FANATIČNA POSVEĆENOST ILI KAKO DOĆI NA TRON

Kada se sa nekim vidite ili čujete, ili počinjete da komunicirate na neki drugi način, pravila lijepog ponašanja nalažu da se pozdravite. A pošto ja nisam profesionalni novinar onda:
“Bistro kolege ribolovci!”
U krugovima u kojima se najčešće krećem tj. radim, i gdje se količina ega svakog pojedinca mjeri u mega jedinicama, vlada mišljenje da je vrhunski sportski rezultat nemoguće postići bez ogromnog udjela znanstvenih informacija, dobijenih, između ostalog, i na testiranjima u skupim laboratorijama, a za to, naravno, zasluge pripadaju znanstvenicima iz oblasti sporta. Bez njih –vrhunskih rezultata jednostavno nema. Ružno bi bilo da siječem granu na kojoj sjedim i da kritikujem kolege, pa ću s toga reći: Naravno da je tako!
Ali.
I uvijek ima to “ali”.
Ja imam sreću da pored ovog posla u struci i nauci puno vremena provedem u radu na terenu sa sportašima, tako da mogu da sagledam i drugu stranu medalje, toliko neophodne za uspjeh i postizanje vrhunskog rezultata. Sasvim je sigurnu da će znanost vrlo često dati prave odgovore u pravo vrijeme i da će se trend nastavka u napredovanju u rezultatima nastaviti.

Gdje je u ovoj priči naš sportski ribolov?
Idemo dalje: razmišljajući o primjerima uspješnih sportaša na jednom svjetskom nivou došao sam do zaključka da je u njihovom uspjehu jedna od odlučujućih komponenata upravo fanatična posvećenost u onome čime se bave. Ali pazite FANATIČNA. Naime, samo posvećenost, u treningu, posvećenost trenera, posvećenost jednog cijelog sistema ljudi nije dovoljna za vrhunski rezultat. Fanatična posvećenost – e to je nešto sasvim drugo.
Fanatična posvećenost između ostalog podrazumijeva i to da uveče liježete u krevet sa mislima o treningu i uspjehu, sanjate uspjeh, budite se sa željom za treningom i jasno postavljenim ciljem za taj dan, fanatično trenirate i prije i poslije podne,doručkujete, ručate i večerate svoj sport,a uveče ponovo koncentrirano razmišljate i analizirate prethodni dan.
I sutra opet tako.
I tako godinama. I subotom i nedeljom i praznikom. I još malo više. Fanatičnije.
Može li uspjeh onda izostati?
Jedna poslovica kaže: „Ako vidiš cilj ne možeš promašiti put“.
Prošle godine imao sam sreću upoznati gosp. Joška Vlašića i u par sati razgovora s njim podijeliti razmišljanja o svačemu, pa i ovoj temi. Jedno pitanje za one sa početka teksta:
Da li je Blankin rezultat proizašao iz laboratorija ili iz jedne fanatične posvećenosti jedne porodice a kasnije i iz … eh kasnije je lako.
Primjer drugi: gosp. Kostelić sa svojom djecom. Sjećam se vremena kada su ga ismijavali i obeshrabrivali. Imao je, i ima je i danas – moju današnju temu i dragulj koji se ne može kupiti:FANATIČNU POSVEĆENOST.
Primjer treći: Jedinstvo – Aida, ženski košarkaški klub iz Tuzle – Prvak Europe. Imali su trenera Mikija Vukovića i igračice (i upravu) koje je inficirao svojom FANATIČNOM POSVEĆENOŠĆU. Sve ostalo je povijest.
Primjera vjerujem da ima bezbroj, i vjerujem da ste i vi čitajući ovaj tekst do sada pronašli u memoriji neki ili prepoznali sebe u najboljem slučaju.Meni posebno drag je onaj Castingaša Čabranke iz Čabra. I sam sam nekada (u castingu) bio najbolji u bivšoj nam državi pa su mi čabranci posebno dragi a njihove rezultate cijenim beskrajno.

Ovom prilikom im čestitam. I nastavite.
Sigurno se neko već zapitao (ili nije) šta je poenta sve ove moje i naše priče.
Poenta je: TRENIRAJTE.Trenirajte fanatično.
Bez obzira koliko je mala sredina u kojoj djelujete – vjerujete nije premala da se u njoj počnu rađati šampioni.
Bez obzira koliko malo imali novaca – vjerujte da su ih i drugi uspješni sportaši imali i manje.
Bez obzira koliko su loši uslovi u kojima radite-vjerujte i drugi vrhunski sportaši nisu imali najbolje uslove kada su počinjali.
Ali svi oni imaju nešto zajedničko-FANATIČNU POSVEĆENOST u onome što rade.
Kažu :napravite da vaš dan traje 25 sati. A kako? Ustanite sat ranije.
Radeći i trenirajući, čak i ako nemate titule mr. i dr., često ćete doći do sličnih, istih ili čak boljih rješenja za probleme na koje u trenažnom procesu nailazite. To naročito važi za naš sport-Sportski ribolov,gdje su trening na vodi i naravno pripreme opreme kod kuće krucijalni za uspjeh. Želja mi je da ovim svojim promišljanjem ohrabrim mlade sportaše da počnu fanatično trenirati.Nakon nekog vremena ( i prvih dobrih rezultata) neke stvari će se same pomjeriti s mjesta, a onda ćete možda i Vi pisati ovakve tekstove i u njima otkrivati neke svoje tajne koje nije izmislio neko u laboratoriju ili u Sensasu , već upravo Vi, na Savi, Jarunu, Modracu, Banovoj…
I za kraj moja omiljena:
„Ako se putem budeš zaustavljao da kamenuješ svakog psa koji na tebe laje, nikad nećeš doći do cilja.“ – Dostojevski
BISTRO!
TUZLA, 05.03.2009. god.
dr.sc.Muris Djug