Kap koja je prelila čašu! – Ekipa Oslobodjenja sa Galibom Alendarom u obilasku sarajevskih potoka i vodenih izvora

Kad bi roditelji koji vode svoju djecu u Pionirsku samo pogledali s mostića, u blizini ulaza i šadrvana, vidjeli bi štakora, ili fekalije, ili…. – Ima li vodozaštitna zona budućnost – Da li je i čarobna Bijela svjesno žrtvovana?
Nasred Baščaršije, u blizini Čaršijske džamije, dva su šahta. Galib Alendar se saginje prema kaldrmi, a prolaznici se osvrću. Šta li osluškuje ovaj brkati čovjek? “Eh, huči, lijepo se čuje ovaj potok. Ramića potok, iz Ramića banje… A sad ćemo da vidimo gdje se ulijeva.”
Za nekoliko minuta stojimo u blizini Carevog mosta. Galib pokazuje na jedan odvod što vodi prema Mijacki: “Eno maloprijašnjeg hukavca, tu ističe, i daje svoj doprinos zagađenosti rijeke.”
Nešto kasnije smo došli i do iskopina Isa-begove tekije, kod Šeher-ćehajine ćuprije. Naš sagovornik, predratni uposlenik “Zraka”, stručnjak za optiku i druge sprave do zavisti je dovodio bivše čuvene inženjere u JNA. Jer, kao s nokta je rješavao teške dileme u koje bi oni upali, a zbog čega bi strateški projekti bili zamrznuti nedjeljama. Kad bi se uhvatili za glave, i počeli sanjati Goli otok, Galib bi rekao: “Izađite svi, iz radione.” Zamračio bi ključaonicu, i, odradio što treba. Obično bi bio nagrađen s pola plate, koju bi skrh'o u kafani s kolegama, kojima bi tada i objasnio “u čemu je fol”
Ribarsko iskustvo
“Oni bi zinuli. Tako jednostavno? Jeste, svako je rješenje u osnovi takvo. A što su se ponekad drugi znali okititi njime, nije me bilo briga. Tako bih volio da se desi i s Miljackom. Sve ove otpadne i kanalizacijske vode koje se ulijevaju u nju, ali i u gotovo sve rijeke iz sarajevske regije, mogu se sakupitiizgradnjom dva obična kolektora cijelom dužinom korita, u koji bi se ulijevale suvišne vode”, govori Galib, dok se vozimo prema Koševskom potoku u sarajevskom naselju Jezero. On ne pamti vrijeme kada se na tom dijelu, gdje su sada sportski tereni, nalazilo pravo jezero, po kojem je cijelo područje dobilo ime, ali kao dugogodišnji ribar dobro zna stanje svake rječice u Sarajevu.
“I na Koševskom potoku bi se mogla primijeniti ista metoda, pa bi on bio isti od Skakavca do ušća” govori Galib, koji je prije pet godina upravo u Oslobođenju promovisao svoje rješenje za čistu Miljacku, kako će se, što je interesantno, nazvati i nedavno najavljeni projekt Sarajevske regionalne agencije SERDE.
No, već smo se zaustavili kod Pionirske doline. Dok stojimo na mostiću, desetak metara od ulaska u najpoznatije dječje zabavno-rekreaciono carstvo, i gledamo u potok, s desne strane korita, iz odvoda, zapljusnu žuta odvratna tečnost Pa nova. Pa, nova… Počeše kuljati fekalije…Teško je sačuvati dah. Prevrće se u želucu. Je li ono štakor?
“Snimite to. Neka cijeli svijet zna šta se dešava u olimpijskom gradu, na mjestu kojim sedmično prođe hiljade naših građana, i to najmlađih” govori nam direktor ZOO Esad Tajić, a njegovom ogorčenju se pridružuje i vlasnik ugostiteljskog objekta s druge strane ceste Mustafa Dučić.
“Rekao sam, ne poduzme li vlast ništa, naći ću već načina da ovaj otvor zabetoniram, pa neka se onda dešava šta god hoće”, ističe Dučić. I on i direktor tvrde da su obojica zvali sve odgovorne, počevši od Vodovoda i kanalizacije, i, da ne nabrajamo koga sve ne.
Ishod?
Dok mi razgovaramo, u do tog mjesta čist potok, onoliko koliko se vidi golim okom, u gustim mlazovima nastavljaju se izlijevati fekalne tvari. Neki “drumski hajduk” je očito prikopčao svoju halu na javne cijevi za odvodne vode. A samo desetak metara dalje su kanalizacioni šahtovi. Gospodina Hajduka niko ne može spriječiti?
“Zar ovo nije zločin, pa ovim putem moraju proći sva dječica koja idu u Dolinu”, jada se direktor. Dan je prohladan. Pa, tek je pola zime. Na planinama se topi i stvara novi snijeg. Kako li tu izgleda kada ugrije?
“Ja neću nikoga obavještavati, beton je rješenje”, ponavlja ugostitelj.
A, isti taj potok, u kojem su se, kažemo, nekada kupale Sarajlije, obogaćen ne samo izmetom što smo ga mi vidjeli, nego i onim iz brojnih okolnih institucija, bolnica, gledamo ponovo pored Skupštine Općine Centar. Malo dalje odatle, na Skenderiji, sve se “to” stropoštava u najdražu nam Miljacku.
