvjerio, samo je podsmješljivo vrtio glavom i sa nevjericom komentarisao: “Ma, dajte ljudi, gdje to još ima?” E pa ima – na Lašvi. U Travniku, usred dana, u julu i augustu, na 35 C u hladu lovi potočara i to vrije i – tačka!!!
Foto: Goran Vuković, fotografije mušica: Foto Borik


Pročitajte i:   Na snagu je stupio novi Pravilnik o izmjenama pravilnika o obliku i sadržaju obrasca dozvola za sportsko-rekreativni ribolov

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.