Mišljenje eksperata
“A kad sam se ja obraćao Općini Centar, oni su mi rekli kako se to njih više ne tiče. Poduzeli su sve. Nadležna je nekakva institucija koja se bavi slivom Save?! Kao da im ove fekalije ne protiču ispod prozora! Onda se čudimo nesnosnom smradu u ljeto. Kolektor bi, znači, sve sakupljao i odvodio prema prečistaču u Butilama, koji je opet posebna tema” objašnjava Galib.
Kada smo prvi put pisali tu priču, predočili smo je tadašnjem direktoru Zavoda za izgradnju, sadašnjem premijeru Vlade Kantona.
Besim Mehmedić se sjeća tog projekta, iza kojeg je onda bezrezervno stao. Čak je zadužio jednog saradnika iz Zavoda da pripremi njegovu javnu prezentaciju. Rekao je i da će biti Alendarov recenzent.
Premijer ne poriče direktora, ali riječi umotava u celofan. Za konačnu ocjenu mora se imati – dokumentacija. Tek uz nju, spreman je uključivati se u dalju priču o ovome.
Alendar, dok potom stojimo na obali Miljacke u blizini mosta na Otoci, kaže da on samo nudi svoju ideju na razmatranje:
“Volio bih i ja čuti mišljenje eksperata o njoj…”
Tu, u blizini nas je tabla na kojoj piše da je riječ o staništu patki. Od pompezno najavljenog projekta je, zapravo, ostala samo ta ploča, jer je rijeka odnijela i kućicu i čelično uže. Ostale su i patke. Kad izađu na obalu, jedva ih razaznajemo od gomile raznog smeća: ostataka bačenog, iskorištenog, nepotrebnog, a možda, i još potrebnog života.
Galib pokazuje na odvod kroz koji se u Miljacku ulijeva Buljakov potok… Dok je Astra radila punom parom, neki su se čudili što bi rijeka odjednom postala bijela, ili dobila drugu, natprirodnu, boju.
No, na pravu katastrofu nailazimo tek kada smo se približili Ilidži.
Sada je s nama u društvu i Nazim Mahmutović, savjetnik načelnika za komunalne poslove u toj općini, koji, u principu, nema ništa protiv Alendarove ideje.
“I ja sam nešto slično zamišljao, ali stručnjake treba upitati da li bi kolektori mogli izdržati vodostaj rijeke”, objašnjava Mahmutović, redajući ekscesne primjere: “U rijeku Željeznicu je spojena kanalizaciona mreža Trnova, a od izvora rijeke, do centra grada, na samoj obali su sekundarne deponije smeća, posebno na potezu Pilane. Izrazit je problem deponije smeća krupačkih stijena, deponije Istočnog Sarajeva, i ostalih opština regije. Svi pregovori oko njegovih izmještanja su dosad propali. Da ni ne pominjem stotine kanalizacionih cijevi individualnih stambenih objekata naselja Krupac i Vojkovići koje se ulijevaju u istu rijeku.”
Šta pije Butmir
Mahmutović naglašava i to da je u protekle tri godine izgrađena kanalizaciona mreža gotovo u svim trnovskim i bjelašničkim selima.
“Ali, da li je čarobna rijeka Bijela tom prilikom žrtvovana? Zašto to pitam? Evo, primjera. Kada smo bili u selu Lukomir, seljaci su nam pokazali neku rupu, u koju se izlijevaju tamošnje fekalije. Kažu, dobro funkcioniše…”
Mahmutović ne prestaje nabrajati: “Da li je tačno da rijeka Dobrinja čini otvoreni kanalizacioni kolektor istočnog Sarajeva, a u tu rijeku je” tvrdi, “spojena i kanalizaciona mreža naselja Pijačna iako rijeka graniči sa vodozaštitnom zonom Energoinvest.”
Stoga savjetnik smatra, a mi vjerujemo da o tome uredno podnosi izvještaj svome šefu, “da je ta vodozaštitna zona neodrživa”. Jer, gotovo niti jedno okolno naselje nema kanalizacionu mrežu, a Dobrinja pothranjuje podzemne vode te zone.
“Istovremeno, moj Butmir, upravo odatle dobija vodu za piće”, žali se Nazim Mahmutović.
Vodu koju on ne pije. Pa sad vidite, vi ostali.
Galibov “kec”
“A znate li koji je moj ‘kec’, što ga, u svakoj raspravi o ovoj temi mogu izvući” govori Galib dok pažljivo biramo mjesto na koje će stati naša noga obilazeći naselje Osjek. Okolo nas brda, rukavci, puni fekalija, močvarnih polja i jama…
“Glavni grad Južne Koreje, Seul, to je moj ‘kec'”, nastavlja Alendar: “Nedavno gledam jednu američku emisiju o Seulu. Isti su problem imali kao i mi, u Sarajevu, i otklonili su ga na isti način kako sam i ja predložio”, tvrdi Galib.
Juče je Siniša Obradović, program menadžer SERDA-e, kojem smo ispričali za rješenje koje nudi ovaj Sarajlija, potražio od nas Alendarov broj telefona. Slutimo, bit će nastavak ove priče.

Pročitajte i:   Jasmin Mangafić i smuđ sa Mostarskog jezera

One thought on “Kap koja je prelila čašu! – Ekipa Oslobodjenja sa Galibom Alendarom u obilasku sarajevskih potoka i vodenih izvora

  • 16. Decembra 2009. at 14:35
    Permalink

    Pregledano: 1448 puta
    ____________________________
    Postavio roko 13 March, 2009
    BRAVO MOJ IMENJAK DA SAM JUČE UMRO NE BI ZNAO DA NAS IMA JOŠ OVAKVIH KO TVOJ JARAN GALIB,JA SAM TI NAPRAVIO KOMPLETNU SKICU RJEŠAVANJA KORITA JALE I SVE POJASNIO ONDA JE TO MOJ DRUG NACRTAO ONAKO UMJETNIČKI ONAJ ŠTO NAM JE REKLAMU CRTAO I NARAVNO POSLAO SAM NAČELNIKU TUZLE .NIKOG NE INTERESUJE TO NA ŠTA MI TROŠIMO SE BAR OVDE KOD NAS KAD SAM POSLAO OVU SKICU NAČELINKU ISTU TAKVU KOVERTU SAM POSLAO I SEBI NA ADRESU I NISAM JE OTVORIO ČUVAM JE KAO DOKAZ ONAKO BEZ VEZE ,VOLIO BI DA GALIBOVA IDEJA PROĐE AL ZNAS KAKO SAM PROSAO SA ČETKICOM I ZLATNIM MEDALJAMA SAD NAŠU PAMET NAPLACUJU KINEZI PO 59 DOLARA,

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.